Nakon tragedije na riječkim Podmurvicama

Mladić koji je ubio Ramadana Mutišija: Nikad nisam mislio da ću biti ubojica

Slavica Kleva

Kad je shvatio što je učinio Ikica je pobjegao. Nakon što je policija došla do njegove djevojke, sam se nešto poslije 21 sat prijavio policiji. Istražitelji rasvjetljavaju motive ubojstva kao i događaje koji su neposredno prethodili zločinu



RIJEKA Dan nakon ubojstva Ramadana Mutišija (29) koji je preminuo nakon što ga je Marin Ikica (23) probo jednim ubodom noža u prsa,  ne stišavaju se strasti. Krvavi obračun dogodio se u četvrtak  oko 15.25 sati ispred kućnog broja 2 u Ulici Andree Benussi na Podmurvicama. Ubojica je otišao nakon što je ranio Mutišija,  a kad su mu prijatelji rekli da je Mutiši preminuo, navodno nije znao što bi sa sobom od šoka. Nakon što je policija došla do Ikičine djevojke, sam se  nešto poslije 21 sat prijavio policiji.


– Ubio sam čovjeka, nikad nisam mislio da ću biti ubojica, zašto sam stao kako bih razgovarao s jednim od njih, zašto nisam pobjegao, pitao se Ikica nakon što je u potpunom bunilu otišao iz ulice, rekao nam je jedan od Ikičinih poznanika koji je svjedočio strašnom događaju. 


Sukob dviju skupina


Marin Ikica je jučer nakon što je cijelu noć proveo u Prvoj policijskoj postaji na kriminalističkom istraživanju, priveden uz kaznenu prijavu zbog ubojstva u Županijsko državno odvjetništvo gdje ga je ispitao dežurni tužitelj Darko Karlović. Nakon saslušanja Ikica je prepraćen dežurnom sucu istrage Županijskog suda Dušku Tišmi koji mu je odredio jednomjesečni istražni zatvor.




Jučer smo razgovarali s Mutišijevim prijateljima i rodbinom koja živi na Rujevici, ali i s prijateljima Marina Ikice koji su također šokirani razvojem događaja. Svima je žao što je stradao nevin čovjek, da je riječ o  osobi koja se u pogrešno vrijeme zatekla na pogrešnom mjestu. 


U lokalnom kafiću »Capuccino« u Benussijevoj ulici razgovarali smo s jednim od Marinovih prijatelja koji spominje sukobe između dviju skupina mladića, no ne može ili nam ne želi reći konkretne razloge tog sukoba. 


– Žao mi je ubijenog, ja sam mu pokušavao pomoći da ne iskrvari, držao sam mu ruku na otvorenoj rani od noža, ali nije mu bilo spasa. Otac je petero djece i nije trebao stradati, ne želimo da itko strada, ali znam da ni Marin nije zločest dečko. Sada je gotovo, ovo nam svima treba biti pouka, kazao nam je rezignirano mladić koji je želio ostati anoniman.


Tučnjava i krv


– Oko 14 sati spustila se grupica mladića s Rujevice do naše ulice. Neki od njih imali su debele dugačke letve, neki šipke. Mi smo se trebali naći s Marinom i čekali smo ga da izađe iz svog portuna. No, grupica mladića u to vrijeme je trčala ulicom i tražila bilo koga od naših dečkiju, no, to nije prvi puta da traže razlog za tučnjavu. Nisu svi takvi, ali pojedinci jesu. Marin je provirio iz portuna, mladić mu je doviknuo: »Ajd’ izađi«!  Ali oni nisu tražili konkretno Marina imenom i prezimenom, nego bilo koga od naše ekipe s kojim bi se razračunali. I u tom trenutku kada je Marin normalno razgovarao s jednim od njih, doletjela su još dvojica, počelo je naguravanje. 


– Marin se izvukao i počeo bježati ulicom kako bi se dočepao svog portuna, a oni su bacali letve na njega. On je zastao i okrenuo se kad je shvatio da više nemaju palice u rukama, ali su oni pokupili letve s poda i ponovo krenuli za njim. Udarali su ga, a Marina je samo ograda držala da ne padne. U toj tučnjavi našao se i Mutiši i sljedeće što je uslijedilo je vriska i galama, netko je viknuo »zovite hitnu pomoć, zovite policiju!« Znam sigurno da Marin nije imao namjere ubiti ga, nož je uzeo iz kuće u strahu da ga ne napadnu, radio je s ocem na kući,  miran je i povučen  mladić, on je najmanje od svih u ulici bio ratoboran, rekao nam je jedan od svjedoka koji je došao jučer u Novi list i ispričao što je vidio ne samo nama nego i u policijskoj postaji.


Razgovarali smo i sa Sadikom Krasnićijem, predsjednikom Romske udruge »Aškalije« koji je cijelu noć  bio na telefonskoj vezi s policijom i uspostavljao mir među svojim susjedima koji su ogorčeni tragičnim ishodom  događaja. 


– Želimo razgovarati, pričati i pokazati da smo zreli za civiliziran razgovor. Mi samo želimo da se ubojica procesuira i da policija odradi posao profesionalno. Želimo pravedan ishod i tko je kriv neka odgovara, rekao nam je utučeni Krasnići stojeći ispred kuće obitelji Mutiši. 


Štitio brata


– Samo da se ovako nešto ne ponovi, jer današnja omladina, ma tko bio, ne znaju razmišljati razumno. Kamo sreće da se dogovore i odigraju prijateljsku utakmicu, a ne se potezati po ulicama i tražiti razloge za obračun. Što je najgore, Ramadan je vjerojatno htio zaštititi svog mlađeg brata Aliju koji je bio u sukobu s dečkima iz Benussijeve ulice tjedan dva ranije, ali nisam siguran da je i Alija direktno upleten u bilo kakav sukob, već sasvim neko treći, rekao nam je Krasnići.


No, da bude ironija sudbine veća, u ovom trenutku istrage ništa ne upućuje da je direktno Marin Ikica kriv za neki sukob, kao što ni Ramadan Mutiši nije znao konkretno tko je Marin Ikica i je li on prava osoba za rješavanje eventualnih ranijih sukoba koje je imao njegov mlađi brat. 


I stanovnici Rujevice s kojima smo razgovarali, na tragu su istog zaključka. No, ostavimo tužiteljima da provedu detaljnu istragu, ima tu i previše svjedoka koji će morati reći što se zapravo dogodilo i zbog čega netrpeljivost između dviju skupina tinja već duže vrijeme. Jedno je sigurno, Ramadana Mutišija više nema i nitko ga ne može nadoknaditi njegovoj neutješnoj i brojnoj obitelji.