RIJEKA » Za Matjaža Keka nema većeg komplimenta od slike u prvoj minuti sudačke nadoknade kada trener, koji je prije samo nekoliko mjeseci osvojio Europsku ligu, skače kao malo dijete od sreće zbog boda osvojenoga na Kantridi! Svjestan da mu je momčad bila na konopcima. Kek zna da je bio blizu. Nedostajale su dvije minute. Tih pišljivih 120 sekundi. Katkad tako kratkih, a Riječanima sinoć beskrajno dugih. I to je nogomet. Na žalost riječkih, a radost seviljskih nogometaša.

   – Istina je, ostaje žal za pobjedom, pogotovo kada primiš pogodak u samom finišu – sa sjetom u glasu konstatirao je poslije utakmice trener Riječana, koji je, bez obzira na nes(p)retno ispuštenu pobjedu u smiraju utakmice bio silno ponosan na svoju momčad.

   – U drugom poluvremenu odigrali smo vrhunsku utakmicu. Tijekom prvoga poluvremena stekao se dojam da su moji igrači imali previše respekta prema »Sevilli« koja je u prvome dijelu imala premoć, siguran pas. Kad su igrači shvatili da je i »Sevilla« sasvim normalna momčad, krenuli su igrati. Znate, kad prisiliš »Sevillu« da igra kako je igrala u zadnjih pola sata, onda to nije mala stvar, onda je to pravi posao. »Rijeka« je igrala nogomet, pasom smo došli do golova. Znam, nedostajalo nam je iskustva mirno privesti utakmicu kraju, sačuvati pobjedu, izležavati se po terenu ako treba, ušićariti neki prekršaj, aut… Međutim, poslije primljenoga pogotka koji nas je izbacio iz ritma, onako se vratiti… Ponosan sam na način kako su se moji igrači odhrvali jednoj top europskoj momčadi.

   Igrači »Rijeke« na poluvremenu se već bili debelo u svlačionici dok je Matjaž Kek, uz konzultacije sa svojim pomoćnikom i imenjakom Florijančičem, pisao nešto u svoj notes. Očito je ispisao dobitnu formulu s obzirom na »eksploziju« momčadi u nastavku utakmice. Što je to Kek svojim igračima rekao u svlačionici između dvaju poluvremena?

   – Nema šanse da vam to kažem. To je kao da me pitate o čemu razgovaram sa suprugom. Trebali su se samo malo smiriti, previše su bili nervozni, izgubili su ritam. Ne, nije bilo povišenih tonova. Nije bilo potrebno. A njihovu reakciju ste vidjeli… – zaključio je Kek.

   Njegov kolega na klupi »Seville« poslije prvoga poluvremena nije niti slutio što će se događati u nastavku. Nije mu bilo na kraj pameti… I onda se dogodio prvi bijeg Andreja Kramarića, jedanaesterac, crveni karton Kolodziejczaka, pogodak prvi, pogodak drugi… Kola su krenula nizbrdo, a »Rijeka« nadirala sa svih strana…

   – Jedanaesterac i isključenje našeg igrača su promijenili tijek igre. Što sam ja rekao igračima u tom trenutku? Nastojao sam da ostanemo čvrsti i ne gubimo snagu bez potrebe s obzirom na igrača manje. Uspjeli smo u završnicu utakmice ući samo s golom zaostatka i na kraju utakmice dočekali priliku za izjednačenje. Teško je bilo, morali smo riskirati – rekao je Emery, koji je poslije Kramarićeva pogotka shvatio da je vrag odnio šalu i počeo u igru uvoditi najvažnije igrače (MBia, Tremoulinas, Bacca). Isplatilo se. »Sevilla« je ostala neporažena, ali kantridski remi ostavio je traga na Emeryjevom blijedom licu. Ne znamo je li dobio koju boru više, ali je stekao uvid u mogućnosti riječke momčadi. Tko je jači, »Rijeka« ili »Feyenoord«?

   – Teško je reći, uvjeren sam da će »Feyenoord« biti teže dobiti na njegovom terenu, baš kao što je »Rijeka« pokazala snagu. Znao sam i prije utakmice da je »Rijeka« dobra momčad, da na svom terenu postiže dobre rezultate. Bi li koji igrač »Rijeke« imao mjesto u momčadi »Seville«? Teško mi je govoriti na takav način, ja sam u svakom slučaju zadovoljan svojom momčadi – zaključio je Emery. Što bi rekao da se u devedesetoj nije ukazao Stephane Mbia…