Potop! Noina arka Matjaža Keka je »plastika» (umjetna trava), na »Komenu« (bivša INA), pa jučer Kostrena. Sezona kuca na vrata, u utorak »Osijek« (kup), u nedjelju »Dinamo« (prvenstvo). Nova sezona lupa šakom o stol. Klubovi otvaraju karte svojih ambicija. »Rijeka« svoju letvicu diže sve više, strelovito, brže od svih očekivanja. Za sve je kriv Damir Mišković, ali i trener Matjaž Kek. Koji oplođuje predsjednikove investicije. Europska liga je sve zaludila, epidemija euforije buja. S razlogom, »Rijeka« ima svoje mjesto na nogometnoj karti starog kontinenta nakon što je bila dugo u – hibernaciji. Pripreme za novu sezonu su prošle, riječ ima trener Kek.

  – Dobar smo posao napravili u Andaluziji, ali i prije toga u Rovinju. Sadašnja kiša nije novost. Primorani smo improvizirati.

  Forma je tempirana za početak sezone, pet utakmica u 18 dana, Kupa i prvenstva, ili…

  – Razmišljam samo o prvoj sljedećoj utakmici. Tempiraš za petu, a nje više nema, ili je nevažna. Dakle, prva je najvažija, govorim to i igračima, ona te usmjerava. Dobro je imati veći cilj, ali to su mikro-traume jedne utakmice.

  Prva od pet u veljači je s »Osijekom«, pa još dvije?

  – U donjem su dijelu ljestvice, predstoji im borba za ostanak. Uložili su u ekipu i osvježenja. Poznata škola igrača znalaca. Protiv, u navodnicima velikih, tražit će bodove ostanka, ali i iznenađenje u Kupu. Vi i navijači ste pobjede već upisali, a to se često vraća kao bumerang. Nastojat ćemo biti bolji u dvije Kup utakmice, a u prvenstvu svatko svakoga želi dobiti.

  Osjećate pritisak vi i igrači?

  – Ne. Nama je cilj jasan. Istina, ponekad nije dosegljiv. Pritisak radite najviše vi u medijima, od toga živite. Razumljvo, to povuče navijače. Rekao sam kada sam dolazio da onaj tko se ne zna nositi s pritiskom nema što raditi u sportu. Koncentriran sam na rad, na igrače koje imam na raspolaganju, na uvjete koje imam, drugo me ne zanima.

  Trećeg ožujka bit će godinu dana otkako ste stigli na Kantridu na zadovoljstvo, pretpostavljam i vaše, ali svih u klubu i posebno navijača?

  – Druge pitajte, osobno sam zadovoljan, ne samo zbog ostvarena rezultata, nego prije svega kako sam primljen kao čovjek. Trenerski je kruh kao i pomorski sa sedam kora…

Najlon vrećice

Torbe su uvijek spakirane pored vrata?

  – Ne, Maribor je blizu, sve stane u dvije najlon vrećice. Želim samo raditi ono što najbolje znam. Uložio sam vrijeme i sebe. Uživam na Kvarneru.

  U kiši?

  – I to je dio života, treba prihvatiti. Bio sam u Jeddi, bilo je tri mjeseca 40 stupnjeva. Godina je prošla brzo, bilo je više dobrog na moju sreću. Trenerski je posao svudgje isti, slave te kad ide, palac dolje kada krene nizbrdo.

  U prvom dijelu sezone »Rijeka« je odigrala 34 utakmice (izgubila četiri), u 150 i nešto dana, u utorak je nastavak ciklusa. Zajamčenih 16 u prvenstvu i dvije, odnosno četiri ili šest (ako Rijeka dođe do finala) u Kupu u 101 dan?

  – Ne brojim. Ako, ako… »Osijek« je u utorak najvažnija utakmica u nastavku sezone. Apsolutno me ne zanima nedjeljni susret s »Dinamom«. Samo »Osijek«, utakmica koja nam puno može donijeti. Jesenas smo uhvatili ritam, eliminirat ćemo ono što nije valjalo. Ostala je navika igranja srijeda – subota u privatnom i nogometnom životu. Sada nam je to plus, moramo materijalizirati.

  Koja je jesenska utakmica model po kojem bi »Rijeka« trebala igrati?

  – Utakmica sa »Stuttgartom« na Kantridi bila je visokoj taktičkoj razini. Brzi prijelaz… Dosta je bilo utakmica u kojima smo dobro izgledali, ali i onih slabih. Zbog terena, sudaca, lopte, protivnika, umora… »Rijeka« je tek na početku svog puta. Ozbiljan projekt ne može, naime, biti talac euforije dobrih rezultata, niti ga neka kriza može poremetiti. Model je Europa, gledam preko granica, sada ih više nema, i sam učim svaki dan. Gledajući treninge nekih ekipa. Sustav i organizacija, na planu igre i selekcije. Rezultat može zamazati oči, i brzo potonuti.

  Selekcija – igra – rezultat je filozofija, Vi ste morali krenuti od rezultata…?

  – Nisam. Iako sam zbog toga doveden. Na planu igre ima puno prostora za napredak. Prvo je selekcija, pa tjelesna priprema kao temelj. Shvaćam vas i navijače, želite uspjeh preko noći. Ništa novo, niti bježim od toga. Ponekad previše potenciramo taj rezultat. Zbog toga ne želim »jahati« ostvareni uspjeh, za mene je to bilo sekundarno. Najprije selekcija i dobri uvjeti za rad. Muče me trening na umjetnoj travi i novi igrači. Mogu kupiti najskuplje kristalno zlatne čaše, ali ako u njih stavim kiselo vino, mogu ih samo gledati i glancati. Nikakva korist. Ne znam zašto mi se to vrti po glavi.

  Rijeka više ne ide na kvantitetu, dovodi kvalitetu. Rekli ste: kvaliteta, karakter, financije i želja?

  – Osnova je to da se uopće razgovara o nekom igraču za »Rijeku«. Više se, kao prije dvije godine, ne moraju krpati rupe, već birati.

Duplirane pozicije

Moises i Leovac su vino za riječke čaše?

  – Izabrali su oni koji su zaduženi za to, a ja sam, razumljivo, blagoslovio. Karakterni su, prvi dojam je da nisu bahati, ne lete visoko. Nekoliko će utakmica pokazati kvalitetu.

  Benko i Krstanović odigrali su vrlo dobru utakmicu protiv »Kopra«?

  – Nisu igrali dobro, radili su samo ono što trebaju činiti napadači. Bili su opasni, prijetili, postigli gol, imali asistenciju. Dva igrača koji na teškom terenu mogu odigrati na mišiće, istrpiti duel. Opet je stvar odabira. Pa imamo finog Kramarića koji zabija lakoćom kada dođe u šansu. Možda trenutačno ima malo problema s duel igrom. Sve je to normalno. Ali dok napadači zabijaju, mene glava ne boli. Malo veći problem imamo na sredini terena.

  Sredina terena, srce momčadi. Posebice kada je riječ o dva centralna igrača?

  – Ne znam što ste vidjeli iz vana, ali ja nisam bio zadovoljan na većini prijateljskih utakmica, istina protiv vrlo jakih suparnika. Osim razdbolja »skrivanja«, nedostaje taj posljednji pas, a smeta me što nema udaraca iz daljine. Ako igramo s dva srednja vezna, nitko od njih ne traži da »čuvaju obranu«, u krilu Kneževiću i Mariću, stoperima. Izostaje podrška kada bi se iz paralele morali okrenuti u okomitost… Moja je želja da sve bude brže, agresivnije prema naprijed. Zbog toga možda kod njih nervoza proguta mirnoću. Volim kada loptu prebace na suparničku polovinu, pa neka tamo pogriješe, a ne paralelna dodavanja lopte u nedogled. Jer TV-statistike o posjedu lopte, od 70 posto, ne zanimaju me.

  Četiri vezna, gužva je kod onih »zadnjih« veznih?

  – Ne igramo sa zadnjim, nego dva srednja, četvoricom, ako su u liniji onda je to taktička katastrofa. Dobro je da je konkurencija u veznom redu kao i u napadu. Ali, Pokrivač je ozlijeđen, nema pravo igranja Brezovec. Tu su Maleš, Močinić i Moises. Znamo kako je bilo jesenas.

Minutaža egzaktna

  Što je sa Zlomislićem?

  – Vi zaboravljate, pa onda servirate ljudima. Vraćanje poslije četiri mjeseca pauze ne ide preko noći. Silne su bile terapije i ne može se vratiti u tri tjedna priprema. Ne mogu od Leškovića, primjerice, tražiti da bude na razini Kneževića i Marića. Lešković je u kolovozu možda bio naš najbolji stoper, ali nakon četiri mjeseca pauze, nema šanse. Ista je stvar s Jugovićem

  Što je sa Sharbinijem?

  – Da znam odgovor na to pitanje pjevao bih od sreće. Sada više ne vrijedi isprika »nije prošao pripreme, dugo nije igrao… Svejedno mi je tko se kako zove. Minutaža je egzaktna. Ako je Krstanović igrao 900 minuta i nije bio pravi, prednost imaju Benko i Kramarić, ako je Sharbini dobio 3.000 minuta, a učinak je pet asistencija i jedan gol, moramo početi razmišljati da li može, je li sposoban ili moramo tražiti neko drugo rješenje. Imat će podršku dok budem vidio želju. U slučaju nezainteresiranosti na treningu i utakmicama, bit će u problemima. Ne živi se od stare slave, i ja sam nekada bio igrač…

  Marin Leovac stigao je pun motiva s osam utakmica Lige prvaka u nogama?

  – Volim igrače koji vole igrati. Znam kakav je klub »Austrija« iz Beča, imaju vrhunske uvjete i sjajnog trenera Bjelicu, i ako netko tu želi igrati i nije zadovoljan, meni je prvi putokaz. Rekao sam mu da ovdje nisu uvjeti Beča, ali grad i ljudi su više od Beča. Draži su mi Opatija i Matulji nego torta u Beču…Vjerujem da nam može pomoći, ali najprije mora izboriti mjesto. Bertoša je napravio veliki iskorak, da su svi kao on, gdje bi nam bio kraj. On je trenutačno naš lijevi bek koji je dobio konkurenciju. Neću, međutim, zaboraviti kako je došao, a kako sada izgleda.

  Ajoj… Ajmo o sustavu. Ne zanima vas, već je bitno kako se ekipa ponaša kada ima loptu, odnosno kada je nema?

  – Volio bih da nam je transformacija brža i da dolazimo u završnicu sa četiri, pet igrača. Da se znamo kvalitetno obraniti sa šest igrača. U tom pogledu prvo je poluvrijeme protiv »Kopra« bilo stvarno dobro, a perfekcija je bila 30 minuta protiv »Dinama« iz Kijeva. Nisam zadovoljan koncentracijom kada je lopta u našim nogama. Tražim brzinu, a to donosi greške. Doći će. Trojica u »šesnaest metara« suparnika, šestorica u fazi obrane. Ne tražim deset igrača iza lopte, nekima bi bio alibi da ne izađu. Gol u »Kopru« bio je remek djelo. Dubinska lopta, a onda su dvije špice povukle matni potez.

Nema alibija

Kažu da igrači »Bayerna« nakon izgubljene lopte dođu u njen posjed nakon tri sekunde?

  – Kažu. Kako su do toga došli. Svi to vidimo, mene zanima kako doći do toga. Znam da će desetorica tu na terasi klupskog kafića to nacrtati, imam samo kontra pitanje – dovedite me do toga. Nađite mi vježbe, sistem da igrače do toga dovedem i dva. Gledam sve, »Barcelonu«, »Real«, »Arsenal«, »Bayern«, ali meni su Bavarci tajna. Kako ih je Guardiola doveo do toga nakon fascinantnog rezultata Heynckesa. Nisam mogao vjerovati. Dobro, nećemo o uvjetima u kojima radi, od kakve tkanine šije odijelo.

  Očekuje se da ove sezone odigrate četiri utakmice s »Dinamom«, dvije u prvenstvu i dvije u finalu Kupa, da budete drugi u prvenstvu?

  – Ako se to očekuje od mene, sutra pakiram stvari, odlazim.

  Polako, od ekipe, kluba?

  – Mi smo si postavili jedan cilj, a to je Europa. U zadatak smo si dali da ljudima nećemo biti dosadni. Jesenas se stalno nešto događalo oko Kantride, igrali dobro, imali rezultate, pa kritizirali neke remije… Jednostavno, bilo je živo. Neki smatraju da još nismo na razini »Dinama«, a mene on uopće ne zanima. Ni »Hajduk«! Pripremamo se za »Dinamo«, a onda dobijemo po nosu od sljedećeg suparnika. Želim da svaki dan napravimo iskorak. Iako, ne tražim alibi, dobro je ponekad napraviti korak unazad i imati čisti put prema naprijed. Ne treba glavom u zid, pobjegnu dok se osvjestiš. Opsesija biti na razini »Dinama« je opterećenje i nepotrebno trošenje energije.

  Ali imate igrače?

  – Najbolji kadar u HNL-u. Treba pripremati, trenirati, fizički i psihički. Mentalitet promijeniti kod nekih, samo pobjede tražiti, ne miriti se osrednjim rezultatima. Zbog toga možda lakše podnosim vaš mentalitet, onaj navijača i Miškovićeve želju. Naprijed, naprijed… Imali smo neku situaciju kada nije išlo, otvarali ste rane krize. Trese li se treneru stolica. Ne bojim se ničega, samo bolesti. Volio bih da se igrači ponašaju kao što to čine na terenu, da poštuju klub. I ljudi njih i posao kojega rade. Zadovoljan sam bio kada su bili nesretni zbog poraza od Ukrajinaca u Andaluziji. Kada se svađaju jer nešto nisu dobro napravili. Žele napredovati. Da se vratim na Sharbinija, ne znam da li on to želi. Biti onaj stari, ne znam je li shvatio da ga mora zanimati svaki detalj.

Nema idealne postave 

  Rekli ste da u prijateljskim utakmica niste nijednom počeli s idealnom postavom, ekipom za start nove sezone?

  – Zbog čega bih je tražio? To morate vi u svojim skicama. Ja želim da kroz rad dođemo do većeg broja rješenja. Imamo duplirane pozicije. Neki su igrači bolje podnijeli tjelesni dio priprema, drugi traže adaptaciju, treba vidjeti tko u kojem trenutku dolazi u formu. Vidjeti smo tko može u određenom trenutku odgovoriti na zahtjeve suparnika i terena. Zbog čega bi svaku utakmicu morao početi Benko ako mu možda teren ne odgovara… Uvijek imam u glavi neki sastav, ali mislim da je dobro imati plan B, C… Zbog ozljede, slabije forme, bolesti. Kada sam dolazio odigrao sam četiri utakmice s istim početnim sastavom, svi ste se čudili, sada me svi napadate zašto nemam standardiziranu momčad.