Bilobrk je ustvrdio da nema nikakve veze s ukradenim novcem u zagrebačkoj poslovnici »Fine« gdje su ubijena dvojica zaštitara
ZAGREB - Je li riječki poduzetnik Krsto Bilobrk »prao« novac ukraden serijom oružanih razbojništava, među kojima je i ono u zagrebačkoj poslovnici »Fine« gdje su ubijena dvojica zaštitara? On sam jučer je na nastavku suđenja ustvrdio da baš nikakve veze s ukradenim novcem nije imao, niti mu ga je Ivan Boršić, optužen kao mozak ove serije pljački, ikada slao preko Ivone Ban.
– Ivonu Ban i ne poznajem, decidirano je izjavio u svojoj obrani Krsto Bilobrk kontrirajući tako Boršiću koji je priznao što se sve događalo 2004. do 2007. godine i koliko je novčarskih institucija njegova banda opljačkala. Svoj dio plijena preko Ivone Ban slao je Bilobrku.
Boršićeva riječ tako ostaje usamljena protiv onoga što su rekli sama Ivona Ban u svom svjedočenju, te Krsto Bilobrk u obrani.
– Boršića sam upoznao krajem devedesetih u zatvoru u Leopglavi gdje smo obojica izdržavali kazne. Uspostavili smo dobar odnos i međudobno se pomagali. Kasnije sam mu u dva navrata bio kum na vjenčanju. Više puta posuđivao je od mene novac, obećavajući da će sve vratiti kada digne kredit u banci. Tako me i u ljeto 2007. godine tražio pozajmicu od 200.000 kuna, no pristao sam mu posuditi novac tek nakon što je potpisao ugovor kojim je jedno svoje zemljište prenio u vlasništvo moje tvrtke. Nakon nekog vremena novac mi je i vratio, a ja sam njemu vratio zemljište. No, shvatio sam tada da mi je nešto zamjerio i nakon toga više nismo kontaktirali, prisjećao se Bilobrk dodajući kako su svi njegovi poslovi legalni. Nakon izlaska iz zatvora 2001. godine zasnovao je obitelj i živi pošteno.
– Spreman sam svu poslovnu dokumentaciju pokazati sudskom vijeću, naglasio je na kraju Bilobrk.
Boršić je međutim ustvrdio kako baš ništa iz Bilobrkove obrane nije točno.
– Nisam od njega posudio 200.000 kuna. Jednom sam tražio dio novca što sam mu ga ranije poslao. Mislim da mi je kod njega ostalo još 1.200.000 kuna, a dao sam mu 1.400.000 ili 1.500.000 kuna. Taj ilegalni novac bio je namjenjen kamatarenju, ali i ulaganju u građevinski biznis, ustrajao je Boršić na svojoj verziji priče.
