Ne smijem riskirirati. Bilo bi pogubno da se vratim prije vremena jer imamo primjera da su se sportaši vraćali prije nego što su ozdravili i to je bio kraj njihove karijere – kaže Sukno
RIJEKA » Sandro Sukno, prvo napadačko ime »Primorja Erste banke« i hrvatskog vaterpola, umjesto s loptom i vodom prijateljuje s liječnicima, oporavlja se od mononukleoze. Sreća u nesreći ovog loptačkog dragulja je što je bolest brzo otkrivena i što je igrač počeo odmah mirovati, a to je prvi i osnovni preduvjet za izlječenje.
– Pred kraj prošle godine je sve krenulo uzlaznom putanjom, a momčad je nastavila tim putem. Idu sve više i više – kaže Sandro Sukno o pobjedama »Primorja EB« u Egeru te potom s »Jugom CO« u Dubrovniku. – Uhvatili su sigurnost s posljednjih nekoliko pobjeda. I tablica Lige prvaka izgleda puno bolje. Sada je odlučujuća utakmica s »Pro Reccom«, pobjedom bismo osigurali prvo mjesto. Neće biti lako, ali igra se kod kuće. Bit će pun bazen i prava fešta vaterpola.
– Sve ide nabolje – rekao je Sandro Sukno o nalazima koji su povoljniji od onih prethodnih. Dva-tri puta su mi vadili krv, svaki put je bilo sve bolje i bolje. Stanje je zadovoljavajuće, glavno je da ide na bolje. Tako da svi zajedno moramo biti zadovoljni. Koliko dugo će biti pauza, to liječnici nisu planirali. Ali, glavno je da ide na bolje pa ćemo vidjeti. Nadam se se da ću se što prije uspjeti vratiti.
Iza pozornice
Vrijeme brzo prolazi, iza Sukna je pauza koja je počela još za australske turneje reprezentacije.
– U Australiju smo otišli 30. siječnja – vrti film ovaj vrhunski golgeter i asistent. – Išli smo odmah poslije naše domaće utakmice s »Egerom«. Ja sam bio bolestan nakon tri dana, znači negdje od 5. veljače. Pauza mi traje nekih mjesec dana.
Naviknut na svjetla pozornice, Sandro je sada iza velike scene gledajući druge kako igraju.
– Imao sam povišenu temperaturu više od dvadeset dana – govori ovaj olimpijski prvak o svojoj »prikovanosti za ležaj«. – Ne uspiješ se niti odmoriti. Posljednjih sedam dana nemam povišenu temperaturu tako da manje osjećam bolest. Moram živjeti polagano, jesti zdravo, laganiju hranu da bih se što prije vratio. Moram se toga pridržavati, ne smijem riskirirati. Bilo bi pogubno da se vratim prije vremena jer imamo primjera da su se sportaši s tom bolešću vraćali prije i to je bio kraj njihove karijere. Mislim da sam dosta mlad. Ne smijem riskirati dok ne dobijem sigurnu potvrdu doktora da se mogu pokrenuti, nema nikakve svrhe krenuti prije vremena.
Podrška
Sukno, naravno, dobiva pozdrave i podršku dok broji bolesničke dane.
– Zovu me često – kaže o tome mladi izdanak slavne vaterpolske obitelji čiji je otac Goran također bio olimpijski pobjednik. – Ali dosta vremena provodim kod kuće, odmaram da bi ovo što prije prošlo, da ozdravim i vratim se u normalni život.
