Počelo je "žicanjem" par kuna, a zatim su se svote povećavale, kao i prijetnje. "Prijetio mi je da će me probosti nožem ako mu ne dam nekoliko stotina kuna. Sve se to ponavlja, gotovo svakodnevno", kaže Hrvoje Šegota kojeg je riječko Državno odvjetništvo uputilo na privatnu tužbu, odbacujući kaznenu prijavu policije
RIJEKA - Ponekad se pitamo gdje to živimo? U džungli bez zakona i zaštite ili u društvu s mehanizmima koji bi trebali zaštiti ljude od nasilja i nasilnika. Četrdesetdvogodišnji Riječanin Hrvoje Šegota smatra da živi u džungli. Tako počinjemo vjerovati i mi nakon što smo čuli njegovu priču.
Šegota priča kako ga već više od godinu dana terorizira izvjesni Dragoljub Redžepović koji mu zagorčava život napada ga na cesti i iznuđuje novac. Prijavljivao je to raznim institucijama, ali nitko mu nije pomogao. Toliko je očajan da se sada obratio i javnosti.
– Tog sam nasilnika znao, onako iz viđenja, jer se kreće oko područja željezničke stanice i Mlake gdje živim. Žicao me i znao sam mu dati koju kunu, dok se sve nije intenziviralo krajem prošle ili početkom ove godine. Zaustavio me kod željezničke stanice, tobože htio prodati neki sat, bila je to samo »fora«. Rekao sam da me ne zanima a on je tek onda postao nasilan, prijetio je i tražio da mu predam sav novac koji imam. Bilo je opasno, da izbjegnem zlo i riješim ga se dao sam mu 150 kuna koje sam imao. Mislio sam da sam ga se tako riješio.
Uzeo mobitel, novac, zlato…
– I jesam, ali samo na nekoliko dana. Čim me vidi zalijeće se na mene i prijeti dok mu ne predam sav novac ili predmete koje imam kod sebe. Bojeći se zla na koncu sam uvijek plaćao svoj mir. Ali to je trajalo sve kraće. Sad me počeo sačekivati ujutro u 5 i 30 kad idem na posao, zna da tada nema ljudi koji mi mogu pomoći ili biti svjedoci. Postaje sve nasilniji i nasilniji, više ne znam što da radim. Puno puta mi je uzeo po 100 ili 150 kuna koliko bih imao kod sebe. Reagiram li i nešto učinim bit će zlo.
Ako ne učinim ništa bit će još gore. Ni plaćanje više ne pomaže jer to ide u nedogled i treba sve više – priča Marko. Pokušao je tražiti zaštitu od institucija ali nitko mu nije pomogao.
– Primjerice 30. lipnja ove godine se opet zaletio na mene s novim prijetnjama. Rekao sam da nemam novca, a on je postao još agresivniji. Ne znam je li bio na drogi, alkoholu ili tko zna čemu ali bilo je jako opasno. Što sam mogao, da ga se riješim dao sam mobitel a uzeo mi je i zlatnu naušnicu.
Kakvo smo mi društvo ako nasilnici mogu terorizirati mirne ljude i pretvarati ih u »robove« koji za njih rade dok se oni opijaju i drogiraju, a društvo ništa ne čini da ih zaustavi nego čudno tumači zakone.
Nadamo se da će se ovaj slučaj u konačnici drugačije rasplesti i vjerujemo da će netko stvari vidjeti drugačije. I to brzo, jer je u ovom slučaju već davno isteklo vrijeme kad je netko trebao nešto učiniti.
Uostalom vidjet ćemo što će sada učiniti sud. Čak i kad bi zakonski to bilo tako kao što misle tužitelji, pitamo se kakvi su onda to zakoni. Zar je nasilnik trebao izbosti jadnog čovjeka pa da onda budemo sigurni da je prijetnja ozbiljna?
Uostalom pogledajmo u zakon. U zakonskom dijelu obilježja tog kaznenog djela u kom se spominje što je iznuda, napominje se i ozbiljna prijetnja kao modalitet učina ovog kaznenog djela. Tamo se navodi da se prijetnja mora sastojati od stavljanja u izgled nekog zla, a da je ozbiljna svaka ona prijetnja koja svojim sadržajem i okolnostima pod kojim je izražena objektivno može izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti, nesigurnosti i nespokojstva u osobe kojoj je upućena. Zar nakon svega oni misle da je žrtva uživala u toj sitauciji. Čitajući ove odredbe zakona pitamo se što nije jasno u slučaju Hrvoja Šegote.
Još gore mi se desilo 8. lipnja ove godine. Opet u 5 i 30 kad idem na posao sačekao me i zaletio se na mene. Bio je izuzetno agresivan, naređivao da mu dam novac. Kad sam odbio prijetio je da će izvući nož i izbosti me. Izgledao je vrlo opasno možda i nadrogirano, ima li nož nisam znao, ali sam znao da bi me takav mogao izbosti. Što sam trebao čekati? Da me izbode!? U strahu sam mu dao 450 kuna samo da se ništa ne dogodi. Bio sam jako uzbuđen i potresen od tog napada. Odlučio sam – sada je dosta! Moram ga prijaviti, kaže Šegota.
Poznat policiji
– Otišao sam u Drugu policijsku postaju, napadača sam znao ali ne i njegovo ime i prezime. Ubrzo su mi pokazali jednu sliku jer očito znaju tko operira po tom području. Bio je to moj napadač. Korektno su sastavili izvještaj i mislio sam da će se sve riješiti. Po tom su očito napravili i kaznenu prijavu za iznudu, jer su me nekoliko dana kasnije pozvali u Općinsko državno odvjetništvo gdje sam dao izjavu. Vjerovao sam da će policija i tužitelji nešto poduzeti i skinuti mi nasilnika »s leđa«.
Na žalost, jako sam se razočarao prije par dana kad sam dobio rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, čiji me tužitelj obavještava da su donijeli rješenje o odbacivanju kaznene prijave koju je po mom iskazu podnijela policija protiv Dragoljuba Redžepovića, objašnjava Šegota.
Navodno nema dokaza. Obavještavaju da nisu ostvarena sva bitna obilježja za kazneno djelo iznude! U poučku o pravima navode da privatno oštećenik može preuzeti progon ako se ne slažem s tim zaključkom.
– Naravno da se ne slažem, otišao sam najprije u Državno odvjetništvo, a potom i na sud i podnio privatnu tužbu da se to pokuša riješiti. No pitanje je što će sada napraviti i sud jer su mi rekli da tek trebaju odlučiti ima li osnove za progon. Očajan sam svime što se zbiva oko mene. Više ne znam od koga bi tražio zaštitu pa sam došao i do vas – priča uzbuđeno Šegota.
Čudna odluka
Dobili smo i službeno rješenje Općinskog državnog odvjetništva u kome se analizira slučaj i obrazlaže odbacivanje kaznene prijave. Oni misle kako tu nema kaznenog djela iako je napadač prijetio da će izvući nož i izbosti Hrvoja ako ne preda novac. Obrazlažući odbacivanje između ostalog navode »da nisu uslijedile nikakve radnje iz kojih bi bilo vidljivo da bi osumnjičenik posegnuo za nožem ili bilo čim drugim ili nešto drugo pokušao učiniti. Te da Redžepović nakon tih izgovorenih riječi ništa drugo nije govorio (hoće se reći da nije dalje prijetio)!!!
Tako su počeli i Simkeov ubojica i zločinci iz željezničkog tunela u Rijeci. Društveno ovo su iznimno opasni slučajevi iznuđivača i nasilnika. Radi se o krugu, beskućnika i nasilnika koji u Rijeci najčešće žive po željezničkim vagonima i napuštenim lučkim skladištima i operiraju uglavnom od Mlake, preko željezničke stanice, do tržnice. Prijeverama, krađama ili otimanjima iznuđuju novac od nemoćnih ljudi za svoja opijanja, drogiranja i život na dnu društva. Neki od takvih slučajeva na koje društvo nije reagiralo završili su strašnim ubojstvima.
Poznata je priča o ubojstvu bribirskog pitura Mumina Mujadžića kojeg su dvojica takvih nasilnika Andrija Kosanović (39) i Elis Vujadinović (32) za par stotina kuna pokušavali iznuditi i na koncu ubili u riječkom željezničkom tunelu Zagrad. Godinama su oni to radili i tako živjeli da bi se tobože svi iznenadili kad je završilo tragedijom.
Tako su počeli Arnold Uremović i njegovo društvo koji su okolo iznuđivali i tukli mlade ljude slabije od sebe, koji su činili sve da im se sklone s puta. Uremović je stao tek kad je jadnog Vitomira Jovičića – Simkea bacio u nabujalu i hladnu zimsku Rječinu i ubio. Ovi nasilnici su danas u zatvorima, ali problem je što je društvo reagiralo tek kad su nekog ubili.
Tužitelji se pozivaju i na to da je Hrvoje izjavio kako kod Redžepovića nije vidio nož i da nije bilo svjedoka. Ne pozivaju se na to da iako nije vidio nož da je bio smrtno uplašen. Na koncu, ne znamo na osnovu čega, zaključuju da nema naznaka da bi Redžepović uporabio silu ili ozbiljnu prijetnju u smislu »ostavarenja bića kaznenog djela iznude iz članka 234 st. 1 KZ ili bilo kojeg drugog kaznenog djela koje bi se progonilo po službenoj dužnosti. Stoga je donesena odluka o odbacivanju ove kaznene prijave kao neosnovane!
Zar se zaista ništa ne može poduzeti i zaustaviti ovo i slična nasilja. Čak i da nije to kazneno djelo iznude, zar ne potpada pod neki drugi zakon koji bi takve nasilnike maknuo s ceste i pokušao opametiti. Ovako ispada da im zapravo daje za pravo. Gdje je tu preventiva društva, i kave poruke ovo šalje.
Zar nitko nije mogao donijeti barem zakonsku mjeru o zabrani približavanja ili bilo čega sličnog da se Šegota izvuče iz ovog »ropstva« i pusti da normalno živi i radi.
