Nakon tri poraza i dva izgubljena trofeja (Kup i Superkup), Mamići (Zdravko i trener Zoran) svladali su Kekovu Rijeku! Alžirac Soudani je dvama pogocima srušio uvtrdu Kantrida, koja je 35 utakmica (16 mjeseci) odoljevala napadima s mora, kopna i zraka. Hrvatske i Europe. Rijeka je nakon izjednačenja mogla i povesti, ali Soudani je bio nemilosrdan. Sačuvao je Dinamu prvo mjesto, povećao prednost na četiri boda.

Derbi, sudar najboljih, opravdao je očekivanja tek u nastavku. Do odmora se, naime, vodila »šahovska borba« u kojoj je Rijeka bila mudrija, ali ne i konkretnija.

Cvijanović je proklizao nakon što je Leovac »izgubio« Pinta, ostao ležati, centaršut s desne strane, Soudani glavom, a tko će drugi(?), poslao je loptu u mrežu. U prvom poluvremenu bila je to jedina situacija u kojoj se obrana Rijeke na trenutak raspala. Razbijeni su okovi taktike, Soudani se elegantno naklonio, rutinski nastavio »rumunjsku berbu« (tri gola), hoće ga karta. Do tada ga je Leovac, njegov »policajac«, čuvao veoma dobro. Oduzeo mu je prostor i – loptu.

Matjaž Kek je poslao na teren momčad s dvojicom napadača, Kramarićem i Krstanovićem, koji su u fazi obrane preuzimali konstruktora modre igre, Ademija. Ostala dva Dinamova igrača, Antolića i Brozovića, preuzimali su Cvijanović i Jugović, dok je Moises imao ulogu korektora veznog reda ispred zadnje linije. Lasom hvatao one koji bi pobjegli njegovim suigračima i dirigirao igrom. U paru s Cvijanovićem. Novi tandem srednjih veznih. Nije bilo Jajala (tri žuta) pa trener Kek nije mogao kemijati s Moisesom kao »lažnim veznim« iza napadača.

Vešović desno i Jugović lijevo na sredini terena, u 4-4-2, dobro su odrađivali takttičke zadatke. Jugović, inače, može igrati sve pozicije u veznom redu. Jučer je je čuvao Brozovića, ali i odrađivao svoj osnovni posao uz aut liniju. Soudani je bio između čekića (Jugovića) i nakovnja (Leovca). Rijeka je na sredini terena ostvarila taktičke zadatke.

U razdoblju do odmora osim pogotka Soudanija (nezgoda na putu, guma na podu…), Dinamo je samo jednom zapucao prema Vargiću (Wilson u nebo). Kek je stvorio pretpostavke za – udar. Krstanović, Jugović i Leovac imali su na kopački loptu za gol, ali u njoj nije bilo baruta… A Kramarić je iz slobodnog udarca dobro rastegao Eduarda. U taktičkom ratu suparnika koji se dobro poznaju nije bilo ljepote. Više uzbuđenja i nervoze, posebice nakon vodstva Dinama.

Sudac Vučemilović trčao je po bačvi baruta kratka fitilja. Nije mu bilo lako. Svih šest sudaca nadzirao je »dirigent« omraženog orkestra, šef svih sudaca – Dušan Kukić. A da sve bude po propisu (brojanje baklji navijača i ostalo…) bio je zadužen čovjek iz »trećeg nogometnog grada« – Splita, Tadija Mamić.

S Krstanovićem je Kek tražio dubinu, a cilj je bio izvući Dinamove stopere, Šimunića i Goncala, otvoriti kanal Kramariću. Nije uspjevalo do odmora, ali je u nastavku Kek izvadio jokera, Sharbinija (Jugović je otišao na lijevog veznog). Promašio je Krstanović Anasovu loptu, ali ne i Kramarić, 1:1. Zaslužio je Kramarić i – Rijeka. Rasplamsala se vatra derbija. Prava utakmica.

Dinamo nikad jači i kvalitetniji, ali Rijeka ne zaostaje… Moises i Cvijanović dva su »Keka na terenu«, crtaju akcije i zatvaraju. Dvadeset i pet minuta nastavka, a onda se opet pojavio – Soudani. Zabio strelice u srce Rijekinih navijača. Jegulja u bijelom kaznenom prostoru, metamorfozira u zmiju i – ujeda. Obrana Rijeke je u oba navrata imala problema s – orijentacijom.

Mamići su izravnali jedan dio računa s Miškovićem. Uzeli su bodove s Kantride kao osvetu za tri uzastopna poraza. Da je bilo neriješeno, međutim, bilo bi – najrealnije. Ali… Soudani je jučer bio Rijekin krvnik.