Detalji krvave malološinjske noći

SVJEDOČANSTVO SINA UBIJENOG UGOSTITELJA ‘Moj bi otac bio još živ, da je policija radila svoj posao’

Andrej Petrak

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Fabijan Curi, sin ubijenog Gjergja Curija, tvrdi da je Simonov sin Franjo Curi odmah nakon ubojstva repetirao drugi pištolj. »Dvaput se čulo škljoc, pištolj srećom nije opalio. Isto mogu potvrditi i drugi svjedoci koji su se tad tamo zatekli. Pokušao sam refleksno pobjeći iza auta. Na to je skočio Lon Curi (brat Franje Curija, op. a.), uzeo taj pištolj i krenuo prema mom bratu. Ponovo se čulo škljoc«, rekao je Fabijan Curi



MALI LOŠINJ »Da su institucije radile svoj posao, Gjergj Curi i danas bi bio živ«, upozorava Fabijan Curi, sin malološinjskog ugostitelja koji je preminuo nakon što ga je njegov brat, Simon Curi, upucao u onome što obitelj Gjergja Curija opisuje kao pomno planirani napad, koji pukim slučajem nije završio trostrukim ubojstvom.


– Dugi niz godina upozoravali smo policiju na ozbiljne prijetnje smrću. Naš načelnik policije Moris Saganić nije nas shvaćao ozbiljno, odbio nas je uopće primiti u kancelariju, da vidi zašto tražimo njegovu pomoć. Policija nije odradila svoj posao kako treba zato što u policijskoj postaji Mali Lošinj kao krim policajac radi zet ubojice. Taj zet znao je da njegov punac ima oružje, a nikad nije ništa rekao. Bio je na njhovoj strani i možemo slobodno reći da ih je podržavao. Da su ranije obavili pretres i oduzeli oružje do ovoga ne bi došlo, objašnjava Fabijan Curi.


Događaji te noći bili su kulminacija dugogodišnjih problema među dvojicom braće. Nikola Curi, mlađi sin Gjergja, priča da je Simonova strana obitelji provocirala još od početka ljeta.


Duže planirali




– Očito su ovo što su učinili već duže vremena planirali. Taj dan su pretjerali. Sve je počelo tako što su naše goste, koji su čekali stol, zvali da dođu u njihov susjedni lokal. Rekao sam im, što zovete naše goste? Simonov sin, Franjo Curi, na to mi je pokazao prstom da šutim, pa pokazao na svoje testise. Rekao sam mu ti si veliki frajer, a on mi je odgovorio »jesam, pokazat ću ti to večeras«. U jednom trenutku čak nam je rekao »netko će večeras biti maknut«. Doslovno tim riječima, prisjeća se Nikola Curi.


Izrečene prijetnje Nikola tad nije shvatio ozbiljno. Međutim, kad se radno vrijeme primaklo kraju, a u oba lokala još ostalo tek nekoliko gostiju, počela je frka.



Pištolj kojim je usmrtio brata Simon Curi neovlašteno je posjedovao, potvrđeno je jučer iz Policijske uprave primorsko-goranske. Prethodno smo već neslužbeno bili saznali da tijekom obavljenih policijskih pretraga nije bila pronađena dozvola na njegovo ime za držanje i nošenje oružja. Prema našim informacijama, osumnjičenik za krvni delikt do sada nije bio kazneno prijavljivan, ali je, navode nam naši neslužbeni izvori, u prošlosti bilo više prekršajnih prijava i novčanih kazni. (Š. B.)



– Franjo Curi počeo je divljati, skidati kecelju, njegova mama ga je držala. Pozvao sam ga da se smiri, da se nećemo tući, da smo familija. Franjo mi se nastavio približavati, a u tom trenutku puknuo me njegov nećak, mali Petar, a od udarca mi je pukla arkada. Počeo sam ih odgurivati od sebe, povlačiti se, ispričao je Nikola.


Ljudi, što vam je


U tom trenutku iz svog lokala izašao je Nikolin otac, Gjergj, govoreći »ljudi, što vam se dogodilo!?«.


– Na to se pojavio Simon Curi, dvaput pucao u mene, ali promašio me je. Onda je došao do mog oca i iz neposredne blizine s leđa mu je pucao u glavu. Mog oca hladnokrvno je smaknuo s leđa, prije nego li je on uopće shvatio što se događa. Tko zna što bi se dalje dogodilo da Gjergjov brat, Lazar, tada nije Simona oborio na pod i uspješno ga spriječio da dalje puca iz pištolja. Minutama su se navlačili, ali Lazar je spriječio trostruko ubojstvo, smaknuće i mog brata i mene, što im je, uvjereni smo, od početka bio cilj, rekao je Nikola Curi.


Lazar Curi opisuje kako je Simona na podu držao za pištolj, da više ne uspije pucati.


– Stajali smo jedan na drugome, a Simon se cijelo vrijeme pokušavao otrgnuti i pucati iz pištolja. U jednom trenutku pokušao me je čupati, pokušavajući uhvatiti moj pacemaker, koji mi je ugrađen samo tjedan dana ranije. Njegova žena ugrizla me za lakat, a ugledao sam i Lona Curija (drugi sin Simona Curija, op. a.) kako zamahuje prema meni stolicom. Ni sad ne znam tko me od toga spasio. Simon je konačno pustio pištolj, a žena mu je rekla da bježi, što je i učinio, opisuje Lazar Curi.


Drugi pištolj


Dok se Lazar Curi još na podu navlačio sa svojim bratom Simonom, sprječavajući ga da puca, Fabijan Curi kaže da je Simonov sin, Franjo Curi, repetirao drugi pištolj.


– Dvaput se čulo škljoc, pištolj srećom nije opalio. Isto mogu potvrditi i drugi svjedoci koji su se tad tamo zatekli. Pokušao sam refleksno pobjeći iza auta. Na to je skočio Lon Curi, uzeo taj pištolj i krenuo prema mom bratu. Ponovo se čulo škljoc. Puka je sreća da taj pištolj ponovo nije opalio, rekao je Fabijan Curi.


Nakon što su Simon i njegovi sinovi pobjegli pa se zavukli u vlastiti restoran, Fabijan i Nikola digli su svog oca i pokušali ga spasiti. Zvali su hitnu, ali su dobili centralu u Rijeci pa su shvatili da će im biti brže da sami pokušaju doći do hitne pomoći.


Nema policije


– Brat je otišao po auto, uhvatili smo oca i odvezli ga u obližnju bolnicu. Mama i brat bili su iza s ocem, brat ga je držao na rukama, a ja sam vozio. Oca su na hitnoj oživljavali punih sat vremena, ali nažalost nije bilo pomoći, rekao je Fabijan Curi.Sve se ovo odigralo bez prisutnosti policije, koja, kaže Lazar Curi, nije ni došla na poprište događaja punih četrdeset minuta.

– Policiju smo dugo čekali, a za to vrijeme Simon se sa svojom obitelji zabarikadirao u svojem lokalu. Odjednom stigao je i Simonov zet  koji me pretresao i ispitivao gdje mi je pištolj. On nije tada imao što tu tražiti. Još dok je talačka kriza trajala, vidio sam Simonovog zeta kako ulazi u njegovu ulicu, ispričao je Lazar Curi.


Fabijan Curi ogorčen je zbog toga što su pomagači ubojice i dalje na slobodi.


– Dogodilo se ubojstvo i pokušaj ubojstva, a ti ljudi nisu pritvoreni. Zamislite, istu večer, policija je i mene i brata htjela zatvoriti zbog remećenja javnog reda i mira. Danas oni štite kuću ubojice i njegove lokale. Ne samo to, već su pretres obavili tek drugi dan, a ne istu večer nakon što se Simon predao. Time su im dali vremena da sakriju drugi pištolj, koji policija nije pronašla. Pretres kuće drugi dan obavljali su policajci koji su privatno prijatelji s ubojicom i njegovim sinovima. Da su drugi policajci obavljali pretres, i to učinili istu večer, sigurno bi pronašli drugo oružje, kojim se pokušalo pucati. Nevjerojatno je da su pomagači danas na slobodi, a ne u istražnom zatvoru, zbog svega što su učinili. Zar nas neće tako opet danas-sutra dočekati u zasjedi, kao što su to već učinili, ogorčen je Fabijan Curi.


Tko će koga


Osim toga, da je cijeli napad bio pomno planiran, svjedoči i to, kaže Fabijan, što su čuli da su se pištolji još od popodneva nalazili u pizzeriji Koralj, a da su se otac i sin, Simon i Franjo, prepirali tko će koga ubiti. Dosta ga je pogodilo to što su se u pojedinim medijima pojavile, kaže, lažne izjave da je Simon pucao jer je pokušao spasiti svoju djecu.


– Time samo pokušavaju spasiti svoj obraz. Da je Simon doista branio svoju djecu, ne bi pucao s leđa. Ciljano je htio smrt moga oca, zato je i pucao u glavu. Mogao je pucati u leđa, ali nije, rekao je Fabijan Curi.O svom ocu govori kao o jednom od najmarljivijih ljudi na Lošinju.– Svojim je radom tijekom 28 godina u restoranu Galeb postigao jako puno. Osigurao je život i posao meni i bratu. Bio je jako dobar i uzoran otac. Na žalost, više ga nema, a mi ćemo nastaviti njegovim stopama, zaključuje Fabijan Curi.