U SVJETSKOM VRHU

Atletika, jedrenje i veslanje sportovi u kojima Hrvatska postaje velesila

Denis Frančišković

Reuters

Reuters



RIJEKA Mala zemlja za velike sportske uspjehe! I još veće sportaše, poglavito u pojedinačnoj konkurenciji. S pravom se to može reći nakon svježe završenih Olimpijskih igara u Rio de Janeiru na kojima je Hrvatska postavila neke nove standarde. I promovirala više nego ikad sport kao svoj najjači brand. Zanimljivo, u mjesecu kad je ta »mala zemlja za veliki odmor« ujedno proglašena jednom od najpoželjnijih turističkih destinacija svijeta. Sport i turizam, ruku pod ruku, najjači su hrvatski aduti na međunarodnoj sceni. I to u situaciji kada niti u jednoj od ovih dviju »grana« nema dugoročne, prave strategije. Što bi tek bilo kada bi se odgovorni temeljitije pozabavili potrebama i problemima sportaša? Ne bi se pisalo o darovanim kopljima, kupovanju čamaca u vlastitoj režiji, spavanju u kombiju na velikim natjecanjima… Ili o krpanju sredstava za odlazak na velika natjecanja uoči Olimpijskih igara. Ovako opet su u svoj toj radosti isplivale i neke druge stvari koje muče hrvatski sport… No, to je priča za neko drugo vrijeme, ali koja nikako ne smije pasti u zaborav. Ovi dečki i cure zaslužuju svaku potporu iako teško je vjerovati da će se nešto bitnije promijeniti bez cjelovite startegije sporta.


Sada svi oni koji su ugradili dio sebe u rekordnih deset odličja u Riju imaju pravo na trenutke uživanja. I svoj komadić sreće… A ove Igre ostat će upamćene u povijesti hrvatskog sporta kao najuspješnije. Formula 5+3+2 je više nego čarobna za tako jednu malu zemlju. Hrvatska je na 17. mjestu osvajača medalja i to kao deveta nacije Europe po uspješnosti. Doseg je to za pamćenje, ali i ponos. Iza male Hrvatske po broju odličja su Kuba, Kanada, Argentina, Poljska, Turska… Hrvatska sada ima 33 olimpijske medalje s ljetnih igara, nakon Barcelone (3), Atlante (2), Atene (5), Pekinga (5) i Londona (6) trend je gotovo udvostručen.


Najluđi dan


Već nakon jedanaestog dana Hrvatska je imala sedam odličja i srušila rekord iz Londona, a pamtljiv će ostati 16. kolovoza kad su osvojene dvije i osigurane još dvije medalje. Atletika, jedrenje i veslanje postali su definitvno sportovi u kojima izrasta u svjetsku velesilu. Prvi je to sport u kojem su hrvatski sportaši osvojili tri medalje na jednim Igrama, čime se Hrvatska našla na sedmom mjestu ljestvice osvajača medalja u atletici, dok je u europskim razmjerima druga iza Velike Britanije, s istim brojem medalja kao i Njemačka.




Sandra Perković obranila je zlato u »najluđem danu« i čudesnoj igri živaca. Bila je na rubu ispadanja, pogađala mrežu, a onda sa samo jednim ispravnim hicem prezentirala natjecateljsku i mentalnu snagu. Pridružila joj se i Sara Kolak u najvećoj atletskoj senzaciji, možda i prvom čudu cijelih Igara. Tko je uopće mogao i pomisliti da Hrvatska može do zlata u koplju, disciplini koja je godinama i desetljećeima bila rezervirana za neke druge… Ipak, 21-godišnja Ludbrežanka s prvim mjestom i državnim rekordom demanirala je skeptike i mnogima koji je nisu pratili te večeri za pamćenje uljepšala jutro. Sara je bila top tema… A pravo malo čudo izvela je posljednjeg dana i visašica Blanka Vlašić. U svojoj riznici ima pregršt odličja i trofeja, ali bronca iz Rija ima posebnu težinu. »Ubrana« je nakon mukotrpnog povratka na stazu i svih životnih peripetija kroz koje je prošla Splićanka.


Naplaćen trud


Hrvatski jedriličari i veslači ispisali su na dojmljiv način svoju olimpijsku povijest. Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su prvo jedriličarsko zlato, u stopu ih je pratio Tonči Stipanović sa srebrom. Šime i Igor u klasi 470 već su godinama vladari ove klase, a kao vodeći od početka do kraja naplatili su svoj dugogodišnji spartanski rad i trud. Jednako kao i Stipanović koji bio blizu snova.


Veslačka priča samo je logičan nastavak one iz Londona. Braća Valent i Damir Sinković svoju dominaciju u posljednje dvije godine u dvojcu na pariće pokazali su i u najvažnijoj utrci života. Dobili su i 29. u nizu, onu najsjajniju. Damir Martin u samcu je dao cijelog sebe, pet tisućinki dijelilo ga je od najvišeg postolja. Ali jednostavnošću i srcem osvojio je sve zaljubljenike u sport koji su ga pratili. Za ono peto zlato, prvo na Igrama pobrinuo se Josip Glasnović u trapu. I tu se Hrvatska pokazuje kao velesila. Mirna ruka i oštro Josipovo oko obranili su londonsko zlato Giovannija Cernogorza. Srebrni vaterpolisti, iako oslabljeni, iznova su potvrdili da su u svjetskom ruku. Nisu obranili zlato, ali zadržali su kontinuitet, morali priznati da je Srbija sada bolja. Jednako kao što je i Filip Grgović morao čestitati Kubancu u izgubljenom polufinalnom meču. Ostala je utjeha da je osvojio prvu boksačku olimpijsku medalju za Hrvatsku kao četvrti Hrvat s odličjem.