Uspoređivati uspjehe s Mariborom i reprezentacijom Slovenije s ovim u Rijeci nije korektno jer se odvijalo u drugom vremenu. To je kao da se moraš odlučiti koje ti je od troje djece najdraže. Svaka od tih priča je posebna i ne mogu i neću ih uspoređivati – kaže 52-godišnji Matjaž Kek
RIJEKA Matjaž Kek osigurao je trajno mjesto u povijesti »Rijeke«, postavši najuspješniji trener i prvi koji je čak dvaput istoj sezoni odveo momčadi na Korzo, mjesto gdje su se proslavljali svi veliki uspjesi riječkoga nogometa. Naslovu viceprvaka i plasmanu u Europsku ligu pridodao je i osvajanje Kupa Hrvatske. Rezultatski nikad uvjerljivije! »Dinamo« je u dvije utakmice ostao bez postignutog pogotka, a s druge strane tri »bijela« torpeda zarila su se u Ježininu mrežu.
Tomečakov pogodak prednosti u Maksimiru podebljali su Matej Mitrović i Zoran Kvržić na riječkom uzvratu za veliku feštu koja se nešto poslije ponoći prelila na trg 128. brigade. Razuzdano veselje, bakljada, šampanjac i poneka suza.
Kapetan »bijelih« Dario Knežević nije mogao suspregnuti emocije kada je tisuće grla počelo skandirati njegovo ime na konstataciju da je postao najtrofejniji igrač u povijesti kluba. Skandiralo se i svima drugima, posebno predsjedniku Damiru Miškoviću, a neizbježnu salvu skandiranja primio je i trener Matjaž Kek.
Jedan navijač ponukan onime što je bilo poslije Stuttgarta ponudio mu je baklju, no ovoga puta mariborski stručnjak je svoju radost s navijačima podijelio na drugi način, plesom i pjesmom u kolopletu bijele radosti koja se kotrljala pozornicom. Kek je dan poslije bio jedan od najtraženijih ljudi u gradu i vrlo rado prihvatio konstataciju da su velike zasluge njegove, ali i cijele momčadi.
Kantrida je jučer bila zatrpana brojnim čestitkama na osvajanju svojega petog nacionalnog kupa. Mnoge su stigle uspomeno ili preko klupskog facebooka i twitera, a neke putem elektronske pošte ili klasično – telegramski. Toliko ih je bilo da ih u klubu nisu stigli sve otvoriti. Do podneva su u klubu zaprimili sljedeće čestitke: hreljinski »Naprijed«, »Sarajevo«, »Osijek«, »Inter Zaprešić«, »Široki Brijeg«, »Cres«, labinski »Rudar«, »Split«, Primorsko-goranska županija, Riječki sportski savez, Plivački klub »Pula«, Vaterpolski klub »Primorje«, Košarkaški klub »Kvarner«, Hokejaški klub »Medveščak»… Javile su se i brojne hrvatske tvrtke i klupski partneri, potom navijači iz Nigerije, Argentine, Njemačke, Slovenije… Javili su se i navijači iz drugih krajeva Hrvatske (Virovitica, Petrinja, Varaždin…), oni koji nisu mogli biti prošloga utorka na Kantridi. »Rijekin« uspjeh imao je veliki odjek upravo zahvaljujući navijačima »bijelih« koje je životni ili profesionalni put odveo na sve svjetske paralele i meridijane.
Komunikacija s igračima
– Nije to moje djelo, već jedan projekt koji je na kraju završio happy endom – govorio je Kek dan poslije osvajanja Kupa Hrvatske. – Normalno je da se onda tu pojavljuju i emocije. Meni je posebno drago zbog igrača, jer ima tu dosta mladih igrača kojima je ovo prva velika stvar poslije »Stuttgarta«, a prije svega zbog predsjednika Damira Miškovića i ekipe oko njega, Srećka, Deana, Snježane… i svih onih u klubu. Ipak je naporno raditi s nama, nismo mi lagana ekipa izvan terena. Reakcija publike dovoljno govori kako su to ljudi primili i doživjeli i na koncu do čega su nas doveli.
Kada jedna momčad uspije onu kvalitetniju svesti na pokoju polušansu u dvije utakmice, onda tu velike zasluge pripadaju treneru. Uspjeli ste »modrima« uskratiti prostor za igru, posebno onaj između linija gdje su najopasniji?
– Imao sam neku ideju, imao sam je i uoči one utakmice koju smo izgubili 4:0. Normalno je da se u nekim stvarima nešto proba. Ne treba uvijek sve karte otvarati. Ipak je najvažnije da uvjeriš igrače u ono što zamisliš i nacrtaš da će ih to dovesti do uspjeha. Tu su dobro reagirali, uspjeli smo naći pravu komunikaciju, poštovanje koje ide u oba smjera. Igrače poštujem, ali tražim i da oni mene poštuju. Komunikacija ne može ići u jednom smjeru.
Vjerovao u kvalitetu
Je li vas iznenadila ovako zrela reakcija relativno mlade i neiskusne momčadi u ovako bitnim utakmicama. Počeli ste utakmicu s momčadi prosječne starosti 24 godine?
– Vjerovao sam da imaju kvalitetu, da se pojedinačno teško možemo nositi s »Dinamom«, ali kao kolektiv možemo. Meni je trening sve, i način života i rada i informacija. Mene ljudi pitaju u posljednjih deset dana kako možeš biti tako miran. Istina je da sam prošao i kao igrač i kao trener puno ovakvih utakmica, ali kada meni trening pruži informaciju koja me smiri, kada vidim da su igrači koncentrirani i da žele, onda je puno lakše. Na posljednjem treningu uoči utakmice bio sam tako miran jer sam vidio toliku koncentraciju, iako sam znao da će nas u određenom trenutku ponijeti emocije i da nećemo biti onako prepoznatljivi kao u Maksimiru. Ipak je to Kantrida, puno se i to Rabuzinovo sunce nosilo oko stadiona. Imao sam osjećaj da je prevelika samouvjerenost oko svih nas, kao da će »Dinamo« doći uljepšati finale. Istina je bila sasvim drugačija. »Dinamo« je pokazao svoju kvalitetu i u jednom trenutku smo stvarno igrali na granici svojih mogućnosti.
Očito je da su i igrači i navijači u Maksimiru u prvoj utakmici osjetili da se može protiv »modrih«?
– Mislim da smo mi već u onoj utakmici koja je završila 2:2 na Kantridi shvatili da se može igrati s »Dinamom«. Međutim, za mene veći uspjeh ako to uspiješ potvrditi u dvije utakmice. U jednoj se možeš prošvercati, ali u dvije ne. Iako, treba reći i neke druge stvari. Toliko utakmica u završnici prvenstva u kratko vrijeme, kartona, ozljeda u obje ekipe, osiromašili su finale. Nedostajali su ključni igrači s naše i s njihove strane. Meni je takav raspored na kraju, dakle da u šest dana moraš odigrati tri utakmice, kao neka kazna. Neću odustati od svoje filozofije bez obzira na to što smo pobijedili i što bi, kao što vaš kolega kaže, mogao sada dijeliti bombone. Treba realno sagledati situaciju. Ambijent je bio veličanstven, ali teško je u takvim okolnostima očekivati kvalitetniji nogomet. Bili smo na granici. Na kraju krajeva prvenstvo je tu i zašto bi sada ostavljali prostore za neke upitnike i sumnje, a normalno je da ne možeš izdržati u takvom ritmu i da moraš nešto zarotirati i probati.
Europsko iskustvo
Koliko je u ovim utakmicama koristilo europsko iskustvo?
Rekli ste tijekom slavlja na Korzu da je ovo najbolja skupina igrača koju ste vodili?
Euforija
– Tako je i u životu i u svakom drugom poslu. Kada se napravi uspjeh je lako upasti u euforiju, a to triježnjenje nerijetko zna biti jako bolno. Zato bih volio da smo pametni, da ostanemo na zemlji. Istina je da smo postavili visoko letvicu i teško će biti ovo ponoviti. Dobro je da u uspjehu ima više pametnih nego pijanih. Nogomet je sport u kojem se neki put gubi, a neki put pobjeđuje. Mi smo ovoga puta bili veliki pobjednici i zato treba napraviti sve da ne bi bili veliki gubitnici. Ali, tko nije gospodin i velik u porazu taj nikada neće biti veliki pobjednik.
Prijelazni rok je pred vratima, sigurno će biti i određenih promjena u momčadi?
Govorite o uvjetima za rad, trening, regeneraciju…?
– Tako je. To je za mene kao lažni optimizam bez pravoga pokrića. U ovakvim uvjetima napraviti rezultat koji smo mi napravili zaslužuje naklon do poda svima. Od igrača pa do svih ljudi u klubu. I zbog svega toga taj Kup za mene osobno ima posebnu težinu – zaključio je Kek.
