Pet milijuna eura potrošeno je na početku za saniranje svih dugova, pa još pet... Pa još devet sada, iduće sezone sedam. Između 40 i 45 milijuna eura bez investicija. Dodamo li troškove izgradnje kampa na Rujevici i novog stadiona Kantrida, dolazimo do cifre od sto milijuna eura za pet godina – kaže Mišković
Mogao je biti vratar (Orijent je klub Trsaćana), mogao je postati vrsni bubnjar (Limena glazba Trsat), ali ga je put, na sreću Riječana, odveo u Nigeriju. Trbuhom za crnim kruhom… Postao je biznismen. Više od 20 godina je u službi Gabrielea Volpija u Orlean Invest Holdingu (ustanovljen 1982.). Godišnji promet 2,5 milijardi dolara, 22 tisuće zaposlenih. Aktivnost je iz Nigerije proširena na Angolu i Mozambik. Nije nafta, nego logistika… Mišković je prvi do Volpija, naravno uz sinove Matea i Simonea. Svojedobno je za naš list Volpi rekao kako su sva ulaganja u riječki nogomet (s infrastrukturom) isključivo iz zahvalnosti prema – Damiru Miškoviću! Dvadesetak tvrtki. Dva posto od prihoda ulaže se u socijalne programe. Zaklada Social sport je vlasništvo obitelji – Volpi.
Damir Mišković je najtraženija osoba na kraju godine, treće na Kantridi, od ožujka 2002. U jednim je novinama kandidat za osobu godine. Od nasukana je Rijekina broda stvorio kruzer s novom posadom. U svim segmentima kluba, od kancelarije, travnjaka na Kantridi do ustroja omladinske škole. Navijači se, međutim, hrane – pobjedama. Dva osvojena trofeja (Kup i Superkup), nezaboravne pobjede na europskoj sceni (Feyenoord i Standard…), stijene Kantride ne vjeruju svojim očima. Progledale su, tako je. Jer, da je to netko rekao prije četiri godine, kada u veljači 2012. godine nije bilo novaca za gorivo do Međugorja, rekao bih da je – lud. Ali, dovoljno je kazati Mišković. Ime koje se danas izgovara s poštovanjem.
Je li Rijeka otok sreće u onome što mnogi nazivaju močvarom sporta, hrvatskim nogometom, pa sve gledaju apokaliptički?
– Najprije, ne bih se složio da je hrvatski nogomet upao u močvaru. Ima loših stvari, treba ih ispraviti, ali i lijepih. Na televiziji i u novinama sportske su rubrike postale – crna kronika. Ne govorim o NL-u, ali… Nitko ne piše o nogometu. Trebaju nam samo noževi…. Ne mogu shvatiti. Gdje je nestalo veselje? Zar nogomet nije radost? Rijeka je u dvije i pol godine pokazala da ide uzlaznom putanjom. Da se s malo novaca u nogometu može jako puno toga napraviti.
Na Volpijevu dočeku u veljači 2012. bilo je više novinara nego na dočeku Angeline Jolie. Tada je Volpi rekao da se ne pobjeđuje novcem, nego dobro organizacijom…?
– Promijenili smo krvnu sliku kluba, puno je mladih ljudi, nisu imali iskustva u nogometu, govorili su mi da sam lud, da solim more… Rad i ljubav prema poslu i oni su danas na europskoj razini. Strepili smo u početku, tresli smo se, danas bolje organiziraju utakmice nego europski velikani. Klub je organizirao treću Bijelu noć, došao sam pola sata prije početka iz Nigerije. Bezbrižan. Bilo je savršeno!
U godini koja nas napušta što biste stavili pod bor?
– Puno toga. Najljepši trenutak bio je početak izgradnje kampa. Prva lopta na Rujevici. Dobili smo Dinamo tri puta, osvojili Kup i Superkup, pokorili bivšeg prvaka Europe, Feyenoord… Ali na prvom mjestu je – kamp.
U kamp će biti investirano 12 milijuna eura?
– U prvoj fazi. Trebat će nam tu i mali hotel, pa još terena. Popet će se cijena na dvadesetak. Nadam se da ćemo do kraja dobiti dozvolu igranja. Želja mi je odigrati dvije, tri utakmice završnice sezone. Stadion za 5.500 gledatelja, s UEFA licencom na kojem će se moći igrati sve grupne faze Europske lige.
Nakon Rujevice građevinska mehanizacija seli na složeniji posao. Rušenje stogodišnje Kantride i gradnje nove ljepotice za 14.000 gledatelja. Cijena je prava sitnica, 25 milijuna eura?
– Dobro, s cijenama je uvijek kao sa žvakaćom gumom. Veličanstven je to projekt s dodatnim sadržajima. Teško je govoriti o cijeni. Uvijek se probiju plafoni. Kada će biti gotov? Godinu i pol dana nakon početka radova, barem tako tvrde građevinari. Dakle, krajem 2016. godine…
Još uvijek je aktualna nevjerojatna priča o Messiju na otvaranju stadiona Kantrida. Messi je dio ljeta proveo na Volpijevu brodu GI-VI, vama je poslao dres s posvetom?
– Messi dolazi. Zasad imamo verbalnu potvrdu, njegovu riječ. Ne znam hoće li biti Messi i Barcelona ili Messi i prijatelji. Daleko je to još, dvije godine, ali radimo na tome. Jamačno je da će biti spektakularan program. Kao što mi to volimo na Kantridi. Bit će tri dana – nečega. Za pamćenje. Kao i stadion, najljepši u regiji, od Torina do Moskve… Naravno i – vatromet. Nakon puno nogometa i glazbe.
Dopredsjednik ste HNS-a. Na splitskoj rivi nacrtali su vas za prosvjeda pored Šukera i – prekrižili?
– Ne znam čime sam to zaslužio. Ali ni ostali. Vjerojatno je to bio dio rituala. Pošteno se odnosim prema svim hrvatskim klubovima. Vjerujem da će i Hajduk krenuti putem kojim žele njegovi navijači. Bit će uspješan kao nekada i manje tražiti krivce na drugoj strani. Svako ima svoj put. Privatizacijski i natjecateljski. Nikome nikada nisam dijelio lekcije, ne želim da ih dijele meni. Uvijek sam spreman odgovarati za svoje poteze, što očekujem od drugih.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista
