Šole je dobar. Šole će pomoći svakome. Roditelji su mu u šoku, tako da nema nikoga osim nas. Ne možemo biti mirni, sjediti i čekati da se pojavi, kažu prijatelji Alena Poropata
Deset dana je prošlo od nedjelje 29. svibnja kada je 37-godišnji Riječanin Alen Poropat zvani Šole netragom nestao, a još uvijek nije poznato gdje je ili što mu se dogodilo. Odjeven u kariranu košulju, traperice i smeđe cipele, Šole je u nedjelju u jutarnjim satima otišao iz stana na Srdočima na svojem metalik sivom skuteru i nije se vratio.
Posljednje što je sigurno po pitanju njegove sudbine jest da je u vremenu od 10.30 do 12 sati pio kavu u lokalu Matea na Biviju u društvu prijatelja Emila Černeke. Emil je krenuo kući na Kantridu, Šole motorom prema Opatiji. Načelno su se dogovorili da će se poslijepodne ponovo naći i napraviti »đir« motorima, ali Emil je ostao u krugu obitelji…
Mobitel u Sloveniji
Policijske informacije o ovom slučaju su šture, iz glasnogovorništva se može doznati da su svi djelatnici upoznati sa Šoletovim opisom i registarskim tablicama te izgledom motocikla, te da je pretraženo područje oko Muna gdje je nestali imao vikendicu. U nedostatku službenih informacija, skupina Šoletu bliskih ljudi organizirala je kampanju s ciljem prikupljanja bilo kakvog podatka koji bi ih mogao odvesti do prijatelja. Osnovali su Facebook grupu »Nestao Alen Poropat – Šole« koja ima već gotovo 1.300 članova, lijepe plakate, razgovaraju s ljudima, »češljaju šume«, raspituju se o Šoletovoj sudbini na sve dostupne načine.
Kivni na operatera
Šoletovi prijatelji su izrazili nezadovoljstvo mobilnim operaterom koji, prema njihovim tvrdnjama, ne surađuje u dovoljnoj mjeri. Smatraju da se lokacija mobitela može preciznije utvrditi čak i ako je aparat ugašen. No, iz PU Primorsko-goranske odbacuju takve tvrdnje.
– Nismo mi od jučer i naravno da smo iscrpili sve tehničke mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Čisto sumnjam da nam operater može dati neku informaciju koju već nemamo, rekao je glasnogovrnik PU Tomislav Veršić.
Vidovnjaci i privatni detektiv
– Angažirali smo vidovnjake, neki su nam rekli da ne mogu pomoći, neki su davali neodređene odgovore poput onih da je »blizu vode« ili »blizu šume«… Razmišljali smo o privatnom detektivu, ali to je jako skupo, pričaju Šoletovi prijatelji, koji apeliraju na tvrtke smještene uz ceste kojima je Poropat mogao proći da provjere snimke s nadzornih kamera od nedjelje 29. svibnja.
– Prošlog ponedjeljka, dan nakon nestanka, inspektor koji radi na slučaju javio nam je da se Šoletov mobitel nalazi u Sloveniji. Međutim, kasnije smo dobili informaciju da nije u Sloveniji, nego negdje na pograničnom području, između Klane i Rupe, gdje se miješaju hrvatski i slovenski signali, objašnjavaju Šoletovi prijatelji okupljeni oko stola u pizzeriji Ex na Srdočima, nedaleko stana u kojem Šole stanuje s roditeljima. Jedan od problema u njihovoj istrazi je upravo taj što ne barataju provjerenim informacijama, pa se trude slijediti svaki trag. Najvažniji je i dan danas ostao signal s mobitela.
– U subotu smo pročešljali šumu od Muna prema slovenskoj granici, ali ništa nismo našli. Tražimo svaki dan, a ovo je bila detaljnija pretraga. Jedna je ekipa od Lisca do Lipe išla terencima, a biciklisti su prolazili bijele puteve. Nažalost, nismo ništa našli… Prilikom lijepljenja plakata u Klani susreli smo u pekari jednog čovjeka koji nam je rekao da je Šole zadnji put viđen u nedjelju na fešti u lovačkoj kući u Rupi. Dobili smo broj domara lovačke kuće u kojoj je tog dana bila proslava pričesti, kontaktirali smo ljude, ali nitko ga tamo nije vidio…
Bio je to, čini se, samo još jedan u nizu lažnih tragova, kojih je sve više kako potraga širi na sve veći broj ljudi. Pojavile su se i informacije da su Šoletov skuter i mobitel pronađeni negdje kod Klane, pa da je u nedjelju 29. svibnja nestali viđen u Sloveniji na skupu ljubitelja automobila Alfa Romeo, ali svi ti tragovi su nepouzdani i vode u prazno.
Mnogi pomažu
– Šole je dobar. Šole će pomoći svakome, evo i vama ako treba. Čovjek je koji je naprimjetan, neće se isticati, ali želi pomoći ljudima. Cijeli život stanuje na Srdočima, dolazi tu u Ex i ne može se pronaći niti jedan čovjek koji bi rekao nešto ružno za njega. Roditelji su mu stari i u šoku, tako da nema nikoga osim nas. Ne bismo mogli biti mirni, sjediti u kafiću i čekati da se pojavi. U Hrvatskoj ima mnogo nestalih osoba, neki se sami vrate, neke pronađu nakon deset godina na sasvim drugim mjestima. Ljudi se znaju izgubiti u šumi i pojave se nakon 15 dana…, poručuju Šoletovi prijatelji, koji više nisu sami. Možda je još prerano za reći nešto takvo, ali u Rijeci se pomalo osjeti da se cijeli grad diže na noge u želji da se otkrije Poropatova sudbina. U svakom slučaju, teško je naći čovjeka koji nije čuo za Šoletov slučaj.
– Moramo pohvaliti ljude koji nam pomažu, iako su se javili i oni koji zbijaju šale, komentiraju da je otišao na party u Zrće ili nas pitaju što će biti ako ga nađu. Ali velika većina pomaže, ljudi se nude, a mnogi od njih Šoleta nikada nisu vidjeli u životu. Jedan dečko iz Siska, konobar na Nini, radio je cijelu noć sa subote na nedjelju i ujutro nam se pridružio u potrazi. Ljudi se javljaju sa svih strana, imamo jednu djevojku u Ljubljani koja nam čita tamošnje vijesti, speleologa koji nam daje savjete…
Riječki glazbenici se također stalno raspituju ako ima što novo, javljaju se Neno Belan, Šajeta, Alen Tibljaš… Apeliramo na ljude da se u što većem broju učlane u grupu jer što više ljudi bude barem preko Facebooka uključeno u potragu, veća je mogućnost da pronađemo neki trag. Što se nas tiče, mi ćemo ga tražiti dok god ga ne pronađemo.
