Predsjednik Robert Komen i trener Alen Horvat u nedjelju ujutro moraju zajedno u Marijinom svetištu na Trsatu zapaliti svijeću  zahvale dragom Bogu.

»Rijeka« je u prvoj domaćoj utakmici uknjižila sva tri boda, upisala toliko željenu pobjedu, ali je prikazanom igrom razočarala. Pobjeda je zubima iščupana, odnosno uz poljubac sreće. »Lučko« je, naime, većim dijelom susreta bio bolja momčad i zaslužio bod. Ali, »Rijeka« se obranila. Darovanom konju ne treba gledati u zube, osvojena su tri zlatna boda, ali Horvat ima glavoblju. Sretan zbog svoje prve prvoligaške, treneske pobjede, morat će pronaći rješenje u igri.

Publika je na kraju zapljeskala, mladima treba podrška, nagrađeni su zbog pobjede, ali… previše je bilo rupa. Glazba probušenim loncima.

Munje i gromovi plesali su nad Rijekom (nebo se kasnije smilovalo), kao opomena Horvatovim nogometašima što ih čeka ove sezone. Život u strahu. Na rubu provalije, gdje su hodali u drugom poluvremenu.

Veoma dobra atmosfera na tribinama, 3.000 gledatelja, na promociji nove »Rijeke«. »Lučko« je momčad iz »donjeg doma«, onog dijela ljestvice gdje Riječani moraju što prije pobjeći. Kako? Pobjedama pod svojim stijenama, posebice u ovakvim susretima.

Početak iz snova

Igra »Rijeke je, naime, bila razbijena u dva bloka, Vukman i Kreilach čuvali su četvorku zadnje linije, a ostatak momčadi – Čulina, Križman, Gutierrez i Matovina lutali su bez adrese, kao poštari u nepoznatom gradu. Bolji u defenzivnim ulogama nego u napadu. Matovina je imao ulogu prve špice. Nije on kriv, ali s napadačem njegovih karakteristika teško je igrati nogomet. Osim gola u prvoj dionici nismo vidjeli ništa. Nije bilo akcije od nekoliko dodira lopte. Posjed lopte, proboj po bokovima… Što je to?

Zvižduk s tribina

»Lučko« je najprije počelo otvorena garda, primljeni pogodak u 9. minuti bio je udarac u bradu od kojeg su se brzo oporavili. Jer, Riječani su im dozvoljavali previše prostora. Gosti, posloženi u 4-1-4-1 rasporedu, s Mehmedagićem ispred obrane (Križman je bio njegova osnovna preokupacija), i Novak u špici napada. Ali s boka su prijetili Rak i Fućek, zadavali problema Čavalu i Švrljugi, a nevjerojatno je kako se Novak u 44. minuti našao sam kao duh na čistini. Na Lisjakovu sreću pucao je u – nebo !

»Lučko« se nametnulo (i okuražilo), posebice početkom nastavka, jer Riječani nisu imali rješenja. Osnovni problem je bio kako zadržati loptu, nešto smisliti. Kao da su igrali s jeguljom. Shvativši da je Matovina igrač manje (nije on kriv…), Horvat je na teren poslao Pilčića. Momčad »Rijeke« djelovala je sporo u kretnjama i razmišljanjima. Razvučena prema naprijed, a umjetničkih poteza nije bilo. Dobar udarac Čavala (62′), iz slobodnog udarca probudio je Armadu, vratar Kovačić je obranio, a Vukman nije pogodio metu iz drugog pokušaja.

Slabosti su ogoljene na domaćoj premijeri, »Rijeka« nema igru. Nedostaje mozak ekipe koji će povezati pokidane konce na središnjem djelu terena. U jednom radoblju nisu mogli izaći iz svojih trideset metera, uz zvižduk s tribinama. A s obzirom na to da neko treba zadržati i loptu, nekome je dodati, Horvat je 73. minuti zamijenio Križmana za Dedića. Križman je u neredu stvarao – kaos. Previše je solista, dirigent Horvat morat će intezivno poraditi na stvaranju orkestra.

Slobodan udarac Čuline (vratar digao loptu u korner) i solo akcija Dedića (pored gola) u posljednjh deset minuta bili su znak da »Rijeka« nije na konopcima.