Kek: Rijeka je priča o simbiozi i takva mora ostati

Tražimo kvalitetu, ali i karakter, igrače koji ne dolaze zato što se u Rijeci redovito i dobro plaća, već zato što u Rijeci vide zdrav sportski projekt u atmosferi koja te tjera na rad. I ne bi bilo pošteno sve u klubu svesti na kvalitetu igrača, jer u tom našem projektu velike zasluge imaju i Gashi i Milica i Armada – tvrdi Kek

Trener »bijelih« Matjaž Kek je rijetko kada guštao u jednoj pobjedi kao nakon one ostvarene prošloga ponedjeljka u Kranjčevićevoj, u posljednjoj službenoj utakmici ove godine. Zašto?

  – Meni osobno je pobjeda nad »Zagrebom« nakon one nad »Istrom 1961« na Kantridi najdraža u HNL-u! – započeo je Kek nakon svoje 101. utakmice na klupi »Rijeke« istekom uspješne godine. – To je utakmica koja ti potvrdi karakter igrača. I stvarno sam od srca čestitao igračima, jer su potvrdili moju vjeru u njih.

  Pobjedom ste zaključili uspješnu jesen. Kako ste je doživjeli?

  – Bodovni učinak je bolji nego prošle sezone, a druga strana priče je da je »Dinamo« dominantniji. Činjenica je da igramo atraktivnije, što se vidi iz broja postignutih golova. Afirmirali smo nekoliko igrača koji su čak došli do reprezentacije i koji imaju ponude iz inozemstva. Sve to je plus. Ali, kao trener ću uvijek vidjeti da neke stvari mogu bolje.

  Koje su crne točke ove jeseni?

  – Strahovito mi smetaju uvjeti u kojima treniramo. Meni i mojim suradnicima to odnosi puno energije i radi silne poteškoće igračima. Znate kako je kada igrač u podne ne zna gdje će trenirati u 15 sati. Kada se toga nakupi, to donosi nervozu. I ne mogu shvatiti da neki ljudi ne razumiju da su uvjeti za trening bitni. Doduše, u posljednje vrijeme je to ipak drugačije. Kada prolaziš zaobilaznicom i vidiš kako raste kamp na Rujevici, onda je sve to malo lakše podnijeti.

Što se događa s dortmundskom »Borussijom«?   – S prodajom nekolicine igrače promijenio se karakter momčadi. Izvadite iz momčadi »Rijeke« Kramarića, Jajala i Moisesa i to ne bi više bila ista »Rijeka«. Normalno da na toj razini Bundeslige nemaš pravo na odmor jer si odmah kažnjen. Veliki problem Kloppa je i njegovo povezivanje s brojnim klubovima, ali i odlazak igrača koji su držali sve to skupa. Kloppov rad temelji se na proizvodnji i on će sigurno opet proivesti igrače i rezultat, ali pitanje da li će ga se istrpiti. Problem je i velikog broja mladih igrača. Mladost da, ali dobro je kada imaš iskustvo, igrače koji su u stanju povesti ekipu. To je nama nedostajalo u nekim trenucima, posebno u Europi. Zato sam zadovoljan jer smo u Zagrebu dobili kapetana. Možda sam se prevario, ali činjenica je da se Anas ponašao kapetanski.

 Problem infrastrukture

Nije slučajno da ste najslabije izgledali početkom proljeća i krajem jeseni, kada su tereni u Rijeci i okolici bili u najgorem stanju? 

 – Ništa nije slučajno, ali nije to samo problem »Rijeke«. Koga zanima nogomet na igralištima kakva su bila u Zadru, ili kakvo je bilo u Kranjčevićevoj. Hrvatski stadioni su bez komfora, a tu su onda i igrališta na kojima se ne može igrati normalan nogomet. Puno se u posljednje vrijeme priča o odnosima navijača i HNS-a, a najvažnije bi bilo stvoriti normalne uvjete za rad i utakmice. Nisu valjda svi u Europi budale kada ulažu u infrastrukturu. U Rijeci se to na sreću prepoznalo.

  Netko će reći da ste pobornik teze Zdravka Mamića koji tvrdi da su nekomforni stadioni glavni razlog slabog posjeta na utakmicama HNL-a?

  – Velika je razlika ako to tvrdiš, a na stadion dođe 700 gledatelja ili osam, devet tisuća kao što je to u našem slučaju. Kada želiš simbiozu sa svojim navijačima, onda im moraš nešto priuštiti. Drugi par rukava su uvjeti u kojima igrači »Dinama« treniraju…

  Spomenuli ste uvjete, što uz financije još uvijek čini veliku razliku između »Rijeke« i »Dinama«. Koliko je s obzirom na to realno potencirati priču o lovu na »Dinamo«?

  – To je najdosadnije pitanje koje mi postavljaju. Mene »Dinamo« ne zanima i ne gledam na njih, već na naše probleme. Ni na sjeveru ni na jugu ne mogu ništa promijeniti, već jedino u – Rijeci.

Vaš privatni život nije poznat javnosti?   – Nisam tip za naslovnice Storyja ili Glorije, koga briga za moj privatni život. Moje je da radim, a imam privilegij da mogu od rada dostojno živjeti. Ako ne znaš to cijeniti, a čitaš i vidiš kako se ljudi svakodnevno bore za život, onda si budala. Radim ono što me veseli, za što sam dobro plaćen. Usput, zaželio bih svima puno zdravlja. I daj Bože da što više ljudi bolje živi u u 2015. godini.   Nedostaje li vam rodni grad?   – Normalno da mi u nekom trenutku nedostaju prijatelji i druženje, ali opet taj ritam u koji smo mi ušli oduzima toliko energije da je možda bolje da sam ovdje sam, da se mogu bolje koncentrirati na svoj posao. Normalno da sve ovo odnosi dosta energije, nešto zdravlja, ali kada se odlučiš za ovaj posao, onda ili ideš do kraja ili ne ideš. Stalno guram naprijed.   Skije su već uhvatile »ruzinu«?   – Nisam bio na snijegu već dvije godine. Baš sam gledao da li ima nešto snijega gore na brdima oko Maribora. Došla su takva vremena da moraš ići na dvije tisuće metara da bi skijao. Onih godinu dana poslije epizode u Saudijskoj Arabiji, kada sam bio bez angažmana, imao sam dovoljno vremena razmišljati u kojem smjeru ići. Odmarat ću se i spavati kada budem star. Ne mogu si još zamisliti dan bez nogometa.   Rekli ste svojevremeno da ćete kupiti nekretninu negdje na Kvarneru?   – Gledam, tražim… Ali, ako budemo previše o tome pričali, počet će se javljati agenti za nekretnine ha, ha… Ne možeš imati zadovoljstvo u poslu ako nemaš zadovoljstvo u životu. Mene su ovdje ljudi prihvatili otvorenih ruku, tu sam upoznao prijatelje. Velika hvala obitelji Mišković, Deanu, Srećku, Manceu… To je ona najuža ekipa, ali tu je puno onih običnih ljudi s tržnice, iz grada, navijača s ulice… A sa mnom nije lako, ponekad znam biti težak. Hvala svima koji mi daju energiju.

  Kako gledate na rat između dijela hrvatskih navijača s vodstvom HNS-a, odnosno Zdravkom Mamićem?

  – Puno puta je to alibi za nešto što se skriva iza. Navijači su sastavni dio nogometa, bez njih se ne može. S druge strane svaki huliganizam je za osudu i to treba iskorijeniti.Ali, da li su to napravili u Europi? Nisu. I ne vidim u tome neki drastičan problem u Hrvatskoj. Ali o tome treba otvoreno razgovarati, a ne s figama u džepu. Time bi se uspostavila drugačija komunikacija. Ovako svi u razgovore ulaze sa svojega stajališta i dolazi do konfrontacije. Ali, zar bi netko za ono što se dogodilo u Dugopolju trebao biti nagrađen? S jedne strane naši ljudi pokušavaju sve da bi ljude doveli na stadion, a s druge strane neki skrivaju svoje probleme iza navijača.    

Koji su nogometni trendovi u 2014.?   – Svi igraju nogomet! Postiže se puno golova. Ali, i u HNL-u pada puno golova, ima atraktivnih utakmica. Međutim, kod nas je problem okruženja. Izvucite neke HNL utakmice i stavite u okruženje stadiona Bundeslige. Vjerujte da se nemamo čega sramiti!   Ali ti isti koji to ne poštuju, vrte doma na kauču daljinski upravljač i sve im je idealno na TV-u. Međutim, ponekad treba nešto istrpjeti za svoj klub, uzeti kapu i kišobran i otići na stadion. Hvala Bogu, mi to imamo, imamo jedno zdravo jedro u našim navijačima. Zbog toga nam mnogi zavide i zbog toga smo u fokusu nekih koji tvrde: lako je njima kada imaju Volpija, Miškovića.

Kvaliteta, brzina i agresija

Najveći kompliment vašem i radu vaših suradnika je činjenica da je momčad tijekom cijele godine rasla na planu igre i rezultata?

  – Oni koji su u nogometu znaju da je najteže održavati formu pet, šest mjeseci. Prirodno je da će u određenom razdoblju sezone doći do pada forme i mi smo to dosta dobro kompenzirali. Što se razvoja igre tiče, to ide u smjeru percepcije stručnoga stožera, sportskoga direktora, pa čak i predsjednika kluba. Ove sezone smo željeli još više igrati, zbog čega smo možda dobili koji gol više, ali to je smjer u kojem idemo. U Sevilli smo vidjeli u kojem smjeru ide nogomet. Individualna kvaliteta, brzina i agresija. Treba tražiti put da bismo došli do toga.

  Za daljnje pomake treba osvježiti momčad jer neki igrači prirodno neće moći pratiti takve zahtjeve?

  – Razgovarao sam s ljudima iz kluba o prijelaznom roku i vrlo važno je napomenuti da postoji vrlo kvalitetna komunikacija s Damirom Miškovićem, Deanom Šćulcem, Srećkom Juričićem… Ono što već duže vremena želim reći je da je možda najveće pojačanje za »Rijeku« u tom dijelu – Ivan Mance. Domaći dečko koji ide na glavu za klub. Ta pozitivna energija čovjeka iz Rijeke je donijela toliko toga pozitivnog da samo treba nastaviti u tom smjeru. Jasno je da nećemo moći zadržati sve igrače i to je normalno. Na kraju krajeva, radimo sve to skupa da bi se nekoga razvilo kao igrača i prodalo. Sjetite se u kakvom je stanju došao Kramarić, a kakav je sada. Zato mi u određenom trenutku malo smeta da se o »Rijeci« govori samo kroz prizmu Kramarića jer to nije istina. Isto tako, linija koju mora imati klub mora biti čvršća, da ti znaš tko će otići, što će se ponuditi tržištu…

  Govorite o kontroliranoj prodaji?

  – Uvijek može netko iskočiti pa moraš reagirati na brzinu, ali to ne smije biti pravilo. Prošloga ljeta smo mijenjali ekipu, iako smo bili duboko u pripremama i to je bio problem. Na zimu neće biti puno promjena. Kada sve skupa pogledamo unazad, napravili smo malo grešaka u dolascima ili odlascima igrača. Fluktuacija igrača je velika jer nismo još u stanju stvarati puno svojih igrača. U tom dijelu nije samo odgovornost na trenerima, nego i sportskom direktoru i njegovu pomoćniku. Volio bih kada bismo imali više Močinića, Kneževića ili Sharbinija.    

Koji igrači su obilježili nogometnu 2014. godinu?   – Sve se svelo na Messija ili Ronalda, a meni su draži igrači koji kopaju. Fascinantno je recimo kako se Modrić uklopio u igru »Reala«. Za mene je najbolji igrač SP-a njemački vratar Neuer. Iznenadio me Ancelotti koji radi sjajan posao u »Realu«. Oduševio me Emery. Što se »Rijeke« tiče, nije Kramarić sam dao sve te silne golove, netko mu je morao dodati loptu. Koliko puta nas je spašavao, a na kraju možemo postaviti pitanje učinka u zadnjih mjesec dana? Zašto bi njegov gol bio vredniji od klizećeg starta Samardžića u Kranjčevićevoj kojim je spasio našu mrežu? »Rijeka« nije priča pojedinca, već simbioze: navijača, Miškovića, Keka, grada, igrača…

Skautska mreža

Očito da neke stvari u drugoj momčadi i školi nogometa nisu još posložene onako kako bi trebale biti?

  – Nećemo moći stalno živjeti od toga da će svaki prijelazni rok doći deset igrača. Morat ćemo i sami nešto stvoriti. Močinić je primjer da se može. Uz uvjete koji će se poboljšati treba uložiti još više energije u struku. Nedostaje više inicijative.

  Ljudi iz škole tvrde da je baza mala, da nema toliko talenta?

  – Ne mogu vjerovati da se na Krku, Istri ili Gorskom kotaru ne mogu pronaći igrači. Tu je i suradnja s Akademijom Abuja.

  Koja također još nije donijela željene rezultate?

  – Nije došlo do finalizacije da bi jedan ili dva igrača bila u kadru prve momčadi, iako je Ayaji blizu. No, nije jednostavna adaptacija tih mladih ljudi na novu sredinu. Nemoguće je očekivati da će taj projekt donijeti rezutata za godinu ili dvije. Morat će se godinama vrtjeti selekcija igrača. No, tu dolazi i do nekih pomaka, dolazi novi trener u »Rijeku II«. I nije dovođenje kolege Kuleševića iz Osijeka atak na riječku struku, kako to neki misle. Mnogi će ostati u klubu i imat će još odgovornije funkcije. »Rijeka« ima i veliki problem, kao svi u hrvatskom nogometu, jer je »Dinamo« toliko raširio svoju skautsku mrežu da je ostalo malo igrača za druge. Moraš graditi sistem da im dođeš blizu, biti brži i spretniji od njih da bi došao do nekog talenta.

  Odlazi li Kramarić iz »Rijeke« u pravom trenutku?

  – Još nije spreman za europski top nivo! Možda ću se prevariti, ali neki parametri mi daju za pravo da to tvrdim. Oni ima izniman prostor za napredak. Vjerojatno bi u boljim uvjetima i uz bolje suigrače taj napredak bio brži. Andrej ima jedan problem, najviše od svega voli igrati. U Rijeci ima status i igra se nogometa, uživa u tome. E sad, da li uzeti milijun ili dva eura više uz rizik neigranja ili posudbe u nekoj manje atraktivnoj sredini… To moraju odlučiti ljudi koji vode njegovu karijeru.

Nije tajna da ste u dobrim odnosima s izbornikom Kovačem?   – Niki nije bilo lako kada je došao, iako njegov prethodnik nije radio tako loš posao kao što su neki to htjeli prikazati. Nogomet koji sada igra reprezentacija ima liniju, viziju… Niko ide u dobrom smjeru. Kovač je profesionalac kakav je bio i dok je bio igrač. Tako sam ga i doživio u kontaktu kada smo se čuli oko nekih igrača. Iako, nama u klubu je možda jedan od najvećih problema bila utakmica protiv Argentine u Londonu. Nama je to odnijelo dio energije i preusmjerilo razmišljanja u drugom smjeru.   Želite reći da je dio vaših igrača negativno reagirao nakon Argentine?   – Neee… Reagirali su ljudski. Kada igraš protiv Messija, a onda protiv »Lekenika«, onda je jasno da ti se poremeti koncentracija. To je normalno, pitanje je koliko vremena treba da se otrijezniš.

  Puno ste učinili za Kramarićev razvoj, prilagodili i način igre?

  – Nije se samo »Rijeka« njemu prilagodila, nego i on »Rijeci«, zbog čega je sve ispalo tako dobro. Ali, napravit ćemo mi nove igrače, imat ćemo za nekoliko mjeseci u izlogu nove igrače koji imaju kvalitetu.

  Na kojim pozicijama tražite pojačanja u predstojećem prijelaznom roku?

  – Moramo najprije vidjeti kako će reagirati kapetan Knežević. Znamo njegove kvalitete do trenutka kada je buknula bolest. Treba vidjeti da li će Darijovo tijelo to otrpjeti. U veznom redu smo cijelu godinu igrali bez možda ponajboljeg igrača iz naše prošlogodišnje europske avanture Mate Maleša. Trebat će vidjeti što će biti s njim. I tu ćemo možda trebati reagirati. A ako ode Kramarić, moramo razmišljati i o napadačima. Tražimo kvalitetu, ali i karakter, igrače koji ne dolaze zato jer se u »Rijeci« redovito i dobro plaća, već zato što u »Rijeci« vide zdrav sportski projekt u atmosferi koja te tjera na rad. I ne bi bilo pošteno sve u klubu svesti na kvalitetu igrača jer u tom našem projektu velike zasluge imaju i Gashi, i Milica, i Armada. Ovo je priča koja ima više dijelova i takva mora ostati. »Rijeka« može jedino tako funkcionirati.

  Iduće pripreme bit će specifične jer od igrača tražite da dođu (polu)spremni na pripreme. Stalnim uvođenjem novina u radu sve držite budnima na sebi svojstven način?

  – Ne možemo živjeti od uspomena, Lyona ili Stuttgarta. Nogomet ti ne dopušta da živiš od stare slave…