Rastužila me odgoda da prijedlog o izvrsnosti ide u saborsku proceduru. I rekao sam, ako ne želite, odoh… – kaže Skansi
RIJEKA Petar Skansi (69 godina), osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku (1968.), izgubivši od Amerikanaca (50:65), dvije godine kasnije dobio je Amerikance u ljubljanskom Tivoliju, bio najbolji igrač Svjetskog prvenstva, ekipa je stajala na najvišem postolju (Ćosić, Jelovac, Plećaš, Šolman, Tvrdić…). Prije 44 godine u Meksiku je bio i pet godina mlađi Ratko Rudić. Zbog ozljede nije sudjelovao u osvajanju – zlata (Bonačić, Hebl, Lopatny, Poljak, Stipanić…). Petar i Ratko su u Barceloni, prije dvadeset godina stajali na postolju – kao treneri. Na najvišoj stepenici Rudić s – Talijanima, a jednu niže, Skansi s hrvatskim košarkašima. Nakon finala s jednim Draem Teamom, Jordana i društva. U Londonu opet zajedno, Skansi kao doministar sporta, Rudić kao tvorac vaterpolskog zlatnog stroja.
– Ministar ima manje od 50 godina, u njegovim sam godinama bio odvratan. Vjerojatno su me svi mrzili, nikome ništa nisam praštao. S godinama postaješ mudriji… Žao mi ga je, jer najbolje znam koliko se angažirao, podmetnuo leđa zbog sporta. Ušao u klinč s moćnim ljudima, stavio ruku u kobrino gnijezdo. U Vladi se zalaže za sport. Može promijeniti puno toga. Bilo bio mi zaista žao da ne uspije – rekao je Skansi.
– Ratko je trenerski čarobnjak. Barakude su u jednom zalogaju progutali sve suparnike. Znam koliko je bitan trener u kolektivnim sportovima, posebice u današnjim vremenima. Rudić je upotpunio kolekciju, svjetsko, europsko, olimpijsko zlato. Superiorno – govori Skansi.
Zajedništvo
Kolekcija hrvatskih medalja je impresivna, tri zlatne, ukupno šest?
– Samo ponavljam ono što svi znaju, naši su se sportaši pokazali u najboljem mogućem svjetlu. Bio sam u Londonu prvi deset dana Igara. Disciplinirani i vrijedni, krasilo ih je zajedništvo. Ali, priča je uvijek ista, oni najmanju dobiju… Drugi se kite njihovim perjem.
Premijer Zoran Milanović je vlasnicima olimpijskih medalja rekao kako su njihove naknade za izvrsnost sigurne, nakon 45. godine koristit će ih oni koji to budu htjeli, jer je to zarađeno i zasluženo?
– Razveselilo me to. Zaluga je to ministra Željka Jovanovića. Dobar je kvalitetan čovjek, u kratkom vremenu napravio je puno za hrvatski sport. Ako se to stvarno izglasa, mogu mirno u mirovinu. Svoje sam napravio!
Navodno ste odlazak kovertirali prije početka Olimpijskih igara?
– Jesam. Nikad nisam bio sklon političarima. Niti sam prihvatio Jovanovićevu ponudu zbog plaće. Bila me rastužila odgoda da prijedlog o izvrnosti ide u saborsku proceduru. Uhvatio sam se posla zbog sporta i sportaša, a ne politike. I rekao sam, ako ne želite, odoh… Ministar Jovanović napravio je pritisak na mene: Nemoj, obećano je, bit će na jesen… Dobro surađujem s ministrom.
Magarci i lisice
Sportske inspekcije, kao novost, nisu revolucionarni izum?
– Znamo da u Hrvatskoj postoje mehanizmi kontrole, ali ako ne postoji želja, ništa neće biti djelotvorno. Puno imamo »magaraca i lisica« koji zarađuju na sportu, najteže je malim klubovima i sportašima. Sportska inspekcija, primjerice, mora u marine, otkriti na koji način komercijaliziraju 400 vezova. Na račun jednog registriranog jedriličara. Sportska udruga umjesto trgovačkog društva, i novaca koliko želiš. Imamo klubove po garažama, tekvondo, naplaćuju članarinu a ne izdaju račun. Ako je ministar financija Slavko Linić naredio da se mora imati račun na izlasku iz dućana, tako mora biti i u klubovima.
Osvajači medalja dobit će nagradu. Giovanni Cernogorac i Sandra Perković po 100.000 kuna, vaterpolisti po 80.000, rukometaši po 48.000, a Zaninovićka 60.000 kuna. Pojedinačno zlato u Italiji vrijedi deset puta više – 145.000 eura?
– Državu će veličanstven uspjeh hrvatskih sportaša koštati sitnicu, 3.000.000 kuna. U Azerbejdžanu jedna medalja vrijedi 440.000 eura. Veseli me izglasavanje naknada za izvrsnost – rekao je Skansi.
