Jako sam cijenio Eduarda kao igrača, puno je napravio za reprezentaciju. Naravno da mi gode usporedbe, ali ipak je za njih još malo prerano. Dajte da najprije zabijem nekoliko pogodaka pa da onda nešto kažemo na tu temu... – kaže Andrej Kramarić poslije prvijenca u kocksstom dresu protiv Malte
RIJEKA U Maksimiru se 11. listopada 2006. godine igrala velika utakmica između Hrvatske i Engleske.
Na travnjaku se rađala jedna nova hrvatska nogometna zvijezda, a na sjevernoj tribini jedan petnaestogodišnji dječak i vrlo talentirani mladi nogometaš »Dinama«, u društvu oca i prijatelja, trošio glasnice i zdušno navijao za »kockaste«.
Na terenu je svojih pet minuta slave dočekao, punim imenom i prezimenom i brojem 22 na plavom hrvatskom dresu s prepoznatljivim kockastim uzorkom, Eduardo Alves da Silva.
Andrej Kramarić u utorak je protiv Malte postao prvi igrač »Rijeke« koji je postigao pogodak za hrvatsku reprezentaciju na utakmicama natjecateljskoga karaktera. Bilo je igrača riječkoga prvoligaša koji su bili strijelci za reprezentaciju, ali u prijateljskim utakmicama. Mladen Mladenović postigao je dva pogotka u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske (2:2) 1994. godine, a Dario Knežević u svom debitantskom nastupu na turneji u Hong Kongu protiv istoimene reprezentacije 2006. godine.
Legendarni Pero Radaković dvaput je kao igrač »Rijeke« bio strijelac za jugoslavensku reprezentaciju u utakmicama od rezultatskoga značaja, osim onog čuvenog pogotka Nijemcima u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine, Radaković je postigao i pogodak u kvalifikacijskoj utakmici protiv Južne Koreje (5:1), što je prethodila odlasku na SP.
Sjeverna tribina
Brazilac koji je Hrvatsku prigrlio kao svoju drugu domovinu, u šezdesetoj je minuti napravio mali podvig. Najniži igrač u šesnaestercu Engleza izborio se za udarac glavom između takvih stoperskih veličina poput Johna Terryja, Rija Ferdinanda i Jamiea Carraghera, zatresao mrežu zatečenoga vratara Robinsona i bacio Hrvatsku u trans!
Ništa poslije toga pogotka više nije bilo isto u životu Eduarda i hrvatske nogometne reprezentacije. A tko je taj dječak na sjevernoj tribini koji je skakao od sreće i radovao se pobjedi »kockastih«, crpeći motiv i nadahnuće da na prvom idućem treningu pretrči više, zabije pogodak više i napravi dribling više? Neka se sam predstavi:
– Da, to sam bio ja, Andrej Kramarić! Sjećam se, kako se ne bih sjećao te čuvene utakmice… Znam sigurno da smo na sjeveru bili tata, ja i neki moji prijatelji… Ne sjećam se točno koji prijatelji, ali bilo nas je… I uživali smo – kaže Andrej Kramarić koji je u utorak, protiv Malte, baš kao i Eduardo protiv Engleza, postigao prvi pogodak u natjecateljskoj utakmici za najjaču hrvatsku nogometnu vrstu.
Od povijesne pobjede Hrvatske nad Engleskom prošlo je osam godina, »kockasti« su promovirali »malu zemlju za velika nogometna dostignuća«, igrali na trima velikim natjecanjima, doživjeli fijasko neodlaskom na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, doživjeli i preživjeli uspone i padove.
Eduardo da Silva postao je velik igrač, svojim golovima nosio Hrvatsku i »Arsenal«, doživio tešku ozljedu poslije koje više nikad nije dosegnuo zvjezdane trenutke u svojoj karijeri, ali se tvrdoglavo trudio dokazati suprotno. Šteta je jedino što oproštaj od reprezentacije, kojoj je nedvojbeno puno dao, nije bio dostojanstveniji. Zaslužili su to i Dudu i reprezentacija!
PLUSEVI
Rezultat
Bez obzira što je Hrvatska kvalifikacijski ciklus za EURO 2016 otvorila utakmicom protiv objektivno najlakšega protivnika u skupini, pobjeda na početku svake nove natjecateljske ere dobrodošla je kao pozitivan impuls novoj, značajno pomlađenoj momčadi koja kani dosegnuti vrhunac u Francuskoj.
Reakcija
Izbornik »kockastih« Niko Kovač neizravno je priznao promašeni koncepcijski pristup utakmici onoga trenutka kad je u nastavku počeo mijenjati imena (Kovačić/Jelavić, Halilović/Kramarić) i raspored (4-4-2 u rombu) igrača na terenu, ali zaslužuje palac gore za pozitivnu reakciju reakciju na poluvremenu.
Mladost
U dvjema utakmicama (Cipar, Malta) na početku nove misije »kockastih« Kovač je predstavio novu snagu momčadi koja počiva na plećima nekolicine »senatora« (Srna, Modrić, Mandžukić, Rakitić, Olić), ali i plejadi mladića koji su uspješno zakoračili na veliku scenu (Halilović, Kramarić, Kovačić, Brozović, Pjaca, Pašalić, Jedvaj…).
Kramarić
Poslije utakmice s Maltom nedvojbeno je da je Hrvatska dobila igrača više u igri prema naprijed. Igrač Kramarićeva profila od presudne je važnosti u takozvanim »malim« utakmicama u igri na postavljenu obranu protivnika gdje do izražaja dolazi njegov osjećaj za prostor, dribling u igri »jedan na jedan« i zadnji pas. Kramarićev golgeterski nerv ionako nikad ne miruje.
MINUSI
Koncept
Vezni igrač više u osnovnom rasporedu (4-2-3-1) nije u djelo sproveo Kovačevu ideju o razbijanju protivničkog bunkera kroz pas igru. Ponajviše zbog činjenice da »kockasti« ni idejom, a pogotovo trkom, nisu bili na razini pulske utakmice s Cipranima od prije nekoliko dana. Lako je ako je samo do pristupa…
Okruženje
Otužna maksimirska slika ukazuje da je okruženje oko reprezentacije, barem u glavnom gradu, daleko od idealnoga. Možda razlog za siromašnu posjetu valja tražiti i u (pre)visokim cijenama ulaznicama, a možda je vrijeme da čelništvo HNS-a počne razmišljati o alternativnim gradovima domaćinima.
Lijevi bek
Niko Kovač naslijedio je kroničan problem lijeve strane s kojim su se, uglavnom bezuspješno, borili i njegovi prethodnici. Kovač je u relativno kratkom razdoblju na osjetljivoj poziciji lijevoga braniča isprobao nekoliko varijanti (Pranjić, Vrsaljko, Strinić, Milić), ali nije pronašao pravo rješenje. (Ma. C.)
Plavi dres
U karijeri Andreja Kramarića također se štošta izdešavalo u proteklih osam godina. Andrej je dvije pol godine poslije te slavne hrvatske pobjede nad Gordim Albionom debitirao za voljeni »Dinamo«, ali je svojih pet minuta na maksimirskom travnjaku dočekao kao – igrač »Rijeke«!
Sve ostalo bilo je vrlo slično kao u Eduardovu slučaju. Zanimljive su podudarnosti. Plavi dres reprezentacije, broj 22 na leđima, 23 kao broj godina, pogodak podno južne tribine, čak konačni rezultat (2:0)… Jedino Malta u nogometnom smislu nikad nije i neće biti Engleska!
Eduardo je prvi pogodak za Hrvatsku u utakmicama natjecateljskoga karaktera postigao kad su mu bile točno 23 godine, 7 mjeseci i petnaest dana, Andrej Kramarić je to učinio s 23 godine, dva mjeseca i 11 dana.
Eduardu je to pošlo za rukom poslije šest prijateljskih i dvije natjecateljske utakmice, Kramariću puno brže. Prije nego što je protiv Malte zabio prvijenac u kockastom dresu, odigrao je tek prijateljsku utakmicu protiv Cipra prošloga utorka. U Kraminom slučaju sve ide brže. Praktično preko noći.
– Dobro, nije baš preko noći. Mislim da sam se svojim igrama u domaćem prvenstvu dokazao prošle i ove godine. Došao je poziv, dobio sam priliku i na neki je način iskoristio. Sretan sam i zadovoljan zbog pogotka, nadam se da neće biti zadnji. Naravno da to ne bih mogao bez podrške izbornika i suigrača, koji su mi dali veliku podršku. Ne samo na ovoj utakmici, nego i na svakom treningu. Hvala i publici na podršci, drago mi je da sam se na ovakav način vratio Maksimiru, nadam se da će ovakvih dana u karijeri biti još više.
Isti profil
Na stranu neke »kronološke« podudarnosti i činjenice, Eduardo i Kramarić napadači su slična profila i igračkih karakteristika. Obojici prirodno pripada pozicija takozvane povučene špice budući da obojica imaju izražen osjećaj za prostor, dribling na malom prostoru i zadnji pas.
Istodobno, obojica imaju istančan osjećaj za pogodak kao tipični napadači protivničkih šesnaesteraca, idealni u službi momčadi kada igra na postavljenu obranu protivnika. I nevjerojatnom lakoćom postižu pogotke.
Kramarić je na početku reprezentativne karijere, Eduardo ju je nedavno neslavno okončao. Samo zahvaljujući retorici. Statistički, Dudu je još uvijek drugi strijelac »kockastih« svih vremena s 29 postignutih pogodaka, Krami nedostaje još 28 da ga dostigne…
– Jako sam cijenio Eduarda kao igrača, puno je napravio za reprezentaciju. Doduše… Moj nogometni idol oduvijek je bio Davor Šuker. Kad već spominjemo Edaurda, naravno da mi gode usporedbe, ali ipak je za njih još malo prerano. Dajte da najprije zabijem nekoliko pogodaka pa da onda nešto kažemo na tu temu…
Skroman kao i uvijek. Kao i Eduardo poslije jedne od najvažnijih utakmica u svojoj karijeri. Neki drugi igrači bi rekli nešto »mangupski«, otprilike nešto u smislu: »Točno sam vidio gdje se Robinson nalazi i gađao glavom preko njega…«
Eduardo je, međutim, bio mladenački iskren: »Kod gola ništa nisam razmišljao. Vidio sam da lopta ide prema meni, trznuo glavom i sljedeće što sam ugledao je lopta u Robinsonovoj mreži«. Eduardo je prošlost, Kramarić budućnost reprezentacije… A sve je počelo te listopadske maksimirske večeri. Na terenu i na sjevernoj tribini.
