Svjedočenja prijatelja optuženog i ubijenog razilaze se u opisu i tragičnog događaja. U jednom se slažu – strahu su pridonijele zastrašujuće prijetnje koje su razmjenjivane preko Facebooka
RIJEKA Suđenje 23-godišnjem Riječaninu Marinu Ikici za prošlogodišnje ubojstvo 29-godišnjeg Ramadana Mutišija u Ulici Andree Benussija na Podmurvicama ne samo da je sudski vrlo intrigantno već upozorava i na opasnosti koje se kriju u komunikaciji na društvenim mrežama. U svega dva dana suđenja već su saslušani ključni svjedoci, počevši od braće ubijenog do prijateljica optuženog mladića, a koji su bili na mjestu događaja i svjedočili krvavoj drami.
U optužnici se već navodi kako je Ikica ubojstvo počinio u stanju jake prepasti prouzročene napadom braće Mutiši, a sudeći prema izjavama s obje strane, uvelike su porastu napetosti, moguće i straha i osjećaja ugroženosti doprinijele poruke koje su se pojavljivale na Facebooku – poruke prijetećeg sadržaja koje su, dodatno raspirivale strasti. Jasno je da svatko na različit način reagira na prijetnje i dok ih se netko uplaši te izbjegava konflikt ili se pak pokušava zaštititi, ima i onih koje poruke takvog tipa razbjesne pa čak navedu i na želju za fizičkim obračunom.
Prema posljednjim istraživanjima 87 posto mladih tri sata dnevno provodi na internetu, ponajviše od toga na društvenim mrežama, pri čemu su često izvrgnuti govoru mržnje i njegovim negativnim posljedicama. Ne bi li suzbila govor mržnje na Internetu te informirala javnost, posebno djecu i mlade, o poštivanju ljudskih prava i negativnom utjecaju govora mržnje Ministarstvo socijalne politike i mladih uključilo se u on-line kampanju Vijeća Europe »No Hate Speec Movement«. Ministarstvo je u suradnji s nizom udruga pokrenulo nacionalnu kampanju »Ne govoru mržnje na internetu« a kako bi mladi kojima je kampanja ponajprije namijenjena lakše shvatili o čemu je riječ slogan im je jezično prilagođen i glasi »dislajkam mržnju«, a pokrenuta je i internetska stranica www.dislajkammrznju.hr. (T.P.)
Ikičin prijatelj, kojeg su zapravo tog kobnog dana tražila braća Mutiši, izjavio je kako je njih nekolicina dobivala preko Facebooka prijeteće poruke, poruke usmjerene na njihovo čitavo društvo, a u kojima se prijetilo i njihovim majkama i sestrama i to silovanjima i ubojstvima. Alija Mutiši je pak ustvrdio kako su njemu prijetili preko Facebooka, a obje strane sudu su izjavile kako čuvaju te poruke kojima mogu potkrijepiti svoje tvrdnje o ugrozi.
Društvene mreže vrlo su popularne među mladima, mnogi od kojih više vremena provode komunicirajući s vršnjacima i prijateljima putem interneta, nego li uživo, ali i lakše stupaju u kontakt s neznancima, skriveni »iza ekrana«, uljuljkani u lažan osjećaj zaštićenosti i sigurnosti.
Upravo takva komunikacija vrlo često može skrivati opasnosti i predstavljati rizik upozoravaju iz MUP-a jer smo česti svjedoci različitih oblika zlostavljanja putem društvenih mreža među vršnjacima. Primjerice, od kreiranja »grupa« koje u svom nazivu, pored imena i prezimena žrtve, imaju i riječ »mrzitelji«, objavljivanja video uradaka koji prikazuju zlostavljanje, otvaranje lažnih profila u žrtvino ime i slično.
Jasno je da otvaranjem profila na nekoj od brojnih društvenih mreža poput Facebooka ili Twittera, tinejdžeri, ali i stariji, zadovoljavaju svoju potrebu da budu viđeni onakvima kakvima se žele prikazati. Istovremeno, primjerice Facebook, mladima služi i da osobe koji im se iz različitih razloga ne sviđaju prikažu u negativnom svjetlu. Društvene mreže su im za to idealan medij, ističu iz MUP-a, jer na brz način mogu iznijeti negativne stvari o određenoj osobi. Kreatori ostaju anonimni, u vrlo kratkom vremenu veliki broj osoba ima mogućnost doći do takvih informacija te, što je posebice bitno, ne gledaju žrtvu u lice što im omogućuje da budu bezobzirniji nego inače, jer je prisutno potpuno odsustvo empatije, žrtvu ne vide pa niti ne znaju što žrtva proživljava.
