Tomečak: Da su mogli, dohvatili bi nas šakama; Leovac: Pogodila me boca

Što nam je drugo preostalo nego sve mirno podnijeti,  sigurno bi svaka naša druga reakcija još više potpalila atmosferu – kaže Ivan Tomečak. Ne znam gdje to ima da trener poput navijača izlazi iz svojega prostora i otima loptu iz ruku igraču suparničke momčadi. Mislio sam da je Tudor gospodin – kaže Marin Leovac

RIJEKA Igrači i treneri zaslužuju naklon do poda za svoje ponašanje u Dugopolju. Matjaž Kek i njegovi odabranici nisu niti jednom gestom ili potezom odgovorili na primitivno i nasilničko ponašanje, kojim su bili izloženi tijekom cijele utakmice.

I ne samo oni, već i prateće klupsko osoblje te vodstvo kluba u loži. Verbalne uvrede i prijetnje su međutim najmanje što se Riječanima dogodilo u Dugopolju. Većina igrača i trenera završila je utakmicu ispljuvana, a dobar dio njih trpio stoički udarce predmeta koji su padali po njima tijekom cijele utakmice.

Najviše su tome bili izloženi bočni igrači »Rijeke« Marin Leovac i Ivan Tomečak. Svaki aut za njih je značio susret s pljuvačkom, kovanicama, upaljačima, bocama, a umalo i udarcima šaka.

Budući da sakupljači lopti nisu od straha željeli po lopte koje bi se otkotrljale pod metar i pol visoki zid koji je dijelio razjarene navijače i travnjak, bočni igrači »Rijeke« su kod svakoga auta bili izloženi rijetko viđenoj torturi. Za svaku pohvalu je što niti u jednom trenutku nisu reagirali, već stoički sve istrpili iako su bili u krajnje ponižavajućem položaju za svako ljudsko biće.

– Što nam je drugo preostalo nego sve mirno podnijeti, jer sigurno je da bi svaka naša druga reakcija još više potpalila ionako nabrijanu atmosferu. Bilo nas je strah da će neka nervoznija reakcija motivirati nekoga da uskoči na teren i da nas počne naganjati po terenu. Pokušavao sam ne reagirati, na kraju krajeva to njihovo ponašanje ide njima na čast i na dušu. Pustimo sada nogomet, nije lijepo da se tako ponaša čovjek prema čovjeku. Da su mogli, dohvatili bi nas šakama s tribine. Nažalost, i to je dio hrvatskog nogometa. Važno je da smo svi preživjeli – prenosio je Ivan Tomečak, desni bek »bijelih«, svoje dojmove. Kao bivši igrač »Dinama« prolazio je vruća gostovanja na Kantridi ili na Poljudu, ali nikada nije doživio da doslovce mora strahovati hoće li izvući čitavu glavu nakon utakmice.

HAJDUK»Hajduk« je kao domaćin i organizator utakmice apsolutni krivac i najodgovorniji za ono što se događalo u Dugopolju. Iako se na Poljudu pokušavaju sakriti iza HNS-ovog marifetluka oko određivanja mjesta igranja utakmice, Splićani su odbijanjem prebacivanja domaćinstva utakmice na Kantridu pokazali što im je cilj. Osim toga, jasno je da se na tribinama stadiona u Dugopolju našlo više gledatelja nego što je to dopušteno i da je atmosfera linča očito odgovarala ljudima koji vode »Hajduk« do onoga trenutka dok sve nije izašlo iz nekih očekivanih granica. Uostalom, nerede su izazvali njihovi pretplatnici koji ovo nisu shvatili kao »uobičajeni huliganski pir«, već kao priliku da  utjeraju strah u kost suparničkim igračima ne birajući pritom sredstva. HNSNatjecateljska komisija HNS-a i povjerenik za natjecanje Prve HNL Josip Brezni slijepo su slijedili važeće propise i u skladu s njima donijeli odluku da se jadranski derbi mora igrati na neadekvatnom stadionu u Dugopolju. Pravno-formalno nisu pogriješili, no u stvarnosti su povukli katastrofalni potez zbog kojega treba mijenjati propise ili ljude kojih ih provode. Gospodo, tko bi bio odgovoran da je netko nastradao, ostao bez oka ili završio bolnici razbijene glave? Pritom treba uzeti u obzir da  navijači suparničke momčadi uopće nisu bili meta Torcidinih projektila, već članovi HNS-a, odnosno suci, igrači i treneri.SUDAC JOVIĆSudačka petorka predvođena sucem Franom Jovićem nije imala lagan posao, upravo suprotno proživjela je pravu golgotu zajedno s igračima gostujuće momčadi. No, za razliku od bespomoćnih igrača zagrebački sudac imao je u rukama zaštitni mehanizam – mogao je i morao prekinuti utakmicu, zaštititi time sebe, svoje pomoćnike i igrače te trenere »Rijeke«. Netko će reći da Jović zaslužuje pohvale jer je izvukao utakmicu. Zar je to cilj? Izvući utakmicu iako je ona igrana u potpuno neregularnim uvjetima! Ako je tome tako, onda je to poraz nogometa i sporta uopće. POLICIJAPolicijska uprava Splitsko-dalmatinske županije dala je suglasnost da može osigurati odigravanje utakmice na stadionu u Dugopolju. Gledano iz »policijskog« kuta sve je prošlo OK. Nije bilo žrtava! Međutim, tko god je bio na stadionu, zna da samo spletom okolnosti netko nije nastradao, a teško je i pomisliti tko bi zaustavio razjarenu masu da je kojim slučajem »Rijeci« priznat regularan gol vrijedan pobjede. Ako ništa, policija je  iz sigurnosnih razloga morala umanjiti kapacitet stadiona, unaprijed isprazniti prvih nekoliko redova tribina i smanjiti mogućnost incidenata koji su bili lako predvidljivi. TUDORSplitske kolege tvrde da je trener Splićana Igor Tudor bio glavni zagovaratelj igranja jadranskog derbija u Dugopolju. Očito se trener »Hajduka« vodio logikom da se u specifičnoj atmosferi dugopoljskog stadiona može nešto ušićariti. Osim toga, svojim potezima i gestikulacijom tijela zajedno sa svojim pomoćnicima samo je dodatno podizao tenzije na tribinama. Šteta jedne obećavajuće trenerske karijere koja se uz takvo ponašanje sigurno neće razvijati u željenom smjeru.

Tuga i žalost

– Sjetite se samo što se događalo Jajalu kod onoga kornera. Ne znam što bih rekao osim da je to tužno i žalosno. Ruku na srce, nije ni trebalo doći do toga, ali to je sada jedna druga priča. Moramo ovo što prije zaboraviti i ne dati da ovakve stvari postanu bitnije od nogometa i sporta.

Tomečak je izlaskom Jugovića dobio kapetansku traku. Jesu li igrači »Rijeke« urgirali kod suca Jovića, koji je u prvom poluvremenu prijetio da će zbog učestalog ubacivanja predmeta i stolica prekinuti utakmicu, a u nastavku samo okretao glavu od incidenata koji su se množili.

– Rekli smo nakon prvoga prekida kada nas je okupio na centru da ovo nije normalno, a on sam je rekao da će prekinuti ako se nastavi. Bilo je još par puta isto, ali očito se utakmica morala odigrati do kraja bez obzira na sve.

O nogometu je nakon svega teško pričati, iako treba reći da je »Rijeka« s obzirom na okolnosti odigrala dobrih sat vremena tijekom kojih je postigla dva pogotka vrijedna pobjede. Jedan je neopravdano poništen.

– Kada smo se prilagodili terenu koji nije dopuštao igru po podu i kada smo shvatili da se može igrati jedino po zraku, onda smo krenuli i to nam je umalo donijelo tri boda. Nažalost, sudačka pogreška nam ih je otkinula, ali i ovo je s obzirom na uvjete za igranje veliki rezultat. Moramo biti ponosni na sve što smo učinili u zadnjih nekoliko tjedana pa i na sve rezultate. Nogometna sreća nas je malo napustila u posljednje vrijeme, ali to nam se mora negdje vratiti – zaključio je Tomečak.

Marin Leovac, njegov kolega na lijevoj strani riječke obrane, također je proživljavao teške trenutke, posebno kada je igrao ispod zapadne tribine na kojoj su bili smješteni oni najradikalniji navijači »Hajduka«.

Tudor izazvao incident

– Nije baš lijep osjećaj bio kada moraš izvesti aut, a u strahu si hoće li te nešto pogoditi – govori Leovac. – Jednostavno se bojiš baciti loptu, jer oko tebe lete predmeti i stalno misliš u sebi da će te pogoditi neka stolica, upaljač ili boca.

Spomenuo je Leovac bocu, jedna ga je pogodila krajem utakmice. Doletjela je s tribine gdje su bili oni, uvjetno rečeno, mirniji navijači »Hajduka«.

– Pogodili su me bocom vode u lakat, ali što to vrijedi kada sudac nije pokazivao nikakvu namjeru da nas zaštiti time što bi prekinuo utakmicu. U 28. minuti »Leo« je bio uvučen u sukob s trenerom Tudorom i njegovim pomoćnikom Juricom Vučkom. Želio je izvesti aut, a Tudor mu je krenuo otimati loptu iz ruku budući da je pomoćni sudac, pokazalo se kasnije pogrešno, pokazao da je lopta za »Hajduk«.

Povijest jadranskih derbija pamti brojne sukobe navijača, incidente, pa čak i nesreće s ozlijeđenim navijačima. Padale su 60-ih godina stijene na Kantridi, sukobile su se navijačke skupine nebrojeno puta. Onaj »slavni« sukob Armade i Torcide na Kantridi krajem 80-ih nazvan je Yu-Heyeselom. Napadani su navijači i igrači suparničke momčadi po autocestama ili hotelima, ali nikada se nije dogodilo da su za vrijeme utakmice navijači jedne momčadi imali jasnu namjeru ozlijediti igrače ili trenere suparničke momčadi kao što je to bio slučaj prošle nedjelje u Dugopolju. Budući da igrači i vodstvo »Rijeke«,  ama baš ničim nisu provocirali navijače »Hajduka«, jasno je da se u tim potezima osim rijetko viđenog primitivizma može isčitati i silna frustracija činjenicom da je njihov klub daleko od svoje slavne prošlosti, da je nakon »Dinama« i »Rijeka« u ovom trenutku po mnogom čemu ispred »Hajduka«. No, za takvo stanje navijači »Hajduk« krivce trebaju tražiti u svojem dvorištu.  Nisu Riječani izvlačili novac iz »Hajdukove« blagajne 90-ih godina kao neke bivše uprave Splićana i doveli klub u velike financijske probleme, niti su bacili u vjetar desetke milijuna kuna »isisanih« iz državnih tvrtki koji je stizao na Poljud zahvaljujući bivšem premijeru Ivi Sanaderu i Zakonu o sportu koji je izmišljen kako bi se privatizirao »Hajduk« i spasio bankrota.

– Prije svega aut je bio za nas, a ne znam gdje to ima da trener poput navijača izlazi iz svojega prostora i otima loptu iz ruku igraču suparničke momčadi. Mislio sam da je Tudor gospodin, ipak je riječ o bivšem reprezentativcu i igraču »Juventusa«.

Leovac je do dolaska u »Rijeku« igrao nogomet isključivo u Austriji za koju su ovakve scene vjerojatno nezamislive.

– Bilo je slično kada sam svojevremeno s bečkom »Austrijom« igrao derbi protiv »Rapida«. Razlika je u tome što je sudac kada su prve stolice doletjele na teren prekinuo utakmicu. Očekivao sam da će to biti u Dugopolju jer je bilo očito da su igrači u opasnosti. Nije prema nama doletjela jedna stolica, nego su tijekom utakmice cijelo vrijeme u teren padale stolice i ostali predmeti. I vjerujte da nisu to bile lagane stolice, nego teški komadi plastike i stvarno smo se dobro izvukli što nitko nije stradao. Da se ova utakmica igrala u nekoj drugoj ligi  ili da je s druge strane centra bio »Dinamo«, vjerojatno bi se utakmica prekinula. Ali, očito je da smo došli preblizu nekome…

Doista je šarolik repertoar projektila koji je pogađao ili bio upućen prema igračima i trenerima »Rijeke«. Plastične stolice otrgnute su s tribina, upaljači izvučeni iz džepova, kovanice iz novčanika, a plastične čaše piva su kupljenje na obližnjem šanku, no pravi je misterij otkud navijačima baterije! I to ne one tanke od »volt i pol«, već desetak centimetara duge baterije koje se obično koriste za neke uređaje poput tranzistora ili džepne lampe. Nije teško zamisliti kako bi sve završilo da je taj predmet pronašao svoj cilj.

I sreća okrenula leđa

Uzme li se sve u obzir, Riječani su iz Dugopolja donijeli bod velik kao – trobod.

– Sigurno da smo na početku utakmice bili malo šokirani. Primili smo u tom periodu nepotreban gol. Kada smo došli sebi, pokušali smo dati sve od sebe iako to nije bilo lako jer je i teren bio loš. Izjednačili smo, nakon toga postigli regularan gol. I nije bila u pitanju pogrešna procjena od par centimetara, već nekoliko metara. Ako to pomoćni sudac ne vidi, onda stvarno nemamo više o čemu pričati. »Bijeli« u posljednje vrijeme osim sa suđenjem, što više nije i ne može biti slučajno, imaju problema i sa srećom koja im definitivno nije saveznik. Momčad igra puno bolje nego što to pokazuju zadnji rezultati.

– Puno truda smo uložili u posljednje utakmice, igrali smo neke utakmice dobro, a nismo dobili. Šteta, ali mora se i to okrenuti. Kada se vidi kako radimo na trenizima i kako treniramo, onda se mora vjerovati da će nas prestati pratiti nesreća.

Leovac je odnedavno ponovo postao hrvatski državljanin, a mogao bi biti i hrvatski reprezentativac.

– Čekam odluku FIFA-e, oni moraju dati svoje dopuštenje i onda ćemo vidjeti. Ako mi FIFA dopusti igranje za hrvatsku reprezentaciju, onda sve što se dalje događa nije više do mene – poručio je jedan od dvojice istinskih junaka »Rijeke« u Dugopolju.