RIJEKA Husi Keseroviću po treći će se put suditi za smrtno ranjavanje poduzetnika, 44-godišnjeg Mirka Bibića, na cesti kod Diračja nakon razmirica u prometu, slučaj što se dogodio prije deset godina, u listopadu 2008. godine.

Vrhovni sud je, naime, ukinuo presudu riječkog Županijskog suda kojom je 60-godišnji Keserović osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog kaznenog djela »usmrćenja« (ranije je to bilo ubojstvo na mah) te slučaj vratio na ponovno suđenje. Na prošlom suđenju, okončanom presudom u travnju 2015. godine, riječki sud nije prihvatio stajalište obrane da se radilo o nužnoj obrani te da ga treba osloboditi optužbe, te mu izrekao kaznu identičnu onoj na prvom suđenju, po presudi koju je također ukinuo Vrhovni sud.

Keserović je osuđen zbog »usmrćenja«, kaznenog djela koje tretira slučajeve kada »tko usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti«.

»Žalba optuženika je osnovana. Opravdano u žalbi optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, navodeći da su razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni«, navodi se u rješenju Vrhovnog suda. »U obrazloženju prvostupanjske presude nije naveden ni jedan razlog kojim bi se argumentiralo utvrđenje da se optuženik u vrijeme događaja nalazio i u stanju jake razdraženosti iako je za to proglašen krivim«, podvlače suci Vrhovnog suda u odluci donesenoj nakon sjednice na kojoj su se razmatrale žalbe optuženika i tužiteljstva na presudu riječkog suda. Osim konstatacije da je »prvostupanjski sud utvrdio da je Keserović uslijed agresivnog postupanja i provokacije Bibića, bez svoje krivnje, doveden u stanje jake razdraženosti, odnosno prepasti, ponašanjem oštećenika«, nije iznesen ni jedan argument ili dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je kod optuženika utvrđeno stanje jake prepasti, ističu suci Vrhovnog suda.

Drugostupanjski sud je dao za pravo tvrdnjama koje su u žalbama iznijeli Keserovićevi odvjetnici Milenko Škrlec, Adnan Rizvić i Ljubo Pavasović Visković. Vrhovni sud je, ispitujući presudu i po službenoj dužnosti, zaključio da u obrazloženju prvostupanjske presude ima proturječnosti što se odnose i na dinamiku događaja. Podsjeća se da je riječki sud odbio tezu obrane da je Keserović, kada je džepnim nožićem smrtno ranio Bibića koji je došao do njega dok je sjedio u svom mercedesu, postupao u nužnoj obrani ili ju je prekoračio.

Vijeće riječkog suda je ocijenilo da nisu potvrđene izjave Keserovića i njegove supruge da je Bibić optuženiku kroz poluotvoreni prozor rekao da će ga ubiti prije no što je prišao. Zaključeno je da se radilo o neprihvatljivom, drskom i uvredljivom ponašanju žrtve kojim nisu bili ugroženi Keserović i njegova supruga koji su sjedili u autu.

»Ako zavlačenje ruke kroz poluotvoreni prozor u kabinu vozila i jest napad, kao i prethodno provocirajuće ponašanje oštećenika, intenzitet nije takav da bi opravdao reakciju optuženog na način kako je reagirao«, navodi se u prvostupanjskoj presudi koju citira Vrhovni sud, koji dodaje da se u presudi riječkog suda ipak priznaje da se radilo o svojevrsnom napadu i sugeriraju načini reagiranja optuženika koji bi bili prihvatljivi. »Ako se doista radilo tek o uvredljivom i bezobraznom ponašanju oštećenika, tada nije prihvatljivo reagiranje optuženika bilo kakvim fizičkim napadom na oštećenika«, ističu suci Vrhovnog suda.

U rješenju Vrhovnog suda traži se da se na novom suđenju s posebnom pažnjom utvrdi predstavljaju li postupci Bibića prije smrtnog ranjavanja indicije koje ukazuju na njegovu namjeru da fizički napadne Keserovića i njegovu suprugu. Ukazuje se da mišljenje vještaka sugerira da je Keserović u kritičnim trenucima bio nagnut prema sjedištu suvozača na kojem je bila njegova supruga, dok je Bibić u trenutku ozljeđivanja bio ili glavom u Keserovićem terencu, ili u razini otvora na prozoru vozila.

»Potrebno je najprije utvrditi jesu li radnje oštećenika predstavljale napad ili neposredno predstojeći napad (na život i tijelo Keserovića i njegove supruge), odnosno jesu li se stekle pretpostavke za to da se optuženik opravdano aktivno brani. Zaključi li se da se optuženik imao pravo braniti, utvrdit će se koji je način obrane bio prihvatljiv, odnosno je li optuženik poduzetom inkriminiranom radnjom prekoračio granice nužne obrane. U potonjem slučaju razjasnit će se ispitivanjem vještaka koji je osjećaj kod optuženika prevladavao, je li se radilo o strahu (prepasti) ili pak jakoj razdraženosti«, zaključuje se u rješenju Vrhovnog suda.

U obrazloženju objave presude u riječkom Županijskom sudu 20. travnja 2015. godine predsjednica sudskog vijeća je, analizirajući koji elementi moraju postojati da bi se radilo o nužnoj obrani, rekla, uz ostalo, da je nužna obrana ona koja je prijeko potrebna da se odbije napad. Ako se uzme u obzir izjava samog Keserovića da mu je Bibić rekao da će ga ubiti, ipak se radilo o verbalnoj prijetnji, još mu nije ugrožen život. Mirko Bibić nije imao kod sebe nikakvo opasno sredstvo, napomenula je sutkinja, dodajući da je drsko, agresivno i, u svakom slučaju, neprihvatljivo ponašanje žrtve izazvalo u optuženika tenzije i dovelo ga u snažno afektivno stanje, kako su zaključili vještaci, u kojem su smanjene njegove sposobnosti da upravlja svojom voljom. Dohvatio je džepni nož i njime ubo žrtvu u vrat.

– Optuženik je mogao zatvoriti prozore i zaključati vrata vozila kada je žrtva prišla njegovom vozilu, ili porezati ga nožićem po ruci. No, ubada ga u vrat – ustvrdila je sutkinja. Ozljeda je bila fatalna, hladnim oružjem pogođena je arterija, karotida, a ranjenik je podlegao šest dana kasnije u bolnici.

– Usmrćenje pretpostavlja napad druge strane. No, u ovom slučaju Bibićev napad uglavnom je bio provokacija. Ukoliko zavlačenje ruke (Bibićeve) kroz poluotvoreni prozor Keserovićevog vozila predstavlja napad, on nije bio takvog intenziteta da bi opravdao postupanje optuženika kakvo je uslijedilo – ustvrdila je predsjednica vijeća riječkog suda.