Brine me samo reakcija onih koji su poslije 0:2 gledali u pod, umjesto da pokušaju opet igrati, napasti. Karakter je bitan – kaže Kek
RIJEKA Noćenje na mjestu zločina, u »kraljevskom« Guimaraesu, ali na »četiri daske«. Iznad oblaka, na deset tisuća metara, Matjaž Kek sam, kao i obično, u prvom redu zrakoplova. Crta trening. Naime, iz zrakoplova Riječani su otišli ravno u Žuknicu.
– Svetu travu Kantride nisam dugo vidio… – kaže Kek.
Kako ste spavali nakon četiri portugalske pljuske?
– Besana noć. Normalno poslije takva rezultata, ali još više me mučilo zbog čega su pojedinci u našem sastavu odigrali turistički, što nije bilo dobro i zašto.
Društvo s Kantride nema puno vremena za »lizanje rana« nakon visokog poraza u Guimaraesu. Momčad je »sletjela« na Krk u 16 sati i izravno iz zračne luke otišla na trening u Kostreni, jedan od dva uoči gostovanja u Puli.
Što nije bilo dobro?
– Dobro smo ušli u utakmici, ali već je postala bolest da sami suparniku stvaramo prigode. Nisam želio govoriti prije utakmice, ali nedostatak iskustva na ovakvim utakmicama je odredio sudbinu.
Koji je bio taktički plan, na sredini Maleš, Močinić i Pokrivač bili su gospodari?
– Najprije umrtviti suparnika, suziti mu manevarski prostor. Tražili smo situaciju kao onu u devetoj minuti, natjerati njihovu obranu na grešku. Da smo zabili… Ipak, vidio sam više neraspoloženih igrača. Previše onih koji nisu bili spremni potući se, istrajati poslije prvog primljena pogotka, a posebice poslije drugog, nakon kojega smo se raspali. Naivno smo kod drugog gola uletjeli u njihovu kontru, a rutinurana momčad to kažnjava. Tako se igra u Europi. Znali smo sve, predvidjeli, ali na terenu je druga priča.
Ova generacija nogometaša »Rijeke« očito je predodređena za povijesne uloge. Uglavnom u pozitivnom, ali i negativnom smislu. Poraz u Guimaraesu najteži je europski poraz u povijesti kluba. »Bijeli« su prvi put primili četiri pogotka bez da su zatresli suparničku mrežu. Do sada su rekordni posrtaji bili oni u Rappan kupu (Rijeka – Motor Jena 0:3 i Rijeka – Szombierski 0:3; 1965.), Balkanskom kupu (Partizan – Rijeka 4:1; 1979.), Kupu UEFA (Real Madrid – Rijeka 3:0; 1984.) i pretkolu Lige prvaka (Rijeka – Partizan 0:3; 1999.)
Leškovićeva ozljeda
Ozljeda Leškovića donijela je totalnu konfuziju u zadnjoj liniji, obrana je počela plesati?
– Poremetio nas je izlazak Leškovića. Mogao sam gurnuti u vatru Bagadura, omladinca, ali Bertošu smo isprobali na toj poziciji. Moja odluka. Nekad pogodiš, drugi puta ne… Zašto Lešković? Odradio je četiri treninga, ali očito je utakmica nešto drugo. Vjerojatno je slijedeće pitanje zašto Kramarić na lijevoj strani. Znam što vas muči. S Kramarićem sam želio imati dva klasična napadača. Njihov desni bok nije toliko ofenzivan, mislio sam da će Kramarić malo bolje reagirati.
Nije bilo kažnjenog Kneževića, ali i puno ozlijeđenih?
– Nikako alibi za debakl. Imamo igrače koje imamo i tu neću tražiti opravdanja. Iako bismo se vjerojatno drukčije postavili. Mene brine nešto drugo, poslije 0:2 nestali smo s terena. Klonuli smo. Nismo mi Betis ili Lyon da ćemo držati Vitoriju na »nuli«, ali brine me nedostatak reakcije. Želim pobjednički mentalitet, fajterski karakter.
Rekli ste »zaboravite slavlje, zaboravite Stuttgart… Ovo je paklena skupina«. Greške se skupo plaćaju. Primjerice one Bertoše?
– Ne može ni biti Pedro, suigrači su ga u nekoliko situacija ostavili na cjedilu. Brine me samo reakcija onih koji su poslije 0:2 gledali u pod, umjesto da pokušaju opet igrati, napasti. U Europi je ovakvo ponašanje nedopustivo. Karakter je bitan. Tko može – može. Ostali će čekati.
Puno je ozlijeđenih?
– Stvaram si neprijatelje svojim primjedbama. Čini mi se da ti oporavci dugo traju. Ako se zbog toga netko uvrijedio, neka dođe, razgovarat ćemo za dobrobit Rijeke. Ne volim priče iza leđa, po sistemu – jedva je dobio… Znam da su mnogi samo čekali da dobijemo takvu porciju. Kao trener, i bivši igrač, najbolje znam i osjećam da bismo mogli bolje. I oni oko terena neka shvate da svojim primjedbama želim samo dobro, svima nama. Neću prstom upirati u nikoga, nisam takav, preuzet ću svu odgovornost. Ako treba – ja sam kriv, nađite boljega!
Nedjelja u Puli
Istra?
– Trenutak naše istine, našeg karaktera. Nakon poraza u Europi neće biti lako reagirati u prvenstvu. Tražiti karakterne igrače, nećemo plakati nakon poraza koji je jednom morao doći. Ovo u Guimaraesu bilo je otrežnjenje, ma koliko bolno dobro je došlo, spušteni smo s oblaka. Sada gremo delat… Bilo je dobrih stvari u Guimaraesu. Krvžić, vezni red kojega ste spomenuli, u malo drugačijem rasporedu. Treba nam bolji učinak prema naprijed. Istra? Odigrati organizirano i disciplinirano. A ne klonuti nakon jednog gola, nije prvi put. Teško ćemo to moći psihološki premostiti u HNL-u. Istra i Hajduk su sada naša preokupacija.
Kažete da su Portugalci igrali su koliko im je Rijeka dozvolila?
– Nema kod mene foliranja, problem je bio u onima koji su bili na terenu. Dopustili da ih napucaju kao kantu. Pogledat ćemo se u oči, razgovarati. Svima je sve jasno, ako nije onda smo u problemima.
Ima dosta gnjeva u Keka, jer kada je ugašen diktafon, znakovito je kazao:
– Nisam ovdje došao biti junak, ali ne želim ni visjeti na onom stablu na Kantridi. Svi zajedno moramo znati što hoćemo, kako i kada napasti Dinamo, kakvu ulogu igrati u Europi. I organizirati se na svim razinama.
Onda mu je pobjeglo:
– Rupa je blizu…
Ne, nije čovjek koji će pobjeći. Perfekcionist je, spreman uhvatiti se u koštac sa svakim problemom. Ali svi zajedno otvorenih karata. Guimaraes je pucanj iz topa uzbune. Dobro je to.
