RIJEKA »Pokucao mi je na vrata u mrklo doba noći. Otvorio sam i ugledao da ima krvavu ruku zamotanu u majicu. Pokušavao sam pričati s njim ali on je bio izvan sebe. Na početku ga ništa nisam razumio, prvo što mi je palo na pamet da se sigurno potukao s nekim nakon utakmice. Otvorio sam bocu viskija, on je pio i tek tada su neke njegove riječi dobijale smisao, shvatio sam da je riječ o prometnoj nesreći, doduše nisam sve povezao ali sam mu rekao da ode na policiju. Bio je uplakan, histeričan, u panici ali je ipak otišao nakon otprilike pola sata koliko se zadržao kod mene.«

Tako je svjedočio do sada nepozivan i nesaslušan svjedok u istrazi u slučaju Aleksandra Cupaća komu se sudi za jezivu prometnu nesreću koju je uzrokovao u srpnju 2014. godine. On je osobnim automobilom Audi A6 pokosio dvoje pješaka u Adamićevoj ulici oko 2.20 sati, nadomak lokala Brasserie As. Poginuli su tada 50-godišnji Dario Krbavac, s područja Opatije i 48-godišnji Marko Bunoza iz Rijeke.

Svjedok je objasnio zašto se do sada nije javljao kako bi svjedočio. Rekao je da je radio kod Cupaća u njegovom fast foodu pa kad se dogodilo zlo i bio uhićen, Cupaćeva supruga je na jedno vrijeme zatvorila lokal.

Vidljiv broj 

– Kao njegov zaposlenik zatvorio sam lokal, uzeo oba poslovna mobitela kako bih odgađao narudžbe, no, uglavnom sam osobno kao i na ime optuženog Cupaća primao prijetnje smrću preko mobitela. Da će mi smaknuti glavu s ramena, da će me ubiti i mene i Cupaća, da će me prebiti, porazbijati lokal. U jednom trenutku sam otišao u policiju i prijavio prijetnje, pogotovo što sam primio prijetnje s vidljivog broja mobitela, pojasnio je svjedok. Što je bilo dalje, ne znam, nikada me policija nakon toga nije nazvala, dodao je svjedok.

Na tu konstataciju iznenadila se i sama tužiteljica koja o tome nema nikakva saznanja, pa će naknadno i ona zatražiti od policije izvješće na okolnosti prijetnji svjedoku za kojeg nije ni znala da postoji.

– Zašto se tek sada javljate kao svjedok, upitala ga je predsjednica vijeća sutkinja Vedrana Barbalić Biasiol, a svjedok je odgovorio da ga do sada nitko nije zvao.

U nastavku suđenja detaljno su ispitane i vještakinje toksikolozi iz Centra za kriminalistička vještačenja na okolnosti prisutnosti alkohola, ali i tragove kokaina u krvi i mokraći optuženog Cupaća nakon prometne nesreće.

S obzirom da su se u analizi mokraće pronašli i tragovi metabolita kokaina, obranu je zanimalo u kojoj se mjeri mogu decidirano izjasniti o utjecaju droge na vožnju.

Još i kokain 

– Teško, ne može se ocijeniti kako je to utjecalo na vozačke sposobnosti i ponašanje imenovanog. Temeljem toksikološkog vještačenja s odmakom od 2,45 minuta naon što mu je od nesreće izuzeta krv i mokraća vještak ne može dati pobliže mišljenje o utjecaju droge na sposobnosti osobe u trenutku događaja, odgovorila je vještakinja. Na pitanje tužiteljice da pojasne kako se ponaša organizam kod uzimanja alkohola i kokaina, vještkinja je odgovorila da je djelovanje kokaina produženo.

Upitan i semafor 

– U organizmu osobe stvara se aktivni metabolit koji ima duže vrijeme polueliminacije u odnosu na kokain. Prilikom istodobnog uzimanja s alkoholom, djelovanje kokaina je produženo. Vrijeme polueliminacije kod samostalnog uzimanja iznosi između 30 i 90 minuta, a kod kombinacije alkohola i kokaina je produljeno, iznosi oko 2 sata, objasnila je vještakinja. Vještakinje iz Centra za krim vještačenja i vještak sudske medicine bili su suglasni da je izmjerena količina alkohola optuženom Cupaću od 1,48 promila gornja granica pripitog stanja ka pijanom stanju. U mokraći je utvrđena koncentracija alkohola od 1,78 promila, krv je optuženom izuzeta u 05.06 minuta, a u 05.21 minutu mokraća.

Izmjerene količine alkohola su bile u fazi eliminacije, to znači da je alkohol u krvi bio u nižoj koncentraciji, pa s obzirom na pravilnost izlučivanja može se zaključiti da okrivljeni 4 sata prije nesreće nije konzumirao veće količine alkohola. Inače ne bi bila razlika između koncentracije alkohola u krvi i u mokraći, pojasnili su vještaci potvrdivši da su to egzaktni i siguni orjentiri.

– A da je okrivljeni popio veće količine viskija nakon nesreće, kako je to svjedok danas rekao, tada bi okrivljeni u krvi imao maksimalnu teoretsku koncentraciju od 2,58 promila alkohola. Uslijedio je zaključak da je optuženi Cupać imao u krvi najmanje 1,48 promila alkohola.

Za sljedeću raspravu ispitat će se vještak prometne struke i vještak iz Centra za krim vještačenja jer se njihovi nalazi o upaljenom crvenom svjetlu za vozilo optuženika ne poklapaju. Ukoliko se na raspravi ne budu usuglasila mišljenja, sutkinja može naložiti i nadvještačenje.

Ugašena dva života

Krećući se osobnim vozilom iz smjera Jelačićevog trga u smjeru Žabice i upravljajući automobilom na granici pijanog stanja s koncentracijom od najmanje 1,48 promila alkohola u krvi, Aleksandar Cupać (39) zapravo svjestan i pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi ostale sudionike u prometu, uslijed alkoholiziranosti propustio je prilagoditi brzinu vožnje centrom grada. Vozio je brzinom od 95 kilometara na sat, gotovo dvostruko većom od dozvoljene prometnim propisima i na pješačkom prijelazu usmrtio dva pješaka, između ostalog stoji u optužnici. U optužnici stoji i da su pješaci prelazili cestu na znak zelenog svjetla, a Cupać zbog prevelike brzine i smanjene samokritičnosti i unatoč crvenom svjetlu na semaforu za njegov smjer kretanja, nije zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza i udario je pješake. U tom trenutku prednjim dijelom vozila Cupać je udario pješake Darija Krbavca i Marka Bunozu koji su se kretali pješačkim prijelazom s desne na lijevu stranu kolnika i već su gotovo prešli na drugu stranu. Zbog siline udara oba su pješaka nabačena na vozilo i odbačena na nogostup s lijeve strane kolnika pa uslijed teških i višestrukih ozljeda preminuli na mjestu nesreće. Cupać je napustio mjesto nesreće, vozilo je pronađeno oštećeno i parkirano kraj ulaza u zgradu Luke, a sam se prijavio Trećoj policijskoj postaji dva sata nakon nesreće. Optuženi je proveo gotovo godinu dana u istražnom zatvoru, od 13. srpnja 2014. godine do 10. lipnja 2015. godine i od tada se brani sa slobode.