Tko je Badbeat? Odgovor nećete doznati ni u ovom tekstu. Klasični podaci, ime, prezime, JMBG i ostali stereotipi, u njegovom slučaju nisu previše važni. Bitan je silan kreativni zanos i uratci koji na dnevnoj bazi oduševljavaju mnoge. On je poprilično popularan, ima gotovo 9.000 Facebook pratitelja, ujedno je i sjajan satiričar, komentator i dobri duh HNK Rijeke i svih navijača kluba.

Iako jest medijska zvijezda, s njim u stvari nije lako ni jednostavno odraditi klasični novinarski intervju, jer ga treba predstaviti kako i dolikuje, prije svega kao iznimno atraktivnog i zanimljivog sugovornika, a opet poštovati njegovu anonimnost. Badbeat se rijetko odlučuje na medijske istupe, ali je za Novi list pristao porazgovarati na online chatu i prigodno našim čitateljima pokloniti osam najnovijih i sasvim prigodnih blagdanskih uradaka. Tema je bilo doista mnogo, od mogućih rješenja za stadion Kantrida, neslaganja među riječkim navijačima nakon dolaska Igora Bišćana i Renata Pilipovića na riječku klupu, pa sve do plana pokretanja nove web stranice Badbeata. Na pitanje smeta li mu što je popularan, a tu slavu ne može i osjetiti, jer ga nitko neće presresti na ulici i čestitati mu ili se fotkati s njim, kao što bi mnogi željeli, kratko odgovara.

– Jedino što u toj postavci pati je moja taština, no već sam naučio kako je zauzdati, iako je to svakodnevna borba. Život bi bio manje opterećujući ako bi uspjeli potpuno je kontrolirati.

Monetizacija projekta 

Vaši planovi daljnjeg rada donose određene promjene, koje su vezane i s novim pravilima objave sadržaja na internetu. Pripremate li nešto novo i drugačije, zašto ste se odlučili na taj korak i o čemu se radi?

Badbeat

– Već duže vremena mi se vrti po glavi prelazak na vlastitu web stranicu što je posljedica prvo prirodne želje za razvojem projekta, a drugo, činjenice da EU želi promijeniti Zakon o autorskim pravima čime će memei, ciljano ili kao kolateralna šteta, biti brisani s društvenih mreža ako prekrše novi zakon. Jednostavno, ne želim se probuditi jednog jutra, napraviti uradak i dobiti poruku od društvene mreže da je objava nemoguća zbog tog i tog zakona. Planiram taj problem u budućnosti riješiti kupovinom autorskih prava na agencijske fotografije koje izaberem kao podlogu za svoje satirične uratke, no da bih pokrio te troškove, na neki način moram monetizirati projekt. Prelazak na svoju domenu mi se čini najbezbolnijim rješenjem jer će mi otvoriti mogućnosti monetizacije na način kako to rade druge web stranice. Što se tiče kreativnog dijela, također će mi se otvoriti nove opcije, moći ću se jednostavnije osvrnuti na druge pojave i anomalije u društvu, izvan moje »umjetničke niše«, a to je ona sportska.

Pretpostavljam da će svi i dalje besplatno moći uživati u vašim uratcima na novoj domeni? Kada novi projekt starta?

– Da, apsolutno. Ako budem morao monetizirati projekt, pokušat ću to kroz oglasni prostor. Hoće li moji pratitelji vidjeti oglas kraj mog uratka, vjerojatno hoće, ali nikakva naplata sadržaja kao što je pretplata, ne dolazi u obzir. Nemam nekakav poseban time-line, jedini sigurni okidač bi bio promjena zakona.

Badbeat

Jeste li razmišljali o suradnji s mainstream medijima i je li bilo tu nekih ponuda? Badbeat više neće biti ni samo sport, ni samo HNK Rijeka dominantno. Što vas od svega ostalog najviše privlači? Politika, domaća ili međunarodna, socijala, kultura, nešto drugo, i hoće li i dosadašnji koncept biti drugačiji?

– Imao sam ponude nacionalnih medija za suradnjom, no nisam ih ozbiljno ni razmatrao. Nisam želio doći u poziciju da moram narušiti svoj integritet i autorsku slobodu. HNK Rijeka i sport će i dalje dominirati mojim izričajem, ali kako rekoh, želim si otvoriti prostor za daljni razvoj. Privlače me mnoge teme. U svakom slučaju su to ekonomija i međunarodna politika zbog utjecaja na svakodnevni život sviju nas. Što se koncepta tiče, neće se mijenjati, ako pričamo o mehanici mojih uradaka. I dalje će to biti kolaž fotografija praćen punchlineom, naslovom.

Ljubav, emocije, rasprave 

Mijenja li se nešto u vašoj suradnji s ekipom forumaša portala HoćuRi?

– Forum HoćuRi je za mene središnji »hub« online navijača Rijeke, mjesto gdje mogu osjetiti puls, probleme i razmišljanja različitih struktura unutar navijačkog puka. Naravno, gdje je ljubav, tu su i emocije, pa bude i žučnih rasprava, ali vjerujem da je u svima njima korijen želja za napretkom kluba u svim segmentima. Osim toga, puno mojih uradaka je dobilo inspiraciju upravo na stranicama tog foruma, uz ostale informacije o svemu vezanom uz Rijeku i hrvatski sport.

Kako vidite ovu godinu HNK Rijeke. Turbulentno je bilo, dogodilo se i ponešto negativnosti, navijačke podjele opterećuju atmosferu oko kluba. Bi li ipak trebalo navijati za klub, jer je on ipak iznad svega, ili možete razumjeti stav Armade?

Badbeat

– Prije svega moram napisati par riječi o Igoru Bišćanu. Bio sam u bijelom vlaku tog dana, hodao u korteu do Maksimira i stajao stiješnjen na zapadnoj tribini Maksimira i vidio Bišćana kako se lovi za muda i to me naljutilo. Bio sam mulac nešto mlađi od njega, ali danas smatram da bih bio licemjer nakon što sam tolikima pokazao virtualna muda u zaštitu onoga što volim, zamjerati nekome što je to isto radio. Sasvim druga stvar je s igračima Rijeke koji godinu dana nakon kolektivne traume uzrokovane utakmicom s Osijekom, slave golove u dresu kluba koji se okoristio tom istom traumom. To nikako ne mogu razumjeti, niti prihvatiti dvadeset godina kasnije. Česta meta moje satire su i HNS i sudačka organizacija. Gledajmo to iz ove perspektive, konzument sam proizvoda po imenu HNL i kao kod svakog proizvoda koji kupujem, želim da bude ispravan. Kako ne želim kupiti software s bugovima, ili frižider koji pušta vodu, ne želim ni aferama opterećenu vrhušku HNS-a, niti nekvalitetno suđenje. Mislim da je svakome od nas navijača bez obzira za koji klub navijali, u interesu da sustav upravljanja bude kvalitetan i transparentan, pa onda, kako god to idealistički danas zvučalo – nek’ pobijedi bolji!

Virtualna vrata 

Kakvo bi trebalo biti rješenje svojevrsne navijačke pat pozicije?

– Moje perspektive na nekakva aktualna pitanja su čisto navijačke. Jasno mi je da Damir Mišković ima drugačiju perspektivu zbog svoje pozicije, isto tako mi je jasno da Armada ima svoju perspektivu i stav kao navijačka skupina. Vjerujem da su obje strane svjesne i odgovorne i da će skroz iskren razgovor uspjeti pomiriti različita mišljenja i doći do rješenja ove situacije koja ne može odgovarati niti jednom navijaču Rijeke. Moj stav je oduvijek bio da samo potpuna sinergija kluba i navijača može biti temelj razvoja kluba i nek’ to bude moja prva novogodišnja želja. Nadam se da neću proći kao moj gost u uratcima, Duje iz Splita, ha-ha.

Što se dogodilo s kampanjom za kupnju pretplate koju ste počeli pripremati, a onda je odjednom sve naprasno stalo?

Badbeat

– Kampanja je za mene bila intenzivno i predivno iskustvo. Sretan sam što sam primio toliko volonterske pomoći, dobre energije, ideja i usluga od svih onih kojima sam zakucao na vrata. Iskreno, nisam puno znao čime se bave moji kolege, bitno mi je bilo to razmišljanje s njima i ljubav prema klubu, no kako je vrijeme išlo, shvatio sam da su moji internetski kolege uspješni poduzetnici, revizori, ekonomisti, sveučilišni profesori, statističari, producenti koncerata, legendarni glazbenici, i znao sam da ću dobiti kvalitetne odgovore na puno pitanja koje stavim pred njih. Zajedno smo napravili inovativan, kvalitetan koncept uz minimalne troškove i žao mi je što nije zaživio, ali što je – tu je. Čini me sretnim to što, na čija sam god virtualna vrata zakucao i rekao što mi treba i što radim, ljudi su pristajali, punog srca. Možda u brzini kojom su se stvari rasplitale nisam nekima dovoljno zahvalio, pa evo, činim to ovom prigodom.

Ne pretjerujmo sa željama

U očima mnogih navijača Rijeke najljepši događaj ove godine bio je »Maribor« na Kantridi. Kako gledate na inicijative da se traže neka druga rješenja, bolji projekt, imate li neku ideju koja bi išla u prilog tome da se Rijeka što prije vrati Kantridi?

– Neizmjerno mi je drago što sam mogao dati svoj mali obol cijelom projektu kroz svoje uratke, i što je Kantrida barem na jednu noć zasjala punim sjajem. Problem Kantride mogu podijeliti na dvije strane. Prva je izgradnja novog stadiona koji u kontekstu današnje situacije izgleda vrlo daleko, a drugi je kako je održati »živom« do boljih vremena. Za mene je rješenje ovog drugog postavljanje nekoliko godišnjih evenata, počevši od tradicionalne utakmice kluba nalik na ovogodišnju, glazbenog festivala ili koncerta. U Areni gostuju Foo Fighters, zašto ne bi na Kantridi? Ok, poštujem specifičnost amfiteatra, ali tvrdim da se uz igru svjetla i stijene Kantride mogu pretvoriti u jedinstven amfiteatar, a drugih prednosti Pule nad Rijekom u kontekstu organizacije koncerta ne vidim. Nisam vidio neke druge projekte stadiona, ali podržat ću svakako svaku konstruktivnu inicijativu, Kantrida je jedinstvena, svjetski prepoznat brand zbog svoje specifičnosti i ostaje vjera da će to biti prepoznato od eventualnog investitora.

Kako gledate na nove informacije o dugu za gradnju kampa?

Badbeat

– Iskreno, nisam znao za tu informaciju dok nisu izašla financijska izvješća kluba, no moguće je da nisam dovoljno pratio klupsku komunikaciju, no bilo kako bilo, dug je sad činjenica, ali vjerujem da će Damir Mišković kao dokazano uspješan menadžer napraviti sve da minimizira utjecaj postojećeg duga na tekuće poslovanje kluba, prvenstveno prvu momčad.

Za kraj, još neka novogodišnja želja?

– Ne treba pretjerivati sa željama. Samo bih htio zahvaliti svojoj obitelji, roditeljima i sestri koji su uvijek bili uz mene kao oslonac kad sam ga trebao, svom dragom prijatelju na svim žučnim debatama koje su me naučile bolje braniti svoje stavove, i naravno, svim svojim fanovima na energiji koju mi daju, te zaželjeti čitateljima Novog lista sretnu i uspješnu Novu godinu!

Kod nas i Kamerunac brzo postane Fiuman 

Badbeat

Čini mi se da ste itekako zaslužni za fenomen Leonarda Žute. Da se grublje našalim, Rijeka bi mogla i preživjeti odlazak standardnog beka, ali kako ćete vi bez glavnog glumca?

– Leonard Žuta je za mene simbol koliko je mukotrpan rad bitan u postizanju izvrsnosti. Poštujem kod sportaša kad daje 100 posto od sebe u svakom trenutku, što bih mogao više od njega na kraju tražiti? Fenomen je i Sharbini, iako je svojevrsni kontrapunkt Žuti zbog neostvarenog potencijala. Nogometni genijalac i boem. Takvih baš i nema na svakom koraku. Čovjek je zabio Argentini, provukao Messiju loptu kroz noge i otišao na svoj Grobnik. Što i od njega više itko može tražiti?

Dogodilo se tu i još nešto, tako specifično za riječke navijače, koji znaju prepoznati i nagraditi i slabijeg igrača sa srcem? Danas Žuta, prije Rajko Vidović i mnogi drugi?

– Da, valjda neke stvari u Rijeci funkcioniraju drugačije, kod nas i Kamerunac postane Fiuman prije nego neka nogometna zvijezda idol.

Badbeat

Kako je Korado živio za klub

– Negdje prije prvog intervjua u Novom listu, u inbox mi se javio Korado i htio je odraditi intervju sa mnom u svojoj emisiji. Meni je to bio neizmjeran kompliment, ali nikako mi nije odgovarao medij (radijski eter) i morao sam ga odbiti. Nakon što sam mu rekao da ću dati intervju Novom listu, mislim da se malčice i naljutio, iz moje perspektive potpuno s pravom, i to sam pripisao njegovom novinarskom genu, na kraju odbio sam njegovu ponudu. No, 24 sata nakon izlaska intervjua, evo ga Korado: »Mislim da imam još pitanja za tebe osim onih na koje si odgovorio, hoćemo li?« Na kraju sam mu rekao da pričekamo par mjeseci pa ćemo to odraditi, no nažalost nikad nismo uspjeli. Nadam se da će i ova mala crtica opisati koliko je živio za ovaj klub i koliko je njegova želja za kvalitetnim obavljanjem svog posla bila jaka.

Neiscrpan izvor za satiru 

Bude li vam nekad bar malo žao Hajduka?

– Možda to tako ne izgleda, ali poštujem Hajduk i smatram ga našim najvećim rivalom i uvijek su mi to najdraže pobjede, a to što su neiscrpan izvor za satiru, to je već drugi par rukava, ha-ha.

Ne volim prevare ni kod igrača moga kluba 

Postoji jedan aspekt unutar nogometne igre koji doživljavam sasvim negativno, a o njemu ne vidim puno diskusije. Dok se za navijačke grijehe sazivaju okrugli stolovi, sociolozi pokušavaju otkriti genezu problema, političari nude rješenja, nitko ne priča o ponašanju samih aktera na terenu. Prvo smo imali simuliranje prekršaja, igrači su počeli teatralnim padovima iznuđivati jedanaesterce i kartone. Pa su se počeli padovi usavršavati na treninzima. Razmislite na trenutak o tome, počne trening i netko kaže: Ok, sad ćemo pola sata vježbati kako bolje prevariti nekoga. Nakon toga, počelo se zbunjivati suca reakcijom na svaku odluku. Nema veze, ako nema nikog u radijusu od 10 metara oko tebe kad si izbacio loptu, digneš ruku i vikneš: Naša! Ušao si krvnički u nekog, prijeti ti karton. Počni se valjati po podu ili još efektnije, pravi se mrtav, nek se igrači skupe oko tebe. Imaš problem kako osvojiti prostor u modernom nogometu. Ništa lakše, izvedi aut i ukradi pri tome barem 10 metara. Imaš fenomenalan izbačaj rukom iz auta, ali ti fali baš par metara da naciljaš igrača u kaznenom. Probaj ući u teren tih par metara, sudac će primijetiti pa te vratiti bez kazne, ili neće, pa ćeš profitirati iz pokušaja prevare. Mogao bih i dalje nabrajati, ali mislim da je poanta jasna. Ne volim takve pokušaje prevare ni kod igrača kluba za koji navijam. Ne znam smeta li to samo meni, ali izgleda da usprkos 3D tehnologiji i 24 kamere mi dajemo prešutni pristanak biti prevareni, pristajući svake sezone na novine u arsenalu igračkih kršenja fair-playa.