»Rijekin« napadač za kojim uzdiše nogometna Europa

Fenomen Andrej Kramarić: Trijumf jedne trenerske filozofije i urođene igračke genijalnosti

Ivan Volarić

Kramarić je nakon početnog otpora počeo usvajati nove zahtjeve u igri i danas je neusporedivo bolji igrač nego što je bio po dolasku iz Maksimira. Nemaju Mamići za čime žaliti. Kramarić bi možda i u dresu Dinama bio najbolji strijelac Prve HNL, ali sigurno ne bi postao jedan od najtraženijih europskih napadača!



RIJEKA Prvi gol kao da je preslika akcije nacrtane kredom na školskoj ploči akademije za buduće nogometne trenere. U 62. minuti ogleda nogometaša »Rijeke« s »Feyenoordom« branič Matej Mitrović iznio je loptu sa svoje polovice, produžio za Matu Jajala, koji je pak predao loptu Anasu Sharbiniju. Akciji po lijevoj strani pridružio se Marin Leovac, odvukao svojim dubinskim kretanjem dvojicu igrača pa odigrao povratnu loptu na vrh kaznenog prostora za Moisesa. Brazilac je odlučio još jednom zaljuljati obranu Nizozemaca pa je iz prve gurnuo loptu u prostor za Leovca koji je izbjegao zaleđe i krenuvši prema vrataru odlučio nesebično potražiti suigrača na suprotnoj vratnici. Andrej Kramarić pojavio se u pravo vrijema na pravom mjestu. Branič Kongolo nije imao šanse, stigao se tek uhvatiti za glavu i u nevjerici promatrati kako se Kramarić zajedno sa suigračima veseli vodećem pogotku »Rijeke«. U akciji su sudjelovala čak šestorica igrača u bijelim dresovima koji su uoči pogotka izmijenili šest dodavanja na prostoru od čak 60 metara i matirali praktički postavljenu suparničku obranu! Lopta je krenula iz zadnje linije, a egzekucija završila zahvaljujući kvalitetnoj suradnjih igrača svih linija kod prve špice. Može li bolje od toga? Može!


Šest minuta kasnije vratar Ivan Vargić je ispucao loptu s vrha kaznenog prostora, Andrej Kramarić predosjetio da neodlučna zadnja linija gostiju neće stići iz prve otkloniti opasnost. Pravodobno je krenuo na ničiju loptu, stigao ju je otprilike na polovici gostiju, a onda se nadomak ulaska u kazneni prostor odlučio poslužiti ljevicom i lob udarcem prebaciti loptu preko nemoćnog Vermeera. Vratar »Feyenoorda« ostao je na pola puta te u nevjerici pratio kako mu lopta prolazi iznad glave i odsjeda u mreži. Možda je računao da će Kramarića stići Jens Toornstra, možda je… Ma, nije ni bitno! Vermeer ne bi imao šanse ni da je dočekao sučeljavanje s Kramarićem u puno boljoj poziciji. Kao što nije imao šanse u 76. minuti, kod trećega pogotka »bijelih«.


Naklon majstoru


Anas Sharbini proigrao je u kontri Kramarića na vrhu kaznenog prostora, na njega je s leđa startao Kongolo. Nekoliko trenutaka kasnije Kramarić je »preselio« vratara Vermeera udarcem s bijele točke zaokruživši svoju veličanstvenu golgetersku večer. Tri gola, tri majstorije napadača »Rijeke« za povijesnu pobjedu »bijelih«. Što se tu ima više reći nego: naklon do poda, majstore!




Statistika kaže sljedeće: Andrej Kramarić postigao je ove sezone 22 pogotka u 23 službena nastupa. U to su uračunata i tri reprezentativna nastupa i dva pogotka za »kockaste«. Odvoji li se reprezentativni učinak od klupskoga, dolazi se do još impresivnije statistike. Kramarić je zabio 20 pogodaka u 20 nastupa za »Rijeku« ove sezone, što je na neki način samo nastavak prošlosezonskog niza. Andrej je prošle sezone postigao 27 službenih golova u 36 utakmica za »Rijeku«, ukupno 47 golova u 56 nastupa u bijelom dresu. Iza suhoparnog nizanja impresivnih brojki krije se puno više toga od zanimljivih podataka kojima će pedantni statističari pronaći pravo mjesto u svijetu nogometa koji ipak počiva na minijaturama kakve se pamte za cijeli život. Generacije navijača »Rijeke« odrasle su na pogotku Danka Matrljana »Real Madridu«, primanju pa građenju lopte u šesnaestercu i voleju iz okreta po kojem se lopta zakoprcala u rašljama nemoćnog Miguel Angela. Nove generacije navijača »Rijeke« još dugo će pamtiti lob udarac Andreja Kramarića za novo vodstvo »Rijeke« protiv »Feyenoorda« i šokantnu tišinu koja je obuzela tek probuđene nizozemske navijače nakon izjednačujućega gola Jensa Toornstra. Slika za sva vremena…


Kekova tvrdoglavost


U karijeri Andreja Kramarića, kojega od najmlađih dana  krasi urođena lakoća postizanja pogotka, ništa se nije dogodilo slučajno, osim susreta s trenerom koji je umnogome utjecao na njegov nogometni razvoj. Matjaža Keka mnogi su gledali poprijeko kada je »odbačeni« »Dinamov« napadač stigao na Kantridu i nerijetko se susretao s trenerovim kritikama i neočekivanim odlascima na klupu za pričuve. Mnogi su tada tvrdili da Kek sputava jedan bogomdani talent, no slovenski stručnjak je tvrdoglavo provodio u djelo svoje zamisli i od Kramarića stvorio modernog igrača za kojim danas uzdiše nogometna Europa. Pobjeda nad »Feyenoordom« u režiji Andreja Kramarića veliki je trijumf jedne trenerske nogometne filozofije. Kramarić je nakon početnog otpora počeo usvajati nove zahtjeve u igri i danas je neusporedivo bolji igrač. Kramarić bi možda i u dresu »Dinama« bio najbolji strijelac Prve HNL, ali sigurno ne bi postao jedan od najtraženijih europskih napadača! Skauti mnogih europskih klubova promatrali su Kramu prošle sezone i uglavnom već na poluvremenu odlazili nezadovoljni s Kantride. Razlog? Prepoznali su njegov golgeterski instinkt, ali u njihovim bilježnicama crvenom olovkom pocrtana su dvije riječ: duel igra. Bez toga nitko nema šanse u ozbiljnom nogometu!


Ustaljene navike


Nije Kek mogao od Kramarića stvoriti centarfora teškaša koji će se ravnopravno tući sa suparničkim braničima, ali je mogao promijeniti način njegova kretanja travnjakom, za što je u prvom redu trebalo iskorijeniti ustaljene navike u njegovoj igri. Trebalo mu je pronaći nešto drugačiju ulogu. Dok su ga prijašnji treneri gurali u vrh napada, odnosno tjerali da čeka upotrebljivu loptu što bliže golu, Kek se poslužio obrnutom logikom i natjerao ga da se počne više kretati između linija. Udaljio ga je od zagrljaja krampona snažnih i visokih stopera, te ga doveo u situaciju da se s njima sučeljava s loptom u nogama i licem  prema golu. U takvim okolnostima protiv Kramarića nemaju šanse ni kvalitetniji stoperi od »Feyenoordovih«! Iako je protiv »Feyenoorda« formacijski igrao prvu i jedinu špicu, Kramarić se zapravo ponašao kao lutajuća polušpica. Urođeni osjećaj za prostor i igranje nogometa počeli su dolaziti do punoga izražaja kada je mladi napadač shvatio da se pogodak ne rađa u suparničkom petercu.Andrej je prošloga četvrtka zabio tri pogotka dobivši tri duela s braničima »Feyenoorda«, koje mnogi uskoro vide u A reprezentaciji Nizozemske (Kongolo ima i tri nastupa za A reprezentaciju), a  »Rijeka« je zahvaljujući Kekovoj filozofiji i genetski predodređenoj nogometnoj genijalnosti dobila u Andreju Kramariću napadača koji u sebi objedinjuje Vugrinčevu eleganciju i osjećaj za prostor, Benkovu ili Sharbinijevu (Ahmadovu) mirnoću u realizaciji, Desničin dribling i osjećaj za suradnju, Benkovu neumoljivost… Neka se naravno pritom ne naljute oni koji pamte Bursaćeve, Kustudićeve, Radovićeve, Naumovićeve ili Lukarićeve pogotke. Mnogi nažalost nisu imali tu sreću da su mogli uživo svjedočiti njihovim majstorijama, ali zato mogu zahvaliti sreći (i Damiru Miškovću) što je lopta pod legendarnim stijenama spojila Andreja Kramarića i Matjaža Keka.

SP2310SJ05