Uvijek govorim da Matjaž ne kreće iz prve nego iz treće brzine. Uvijek je brzo, živo, agresivno... To je ono što on traži i od suradnika. Dakle, da smo uvijek spremni, da pohvatamo sve i da budemo uvijek uz njega – kaže Vjeko
BENAHAVIS Vjeko Miletić (44) dijete je Kantride. »Maturirao« je u generaciji juniora rođenih 1969. godine. Ljubančić, Gerovac, Babičić…, iako je kao mlađi već igrao u društvu Skočića, Grubora, Belaića… Nakon školovanja na Azurnoj obali otišao je na posudbu u »Lučki radnik« pa na ratište. Povratkom s ratišta potpisao je profesionalni ugovor s »Rijekom«, ali ponovo bio osuđen na posudbe. »Pomorac« i »Orijent« pa za kraj velikonogometne karijere – »Krk«. Igrao je još mali nogomet u »Uspinjači« prije nego što ušao u trenerske vode zahvaljujući…
– Saši Peršonu! Zamolio me da mu pomognem raditi s klincima u »Pomorcu«. Prihvatio sam poziv i ubrzo shvatio da mi to leži. Kasnije sam se školovao, a 2009. godine sam došao u pionire »Rijeke« i tamo sam se zadržao dok nisam prošle godine priključen stožeru prve momčadi – govori jedan od brojnih nogometnih izdanaka iz Duelle.
Kvartovske bitke
Taj dio grada je dao mnoga poznata nogometna imena poput Daniela Šarića ili Nenada Gračana, ali i nešto manje poznata imena koja su ostavila trag u klubovima nižeg ranga poput Darka Dude ili braće Strukan. Bila su to vremena kada se na utakmice na Kantridu išlo pješice, a između treninga u »Rijeci«, »Orijentu«, »Lučkom radniku« ili obližnjoj »INA Mlaci«, vodile velike kvartovske malonogometne bitke na igralištima ispred Osnovnih škola Podmurvice, Turnić ili onom Elektro škole. Luki ulica protiv Duelle ili dečkiju s Torette. Poput finala Lige prvaka! Tempi pasati… U Duelli je između ostaloga odrastao i Igor Ivošević, nekadašnji vrsni »kick-boxer«.
Vjerojatno je i Kekovim suradnicima užitak raditi u uvjetima u kojima su »bijeli« radili u proteklih desetak dana. Rad u Rijeci nerijetko sobom nosi ogromnu količinu – improvizacije.
– Žalosno je da pričamo o Hrvatskoj kao nogometnoj naciji, a mi moramo napraviti dvije i pol tisuće kilometara da bismo došli ovdje na teren koji se kvalitetno održava. Možeš u takvim uvjetima sve napraviti. Nadam se da će tako nešto jednoga dana biti u Rijeci. Energija koju predsjednik unosi u klub tjera sve druge. Osobno vjerujem da će se izrealizirati ono što je najavio o gradnji kampa jer to će promijeniti strukturu rada, ne samo prve ekipe već i škole nogometa – kaže Miletić.
– U moje vrijeme su se apsolutno svi dečki u kvartu bavili nogometom. Kada sam počeo igrati nogomet u osmom razredu pola razreda je treniralo nogomet prije mene. Na kraju sam ostao samo ja… – nastavlja jedan od dvojice pomoćnih trenera u stručnom stožeru Matjaža Keka.
Kakav je šef mariborski stručnjak?
Iskustvo
Miletiću i kolegama je lakše utoliko što je sada stožer popunjen stručnjacima raznih profila.
– Nije stručni stožer samo ono što se vidi na terenu. Neki put se, primjerice, vidi da pomoćni trener stoji i to izgleda kao da ništa ne radi, ali ima zadataka. Recimo, individualno korigirati određenog igrača. Puno toga se događa prije i poslije treninga. Od analiza do pripreme za idući trening.
I sam je rekao da se po okončanju igračke karijere nije vidio na klupi, sada vjerojatno razmišlja drugačije.
– Nisam se htio baviti trenerskim poslom. Igrao sam do 36 godine. Pukli su mi prednji križni ligamenti i rekao sam da ću dolaziti na stadion kao navijač. Ali, toliko dugo sam u nogometu da mi je ušao u krv. Obožavam ovaj posao zato što volim komunikaciju s ljudima, a rad s igračima je komunikacija. Volim ovaj posao i vidim se u njemu. Sigurno da mi je želja jednoga dana okušati se i kao prvi trener, međutim do toga će doći kada se budem osjećao spremnim. Ali, ništa ne ide preko noći. Imao sam veliku sreću što sam bio uz Matjaža Keka kada smo doživjeli nešto povijesno, kao što je plasman u Europsku ligu. To iskustvo je neprocjenjivo – kaže Miletić.
