RIJEKA »Znam da zajedno sa svojim suradnicima dajem sve od sebe, radimo skoro 24 sata na dan… Ne znam što bih još trebalo napraviti… Znam da će jedan pozitivan rezultat preokrenuti sliku odmah na drugu stranu. Nisam tip koji bi bježao od odgovornosti. Normalno da se u ovakvim situacijama prvo priča o treneru i neću se skrivati. Malo duže vremena sam tu i poznajem mentalitet, shvaćam i ovo razočaranje. Morat ćemo dobro potegnuti da povratimo povjerenje u vlastite mogućnosti. Imamo i dosta peha s ozljedama. Nakupilo se puno toga, i previše u kratko vrijeme – znakovito je jučer ujutro ustvrdio Matjaž Kek, trener »Rijeke«, u radio emisiji Pod stijenama Kantride i otvorio brojna pitanja kad se radi o bližoj i daljnjoj budućnosti riječkog nogometnog prvoligaša.

Iz kola u kolo čeka se kad će se poteći prava »Rijeka«, no odgovora zasad nema, naprotiv »kriza remija« koja je često puta gora od »krize poraza« ako se koji put pobijedi, nastavljena je na Rujevici i u nedjelju navečer. Momčad Tomislava Ivkovića samo je ogolila riječke slabosti ove sezone, nabujala »Rijeka« neočekivano je postala »Rijeka« stajačica. Momčad na planu igre tapka u mjestu, plaća visoku cijenu neefikasnosti i mršavih remija i pravo je pitanje kako će se i kada »bijeli« izvući iz situacije koja nije nimalo obećavajuća. Poglavito kada se zna da su na početku serije od tri gostovanja (Gorica, Inter, Hajduk)… Kod »Gorice« i »Hajduka« koji pušu za vratom Riječanima, s jednim odnosno dva boda zaostatka.

Dva lica

»Rijeka« je tako već pet utakmica u nizu ostala bez pobjede, 44 dana prošla su od posljednjeg slavlja »u gostima« nad »Rudešom« (Rujevica, 1:2). Dvjestota prvenstvena Kekova utakmica na klupi i 25. jubilarni remi »Rijeke« i »Slaven Belupa« pokazali su dva lica »bijelih«. Agresivno i napadačko u prvom dijelu, bezidejno, anemično i poprilično letargično u nastavku.

Uz evidentnu krizu rezultata, Kekova momčad pomalo upada i u krizu igre. Momčad traga za svojim prijašnjim identitetom i umjesto da podiže kvalitetu igre, teško igra protiv dobro postavljenih obrana i obrnuto – kad joj protivnik pritisne zadnju liniju.

Dojam je da su igrači poprilično izgubili na samopouzdanju, bez prvog »topnika« Hebera ne ide, a ozljede (Heber, Acosty, Župarić, Gorgon) samo produbljuju slabosti u igri i slaganje igračkog mozaika pred svaku utakmicu. »Rijeka« je izgubila standardiziranu momčad, malo tko može pogoditi u kojoj će postavi »bijeli« istrčati svaku sljedeću utakmicu…

Pitanja

A sve je počelo s neočekivanim remijem s »Istrom 1961« na Rujevici (3:3) koji kao da nije bio ozbiljno upozorenje da nešto ne štima. Brojni su upitnici nad Rujevicom. Može li »Rijeka« više, brže, jače, bolje ili je ova ekipa poprilično limitirana? Je li ova kriza prolazna ili početak nečeg puno opasnijeg? Je li došlo do zasićenja Keka i igrača i jesu li uz igrače i ostali spremni preuzeti dio odgovornosti? Pitanja su brojna i jedno otvara drugo… »Rijeka« zasad ne ispunjava zacrtane ciljeve, ispala je iz Europe, a na ljestvici kotira neočekivano loše za imidž kojeg je mukotrpno stvarala posljednjih godina.

Pitanje je i treba li ovoj momčadi šok terapija ili su igrači dovoljno svjesni i jaki da poprave sve loše i opet vrate povjerenje svih navijača. Jer blijeda izdanja su i tribine poprilično razjedinjila. »Rijeci« je kao nikad do sada potrebna sinergija travnjaka, struke i tribina, drugo je pitanje može li se ona potpuno ostvariti u ovako delikatnom trenutku.

Kek je javno rekao kako je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti, jesu li za to spremni i ostali?