RIJEKA  Više od dvadeset svjedoka, prevarenih osoba, pozvanih na suočenje s optuženim za prevare, 28-godišnjim Draženom Filjevićem pred sutkinjom Damirom Delost ispričali su svoje osobne kalvarije i način na koji su ostali bez novaca. S papirima u rukama, ugovorima koje su potpisali, čekali su red za ispitivanje i pred sutkinjom ispričali kako su uopće stupili u kontakt s vlasnikom tvrtke Porta Nova Viškovo za ugradnju PVC i ALU stolarije, koji je uz veliki popust za gotovinu, nudio brzu i kvalitetnu ugradnju. No, nisu imali sreće, niti im je što ugrađeno, a niti im je vraćen novac, zato su i podigli tužbe za prevaru. Posljednji dan prvog ciklusa suđenja stigla je još jedna optužnica protiv Filjevića, s desetak novih prevarenih. Stoga će se naknadno odlučiti hoće li se i taj predmet spojiti na već nekoliko objedinjenih optužnica i tako sudski postupak ekonomizirati .

Muke po mušterije

Svi ispitani, njih devedesetak posto, došlo je u kontakt s Filjevićem putem letka kojim se oglašavao. U najvećem broju slučajeva on je osobno dolazio u stanove i obavljao izmjere za ugradnju nove stolarije, tek je tu i tamo slao svoje radnike, ali nakon što bi s klijentom potpisao ugovor i uzeo gotovinu u sjedištu tvrtke u Viškovu, počele bi muke po mušterije. Prvo bi se vrijeme čak i javljao na telefonske pozive, nekima bi govorio da ima poteškoća s nabavkom materijala, drugima da ima problema sa strojevima, trećima da mora izaći iz proizvodnog pogona i naći drugi, da mu se pokvario kamion, da ga je policija isključila iz prometa, da mu je ukraden kombi i tako dalje. No, dio prevarenih nakon što je shvatio da od stolarije i povrata novca neće biti ništa, doživjeli su novi šok odlaskom na Viškovo u poslovni prostor koji nakon nekoliko mjeseci od zaključenja ugovora, nije ni fizički više postojao.

Osim Filjeviću, izvjestan broj prevarenih svjedoka potvrdilo je da je gotovinu predavao njegovoj zaposlenici u sjedištu tvrtke u Viškovu Eni Lukanović, ali da je potpis na ugovoru bio Filjevićev.  U nastavku suđenja bit će saslušana i ova zaposlenica, kao i radnici koji su bili zaposleni u Filjevićevom pogonu na Drenovi, a potom i u Buzetu. 

–  Osim povoljne cijene, rok od trideset dana za ugradnju bio je presudan da smo s Filjevićem zaključili ugovor, počela je svoju priču je jedna od svjedokinja. 

– Krajem listopada 2013. godine dobili smo ponudu. Na ruke smo mu dali 32.300 kuna i još 3.150 kuna zbog dodatne ugradnje roleta. Ne, nije postupio po ugovoru, u međuvremenu je prošao i Božić pa smo ga kontaktirali nakon blagdana kada nam je rekao da »nije stigao«. Rekla sam mami da ga  prekine zvati, ali ona je uporno vjerovala i tako čekala do veljače. Tada sam ga nazvala i rekla da odustajem i tražim svoj novac nazad. 

Vrhunac cinizma

Iz tjedna u tjedan je odugovlačio, govoreći da čeka kredit, da ima vrijednosne papire pa će ih unovčiti, da radi s drugim partnerima, u jednom razgovoru mi je rekao da mu je majka računovođa, a otac prokurist firme, a s obzirom na to da sam i ja ekonomist znala sam o čemu govori. No, u međuvremenu smo podigli privatnu tužbu protiv Filjevića i potkraj studenoga prošle godine dobili pravomoćnu presudu s ovrhom. No, u vrijeme kad smo zaključili ugovor s njim on je već bio u blokadi, a radnici bez plaće, čini mi se da je namjera prevare neupitna, kazala je svjedokinja.

Na pitanje Filjevićeva odvjetnika Branimira Čolića zašto je njezina majka imala toliko razumijevanja i čekala s realizacijom ugradnje stolarije, svjedokinja je priznala da je njegovoj majci rekao da ima teško bolesno dijete i ona se jako sažalila nad tom činjenicom i zato nije inzistirala na roku.

– Ma, još bi nešto rekla prije nego li izađem iz sudnice, kazala je svjedokinja, očito izazvana da do kraja kaže što misli o Filjevićevom karakteru.

– Vrhunac njegovog cinizma je trenutak kada me je nazvao telefonom i zamolio da se nađemo kod TC Plodine na Podmurvicama. Rekao mi je da ima novac i da mi ga želi vratiti. Nisam baš povjerovala, ali mislim si, kad je tako decidirano rekao da dođem po novac, krenula sam. Našli smo se, pitam ga gdje je novac, a on mi kaže da nema zapravo novac jer su mu ukrali kombi. I onda pljuska za kraj, gleda me u oči i moli da ga odbacim kući jer nema prijevoz! Naravno da ga nisam odvezla kući, kazala je svjedokinja i izašla iz sudnice.