Nastavljeno suđenje za ubojstvo studenta s Cresa

Aleksandar Abramov umirao je u hropcima: nitko mu nije znao pomoći

Šarlota Brnčić

Lice mu je bilo natečeno. Nije se micao, a ležao je na leđima. Oči su mu bile zatvorene i otečene. Za neprepoznati. Čula sam ga da hropće. Ručnikom sam mu prešla preko čela, rekla je svjedokinja



RIJEKA  U nastavku suđenja odgovornima za ubojstvo i nepružanje pomoći creskom studentu Aleksandru Abramovu (23) saslušano je šest svjedoka koji su imali neposredna saznanja o posljednjim trenucima života premlaćenog mladića. Za ubojstvo studenta optužen je Dušan Cupać (24) koji je nedugo nakon krvavog čina pobjegao u Srbiju, gdje se i dalje nalazi, a Riječani Dario Savić (28) i Dario Cupać (25) sjede na optuženičkoj klupi pod optužbom za nepružanje pomoći. 


– Lice mu je bilo natečeno, nije bilo nosa, ružno je za reći, ali bio je onako spljošten. Nije se micao, a ležao je na leđima. Bila sam u šoku. Oči su mu bile zatvorene i otečene. Za neprepoznati. Čula sam ga da hropće, onako kao kad se spava i hrče. Ručnikom sam mu prešla preko čela. Na to je rekao nešto kao ha, kao da mu je lakše ili nešto tako, rekla je svjedokinja. 


Vidi što si napravio!


– Dok je ležao, bio je kao razapet. Dečko i ja smo sišli prvi, a onda je niti za pet minuta došao policajac. Krenuo ga je podizati pa mu je moj dečko pomogao, prisjećala se svjedokinja koja živi na Trgu Svete Barbare. Njezin dečko koji je također svjedočio, s prozora stana vidio je pored mladića što je ležao na tlu još dvojicu mladića koji su se svađali. Čuo je jednog kako govori »Vidi što si napravio, ubit ću te«, no nije vidio kome se taj mladić obraćao. 





Aleksandrova majka Stojanka ustala se u sudnici i svjedoka pitala o vremenima dolaska na intervenciju, kako njega tako i hitne pomoći, a posebice ga je sa zgražanjem upitala zašto je osobi u nesvjesnom stanju vadio dokumente prije nego li je zvao Hitnu. Kada je svjedok na upite odgovorio da je to učinio kako bi obavijestio postaju o kome se radi, majka je pitala zbog čega onda roditelji nisu odmah izvješćeni već im je idući dan ujutro petero novinara došlo na vrata, a da im nitko od službenih osoba nije javio što se dogodilo.



Galama na trgu usred noći probudila je još jednu stanarku koja je najprije čula da netko viče »Ubit ću ustašu«, a kada je pogledala kroz prozor, vidjela je dvojicu mladića. Jednog koji je bio u napadačkom položaju, a drugi koji ga je odvlačio vukući ga prema sebi. Nije vidjela osobu koja je dobivala batine, a tu dvojicu je zatim vidjela kako zajedno odlaze. Svjedočio je i sada umirovljeni policajac koji je prvi došao na mjesto događaja. Izjavio je kako je na trgu zatekao dvoje građana i mladića u nesvjesti.


– Ležao je na leđima, a imao je vidljive ozljede na glavi. Pokušao sam komunicirati s njime, ali bezuspješno. Našao sam dokumente i zvao postaju da odmah pošalju hitnu jer je mladić u teškom stanju, jako pretučen. Vidljivog disanja nije bilo…više su to bili neki šumovi. Izgledalo je kao da zrak izlazi, poput šuma, ali ne da diše, rekao je policajac. Na upite o tome da li je pomicao ozlijeđenog, odgovorio je da, koliko se sjeća, nije sve do dolaska hitne. Kada mu je predsjednik sudskog vijeća, sudac Saša Cvijetić, predočio što su rekli prethodni svjedoci, a vezano uz pomicanje Aleksandra, odgovorio je »možda i jesmo…da ga sklonimo, ne sjećam se tog dijela.« 


Ukočen pogled


Policijski inspektor koji je radio noćnu smjenu idući prema trgu susreo je mladiće, od kojih se jedan držao za ruku. »Nisam vidio da mu ruka krvari, ali da jesam vjerojatno bih ga odmah zaustavio. Kad smo došli na lice mjesta shvatili smo da bi to moglo biti to i krenuli u potragu« rekao je dodajući kako je jedan smjer kapljica krvi išao prema parkiralištu Gomila, ali i u drugom smjeru pa su pretražili cijeli uži centar grada. Liječnica Hitne medicinske pomoći pojasnila je u kakvom je stanju zatekla mladića i na koji je način konstatirala smrt.


»Zjenice su bile široke i nisu reagirale na svjetlost. Pregledom usne šupljine vidjela sam da je puna krvi, a da je dišni put u potpunosti zatvoren, no morala sam ga staviti na aparat da bi se definitivno potvrdila smrt« svjedočila je liječnica izrazivši mišljenje da bi u slučaju da je bio okrenut na bok, sva krv izlazila van. S obzirom da je rekla i kako je u poluležeći položaj naslonjen na zid, vjerojatno postavljen već kad je bio mrtav, obrana je na to njezino mišljenje imala niz primjedbi ističući kako se o takvim stvarima treba izjasniti sudski vještak u čijoj je to domeni. Suđenje se nastavlja u lipnju za kada će biti pozvani brojni svjedoci, a posebice se s nestrpljenjem iščekuje svjedočenje sudsko-medicinskog vještaka.