Istraživači Justin Esarey i Gina Chirillo sa sveučilšta Rice i Emory tvrde da visok udio žena u vlasti i predstavničkim tijelima znači i manje korupcije, a razlog je oprez i manja sklonost riziku, jer i žene bi uzele mito, ali računaju s posljedicama ako ih otkriju
Povećano sudjelovanje žena u vlasti i javnim službama može imati blagotvoran učinak na smanjenje korupcije. Tako proizlazi iz istraživanja »Pošteniji spol ili mit o čistunstvu?« što su ga proveli Justin Esarey i Gina Chirillo sa američkih sveučilšta Rice i Emory, a to se može zaključiti i iz indeksa percepcije korupcije koji je upravo objavio Transparency International.
Esarey i Chirillo su zaključili da u autokratskim strogo hijerarhiziranim režimima koje predvode muškarci više žena u vlasti nema bitan učinak na korupciju i njeno smanjenje.
Međutim, u otvorenim, demokratskim sistemima taj se efekt povećanog sudjelovanja žena u vlasti osjeća. Razlog za to nije veće poštenje žena, nego to što su one opreznije, navode istraživači. One su naprosto manje sklone rizicima koje sa sobom nosi korupcija.
Helen Clark, žena koja je bila devet godina premijerka Novog Zelanda, države čije se društvo smatra uzorno nekorumpiranim, smatra da nema dokaza da su žene manje korumpirane od muškaraca, ali postoje mnogi dokazi da je korupcija inherentna političkim i društvenim mrežama i skupinama kojima žene tradicionalno nisu imale pristupa.
Manje lakovjerne
Esarey i Chirillo navode i dva istraživanja (iz 2003. i 2008.) prema kojima su žene jednako spremne uzeti mito kao i muškarci, ali su mnogo opreznije u slučaju da zaključe da je šansa da budu uhvaćene velika.
Razlog zašto povećano sudjelovanje žena u vlastima može smanjiti korupciju u demokratskim društvima proizlazi iz same naravi sustava i njegove pretpostavljene pravne uređenosti. Naime, vjerojatno da će netko biti uhvaćen zbog korupcije veća je u društvima u kojima pravni sustav funkcionira i u kojima birači političare za koje sumnjaju da su korumpirani mogu kazniti na izborima. Budući da su žene manje sklone riziku, postaju dvostruko oprezne, navode Esarey i Chirillo. S takvim se zaključcima uvelike slaže i predsjednik Transparency Internationala Hrvatska Nikola Kristić.
– Rekao bih da u tome ima nešto. Žene su često odgovornije na poslu, ne upuštaju se olako u malverzacije, manje su lakovjerne, više provjeravaju, a muškarcima lakše popuste kočnice pa uzimaju i tamo gdje ne smiju, kazao je Kristić. To, naravno, ne znači da među ženama nema bahatih, ali veća je vjerojatnost da će se muškarac bahatiti.
– Vjerojatno postoji i povijesni razlog za to. Žene nisu dugo u visokoj politici i vlasti, to je tradicionalno bilo muško područje, pa i to može biti razlog za veći oprez i odgovornost, navodi Kristić.
Promjene su se dogodile i u najmnogoljudnijoj demokraciji svijeta, Indiji, gdje je u seoskim vijećima 1993. godine uvedena ženska kvota. U tim je vijećima 30 posto mjesta rezervirano za žene, a prema svjetskom izvještaju o razvoju Svjetske banke, upravo je ta mjera, nakon nepuna dva desetljeća, rezultirala promjenama, odnosno poboljšanjima u vodoopskrbi, obrazovanju, higijenskim standardima, pa i smanjenju korupcije. To, naravno, ne znači da korupcije tamo gdje vladaju žene nema. No, Svjetska banka navodi da je korupcija manja u indijskim selima kojima su na čelu žene nego li u onima kojima upravljaju muškarci, i to za 2,7 do 3,2 postotna poena. Razlog za to vide i u različitim ciljevima koje si postavljaju muškarci i žene. Muškarci više vole investirati u velike građevinske projekte poput cestogradnje u kojoj je korupcija tradicionalno visoka, a žene više vole investirati u škole i ambulante.
Recept iz Lime
Na tu je temu prije nekoliko dana, a uoči Međunarodnog dana borbe protiv korupcije 9. prosinca, Reuters je objavio članak pod naslovom »Jesu li ženski lideri manje korumpirani? Ne, ali one prodrmaju stvari«.
Autorica članka Stella Dawson navodi da je tvrdnja da su žene pošteniji spol zapravo seksističko pojednostavljivanje, ali sve više istraživanja potvrđuje da povećano sudjelovanje žena u političkom odlučivanju može smanjiti korupciju. Povećano sudjelovanje žena i smanjenje korupcije ne moraju biti izravno povezani, ali niz slučajeva potvrđuje da više žena u vlasti doprinosi kvaliteti vladanja u demokratskim sustavima, a time i smanjenju korupcije.
Dawson navodi dvije usporedive studije provedene u Limi, u Peruu. Te dvije studije istraživale su percepciju korupcije u prometnoj policiji i tvrdnju da je podmićivanje prometnih policajaca zapravo najveći problem u toj policiji.
U tih 14 godina u Limi je angažirano 2.500 žena ne bi li se u patrolama priključile svojim muškim kolegama. Čak 95 posto ispitanika uvjereno je da je više policajki na ulici rezultiralo smanjivanjem korupcije, a njih dvije trećine uvjereno je da su policajke manje korumpirane od policajaca. Recept iz Lime pokušavaju primijeniti i u Ciudad de Mexicu.
Da razlog za moguće manju korupciju u slučaju povećanog sudjelovanja žena u politici i javnim službama nije razlika u poštenju nego u načinu razmišljanja neizravno je Dawson potvrdila i Sri Mulyani Indrawati, prva ministrica financija u povijesti Indonezija.
Ona je posebno naglasila važnost lokalne razine vlasti jer, kako smatra Mulyani Indrawati, žene kada razmišljaju o dobrobiti, prvo imaju na pameti djecu i hoće li imati dovoljno hrane za prehranu obitelji, dok su muškarci manje osjetljivi za javne potrebe. Žena koja je bila ministrica financije Indonezije 2010., a od tada visoka činovnica Svjetske banke, smatra da je utjecaj žena na smanjenje korupcije na nacionalnoj razini mnogo manje razvidan nego li na lokalnoj razini.
