Foto Vedran Karuza
Gozdenović je punih deset godina, zlorabivši njegov težak položaj i odnos ovisnosti, iskorištavao rad oštećenog D. D. bez plaćanja naknade, a pritom ga je držao u garaži u nehumanim uvjetima
RIJEKA Predsjednica sudskog vijeća Sandra Juranović nepravomoćno je osudila 63-godišnjeg Milovana Gozdenovića, nekadašnjeg vlasnika građevinskog obrta, na dvije godine i osam mjeseci zatvora optuženog da je punih deset godina na prijevaran način, zlorabivši njegov težak položaj i odnos ovisnosti, iskorištavao rad oštećenog D. D.-a bez plaćanja naknade, a pritom ga je držao smještenog u garaži u Crnčićevoj ulici u nehumanim uvjetima. U kaznu se Gozdenoviću uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 19. studenog 2014. do 26. siječnja 2015. godine nakon kojeg razdoblja je pušten i branio sa slobode.
Kratak je to rezime presude, a sutkinja Sandra Juranović je olakotnom okolnošću istaknula Gozdenovićevu dosadašnju neosuđivanost, ali otegotnom upornost i dug period u kojem je zlorabio nesretnog čovjeka i na svojevrstan način ga učinio svojim robom. Epilog je to prve optužnice koja je na području ovlasti riječkog Općinskog državnog odvjetništva podignuta zbog kaznenog djela trgovanja ljudima.
Bio bi neugodan
Objavi presude prethodila je obrana Gozdenovića koji je u potpunosti negirao optužbe detaljno opisavši poznanstvo s D. D.
– Upoznao sam ga u Umagu gdje sam izvodio neke građevinske radove, bio je dobar radnik pa sam ga doveo u Rijeku gdje sam mu našao smještaj, najprije na Pulcu, potom na Zametu. No, on je jako pio, nigdje se nije mogao zadržati pa sam mu ponudio smještaj u mojoj garaži. Sve sam građevinske poslove ugovorao ja, on je radio, ali kad bi popio bio bi neugodan i ne bi završio poslove. Svi investitori kod kojih smo radili rekli bi da je neugodan kad se napije. Ja sam ga povezao s vlastitim članovima obitelji, vodio ga u Prijedor, pa u Ljubiju, tražio sam njegovu tetku, kćer mu pronašao u Norveškoj i polusestru, ali se nigdje nije zadržavao dugo, a niti ih je kontaktirao. Ja sam najviše iskorištavan, ja sam bio njegov rob i žrtva, ali nisam znao što ću s njime, između ostalog se branio optuženi Gozdenović. Na pitanje njegovog odvjetnika Tomislava Tatića da pojasni na čiju inicijativu je došlo do zaposlenja, optuženi je rekao da je riječ o obostranom dogovoru.
– On je tražio da radi, a nakon nekoliko godina nije zahtijevao ni plaću, sve je to bila njegova slobodna volja, ni na što ga nisam prisiljavao, rekao je Gozdenović.
– Da li ste mu oduzeli osobne dokumente?, pitao ga je odvjetnik.
Prije završnih riječi obrane i optužbe, sudska vještakinja psihijatrijske struke dr. Klementina Ružić dopunila je nalaz i mišljenje, odgovarajući na pitanja. U jednom trenutku objasnila je zavisnu poziciju oštećenika prema okrivljeniku.
– Oštećeni je prema strukturi ličnosti zavisna osoba, sebe stavlja u ovisničku poziciju. U odnosu na okrivljenika, a u nedostatku vlastite odlučnosti, odgovornosti koje bi bile karakteristike odrasle, stabilne osobe, oštećeni kaže da mu je optuženi kao poslodavac bio najbliskija osoba u životu. Na neki način prepuštao je odluke o svojoj egzistenciji okrivljenom. Oštećenom je tako bilo lakše nego da preuzme odgovornost za sebe. Pasivno prihvaća događaje iz okoline, nema inicijative, a to se vidi na njegovoj obitelji, u tom odnosu također izbjegava odgovornost. Oštećeni je odnos s optuženikom opisao korektnim. Ne, nisam stekla dojam da je oštećeni lakovjeran i da lako prihvaća obećanja. Tijekom opservacije oštećenika požalio se po nekim egzistencijalnim pitanjima, primjerice da mu nisu plaćeni doprinosi, tu se smatrao oštećenim i ugroženim za vlastitu budućnost – pojasnila je sudska vještakinja.
– Nisam, on bi ih zagubio pa sam mu ja čuvao dokumente, odgovorio je na optužbe da mu je optuženi držao dokumente, radnu knjižicu, osobnu iskaznicu, ali i ostale važne papire. »Marendu je imao kad god je poželio«, branio se dalje optuženi, odgovorivši da mu je samo htio pomoći.
Cigarete i hrana
– A što je dobio zauzvrat što je za vas odrađivao poslove? – pitao ga je tužitelj Damir Gosić.
– Ja sam bio human čovjek, kupovao sam mu cigarete i nosio hranu, a znali smo biti više gladni nego siti u periodu kada nije bilo građevinskih poslova. Živjeli smo kako smo mogli, nije bio oštećen – odgovorio je Gozdenović.
– Optuženi poriče kazneno djelo, iz njegove obrane proizlazi da je on bio rob, da je on iskorištavan. Ali to iz činjenica i dokaznog postupka ne proizlazi. Optuženi je sklapao fiktivne ugovore o radu s oštećenim. Davne 2004. godine prestao je s radom njegov građevinski obrt, a iz potvrde HHZO-a se vidi da oštećeni nema status osiguranika od 2005. godine! Cijelo desteljeće! Iz iskaza ispitanih svjedoka, investitora, čuli smo da je oštećeni radio 10 do 12 sati dnevno te da je optuženi sklapao ugovore o izvođenju radova i uzimao sav novac, a oštećeni je dobijao samo jedan obrok dnevno. Bez naknade je živio u garaži deset godina, bez vode, prozora, s jednom ventilacijom. Može li se govoriti o smještaju u garaži gdje je živio uz građevinski materijal i uz zamku za štakore? Dokazali smo da je optuženi prepisao automobil na oštećenog, a znamo da niti je znao voziti niti je imao vozačku dozvolu – ustvrdio je tužitelj u završnim riječima optužbe.
