Nema više nazad

Rijeka će morati naučiti živjeti s Bišćanovim mladenačkim grijesima

Denis Frančišković

Igor Bišćan, Dario Župarić i Momčilo Raspopović/D. KOVAČEVIĆ

Igor Bišćan, Dario Župarić i Momčilo Raspopović/D. KOVAČEVIĆ

Momčad novog trenera Igora Bišćana napokon je prodisala. I to u najvažnijem trenutku, oslobodila se grča i stvorila energiju koja će zasigrno biti veliki zamašnjak pred nedjeljno gostovanje ne Poljudu.



RIJEKA Lakše se diše! Barem na travnjaku, ako ne na tribinama, nakon »Rijekine« pobjede u Zaprešiću točno nakon dva mjeseca ili preciznije 61 dan. »Rijeka« je nastavila tradiciju u ogledima sa »žutima« koje posljednjih sezona redovito dobiva na Rujevici i u Zaprešiću, momčad novog trenera Igora Bišćana napokon je prodisala. I to u najvažnijem trenutku, oslobodila se grča i stvorila energiju koja će zasigrno biti veliki zamašnjak pred nedjeljno gostovanje ne Poljudu.


Igor Bišćan zajedno sa svojim pomoćnicima posljednjih je dana, posebice tijekom umaških priprema, rendgentski uočio probleme momčadi koja nema pravog vođu. U Zaprešiću je bilo najvažnije osloboditi se psihološkog pritiska koji je sputavao ekipu napadači koje u posljednjim utakmicama nisu uspjevali pogoditi mrežu iz situacija u kojima je puno lakše poentirati nego promašiti.


Odlučnost


»Bijeli« su posebno dobro odigrali prvih pola sata utakmice kada je lopta tekla između linija, igrači se otvarali jedan drugome i ulijevali sigurnost. Uz to, vidno je smanjen broj pogrešnih dodavanja, a kada su raspoloženi vezni igrači poput Darija Čanađije i Domagoja Pavičića, momčad djeluje poput solidno uigranog orkestra. Čanađija je dobro kontrolirao sredinu i odlično podvalio loptu za drugi pogodak, Pavičić također kao asistent sudjelovao u akciji u kojoj je Čolak zadao matni udarac domaćinu.




Bišćan je ipak ukazao povjerenje Antoniju Mirku Čolaku, a on se odužio na najbolji način. Bio je onaj stari, borben i razigran, s nosom za gol, a prvi pogodak koji je odškrinuo vrata riječke pobjede postigao je »iz ničega«, odnosno viška odlučnosti koja je u posljednjim utakmicama toliko nedostajala Riječanima.


»Rijeka« je solidno djelovala s igračem manje, a drugi pogodak bio je pravi primjer lakoće i prave školske akcije. Ne kaže se bez veze da se najbolji nogomet igra onda kada se igra najednostavnije. U posljednih pola sata bilo je i propuha i praznog hoda u riječkim redovima, »Rijeka« se pretvorila u »stajačicu«, no na kraju ipak uspjela sačuvati toliko važnu pobjedu.


Pamet i pristup


Bišćan je u delikatnom trenutku, razapet između loših rezultata momčadi i dijela navijača koji ga vrijeđaju i bojkotiraju, uspio barem na trenutak smiriti strasti. Kapetansku traku gurnuo je u ruke Alexandera Gorgona i tako na neki način od njega zatražio više odgovornosti da izvuče suigrače na pravi put, iz situacije u koju je momčad djelomično došla i igrajući bez pravih »fightera«. Novi je trener cijelu utakmicu proveo na nogama, a uspjeh možda najzornije opisao riječima »Kada je trebalo napadati, bili smo opasni, kada se trebalo braniti, bili smo pametni«. I u toj pameti i pristupu možda leži ključ pobjede.


»Rijekin« je trener dobro istrpio i sve uvrede na svoj račun koje neki u klubu neće ili ne žele da vide. Taj »križ« i mladenački grijeh od dijela navijača vjerojatno će i dalje nositi. Ali to je ono s čim će »Rijeka« u budućnosti, točnije dok je Bišćan na klupi, morati naučiti živjeti…


Brojni će reći »ovo je Inter«, trenerov rukopis tek treba vidjeti. Za tjedan dana »bijele« čeka poprilično iskušenje, koliko god »Rijeka« i »Hajduk« nisu na razini očekivanja, jadranski derbiji uvijek nose nešto više od samog nogometa. Bišćan je kao i Matjaž Kek 2013. svoj mandat otvorio protiv »Intera« identičnom pobjedom od 2:1. Koliko je to znakovito tek treba vidjeti…