Iza nas nije jednostavno putovanje, ali to je tako. Dobro je na kraju sve ispalo. Važno je da što prije dođemo do hotela jer ipak je iza nas četiri, pet sati sjedenja i pokušat ćemo na treningu sve to skupa iskompenzirati, te se priviknuti koliko je to moguće na uvjete za igru, umjetnu travu i vjetar, kazao je po dolasku na Farske otoke trener "bijelih" Matjaž Kek
TORSHAVN Zrakoplov Embraer ERJ 145 britanske kompanije BMI (ne slovačke kako su iz kluba krivo informirali), dotakao je nešto malo poslije 14 sati pistu zračne luke Vagur na Farskim ili Ovčjim otocima. Malo vjetar i malo niskih naoblaka nisu otežali posao pilotima, koji su pobrali zdušni pljesak 48-člane riječke ekspedicije koja je nakon pet sati puta stigla na odredište prvoga ogleda trećega pretkola Europske lige s “Vikingurom”.
Igrači i stručni stožer odmah su sjeli u autobus koji ih je povezao prema 45 minuta udaljenom Torshavnu i hotelu na periferiji najmanjeg glavnog grada jedne države na svijetu (18 tisuća stanovnika), u kojem će “bijelih” dočekati večernji trening. Mnogi su se vjerojatno zaželjeli “žlice i kreveta”, jer unatoč relativnom mirnom putovanju više od pet sati puta u “guzici” nikada ne pada lako.
Momčad je krenula s Kantride u 8.30 sati, nešto poslije 9 sati poletjela s Krka. Prvo se mislilo prema Groningenu, pa se govorilo o Edinburgu, da bi na kraju Riječani sletjeli u Newcastle. Trebalo je nadoliti gorivo u spremnike zrakoplova, a Englezi su jedini bili spremni to učiniti bez izlaženja putnika iz zrakoplova.
Riječane je na Farskim otocima dočekalo “jesenskih” 13 stupnjeva i povremeni snažni naleti vjetra koji su se spuštali s obližnjih brda načičkanih brojnim ovcama. Navodno ih ima oko 70 tisuća, skoro dvije po glavi stanovnika (48 tisuća).
– Iza nas nije jednostavno putovanje, ali to je tako. Dobro je na kraju sve ispalo. Važno je da što prije dođemo do hotela jer ipak je iza nas četiri, pet sati sjedenja i pokušat ćemo na treningu sve to skupa iskompenzirati, te se priviknuti koliko je to moguće na uvjete za igru, umjetnu travu i vjetar, kazao je po dolasku na Farske otoke trener “bijelih” Matjaž Kek.
U Rijeci je ostavio svojega pomoćnika Matjaža Florjančiča i poveću skupinu igrača. Neki su ozlijeđeni (Knežević, Marić, Močinić, Moises, Maleš…), neki ne mogu nastupiti (Krstanović), neke je odlučio odmoriti (Samardžić), a za neke je procjenio da je bolje da igraju za drugu ekipu protiv “Lučkog” (Raspor, Špikić, Pušić i Oršić), nego da odrade europsko gostovanje u ulozi navijača. U momčadi se od prve minute očekuju Mitrović i Jahović.
Nitko u to nije sumnjao, ali se čovjek iznova mora nakloniti kada netko provede 48 sati na putu da bi bio uz svoj klub. Denis, Helena, Dino, Mateo i Dule, Armadina je petorka koja je stigla na početak “Rijekinog” posljednjeg treninga na stadionu “Torsvollur” uoči utakmice s “Vikingurom”. Dečki i jedna cura putovali su 18 sati automobilom do Danske, a onda još 30 sati brodom do Torshavna. Svaka čast!
Inače, nacionalni stadion “Trosvollur” ne djeluje previše impresivno, dio tribina još je u izgradnji. Ono što najviše zabrinjava jest hladan vjetar koji je natjerao Riječane, barem one koji su gledali trening, na toplo oblačenje, jakne i kape. Temperatura je s vjetrom bila ispod 10 stupnjeva. Ono što bi moglo igračima “Rijeke” predstavljati poseban problem jest činjenica da vjetar često mijenja smjer. Sve to, međutim nije smetalo pripadnicima Armade koji su nakon treninga krenuli u potragu za smještajem. Dio navijača stiže na dan utakmice zrakoplovom, najavili su se i navijači koji žive i rade u Skandinaviji.
