Navijači su najveće bogatstvo kluba. Iako je fraza da se nogomet igra zbog navijača odavno izlizana i potrošena, svaki put kada se utakmica iz bilo kojeg razloga mora igrati pred praznim tribinama ta fraza u sekundi ponovo dobije smisao.

Ljubav prema svom klubu nešto je što svaki navijač gaji u sebi, a kada ta ljubav prijeđe s oca na sina ili kći odnosno unuka i kada nekoliko generacija zajedno hodočaste na stadion, onda cijela priča dobiva novu dimenziju. Jedna od takvih mnogobrojnih priča jest ona obitelji Lilić.  Predrag Lilić, vjerojatno spada u najvjernije i najstarije navijače,  na prvu utakmicu Rijeke otišao je daleke 1965. godine.

– Tko će se toga sjetiti, reći će uz osmijeh Predrag Lilić, poznatiji kao Lile, na pitanje protiv koje je momčadi igrala Rijeka kada je prvi put bio na Kantridi.

– Moram malo razmisliti… Protiv koga smo ono igrali? Uglavnom, s društvom s Vežice sam sjeo na autobus i otišao sam na Kantridu. Sjećam se da je bila prvenstvena utakmica. Uvijek smo čekali da prođe neki stariji gospodin odnosno barba kako bismo mi rekli i da uđemo s njime. Većina njih bi u prolasku na ulazu rekla: To ti je moj mali! I onda bismo ušli besplatno. Pa tko bi platio ulaznicu s devet godina. A bili smo na svakoj utakmici. Tada nije bilo pola ove Kantride koja sada postoji, ustvrdit će Lilić, jedan od najvjernijih navijača Rijeke prebirući po svojim uspomenama.

Kako će i sam ustvrditi nekih sitnica teško se sjetiti, većinu stvari je podijelio, ali najvažnije da sjećanja i lijepe uspomene nisu izblijedile. Možda nije sačuvao ulaznice ili šalove, ali tu je upaljač s temom Rijeke i Ivanom Močinićem na njemu odnosno »Volim Rijeku i Armadu«, melodija koju ćete čuti kada mu zazvoni mobitel. Sve je u znaku Rijeke.

Osijek najbolnija točka

– Sada se to promijenilo. Odlazio sam na Kantridu kada je bilo 150 navijača i kada smo se borili za ostanak u ligi. Tada je trebalo biti uz klub. Jednom prilikom jedan navijač je vikao na igrače i dao sam mu vritnjak i  potjerao ga sa Zapada. Koliko god sam se grizao što igramo loše, toliko nisam dao da viče na igrače. Bez obzira na sve uvijek sam  odlazio na Kantridu, rekao je Lilić.

Posljednje gostovanje odradio je prije dvije godine u Puli protiv Istre 1961. Posao i godine donijeli su svoje. Pedeset godina  ljubavi prema jednom klubu nemoguće je dočarati kroz rečenice. Toliko uspomena, anegdota, prijatelja.. Predrag Lilić bio je uz svoju Rijeku kroz sve bure i nevere, pobjede i poraze.

– Najbolje su uspomene utakmice protiv Valladolida i Real Madrida. Protiv Valladolida padala je takva kiša u Rijeci kakvu ne  pamtim, to je bilo pravo ludilo. Došao sam doma bez kišobrana, majice, ma bez ičega… Tko zna gdje je sve nestalo. Da sam znao koliko će sve to trajati možda bi i sačuvao neke stvari. Najvažnija su sjećanja, papir izblijedi, rekao je Lilić.

Najbolnija točka sada je već legendarna utakmica protiv Osijeka 1999. godine kada je Rijeka ostala bez naslova prvaka Hrvatske.

– Pokradeni smo pred punim  stadionom. Nisam znao kako ću doći doma, cijeli putem sam plakao kao malo dijete. Nisam htio da me itko išta pita, nisam htio s nikim razgovarati, oteli su ono što sam čekao cijeli život. Prebolio sam to tek nakon nekoliko dana, ali bio sam razočaran u hrvatski nogomet i cijelu državu za koju sam se borio, rekao je Lilić.

Rijeka teče njegovim venama dok ponosno u rukama drži 17-mjesečnog unuka Vita koji je već bio na četiri utakmice na Kantridi. Kći Brigita i njezin suprug Nenad u svojem stanu na svakom koraku imaju neku uspomenu, fotografiju ili podsjetnik na Rijeku. Dojam je da su zet Nenad i unuk Vito na svakoj slici u dresu Rijeke.

– Vito je već bio na  Kantridi. Kada odem u penziju vodit ću ga na svaku utakmicu. To je ludilo! Sada je tu zet koji je možda i »luđi« od mene kada je Rijeka u pitanju. Bit ću zadovoljan kada Vito s 12 godina ode u Armadu, a onda postane šef Armade, ispričat će kroz smijeh Lilić.

Vitova soba već je ofarbana u plavo-bijelu boju, čeka se samo već prepoznatljivi križ. Kako je kći Brigita otkrila ton plave boje  koju je suprug prvotno odabrao bila je preslična Dinamovoj, pa je trebalo napraviti potrebne preinake. Iznad balkonskih vrata  nalazi se natpis »Krepat ma ne molat«.

– Zet Nenad je lud za Rijekom. Moja kći i zet dugo su godina hodali, a on je rekao: Kada Rijeka osvoji trofej onda ćemo se oženiti.  U Splitu smo osvojili Kup Hrvatske 2005. godine, on je nazvao i rekao kćeri: Biraj datum, rekao je kroz smijeh Lilić.