Kakav narod takva televizija

Gledateljski korpus se podijelio na onaj koji čeka Dnevnik Nove TV jer voli amerikanizirane forme, onaj koji je vjeran HRT-u i onaj kojem paše mladenački konzumerizam RTL-a 

Pred liječničkom ordinacijom ostala još njih dvojica. Jedan stariji, umirovljenik, drugi mlađi, mrvu nervozan jer je morao pobjeći s posla na kontrolu. Kako vrijeme u čekaonicama prolaze sporije nego igdje drugdje, tako i njih dvojica nemaju što nego u priču. A tema nije ni ljeto koje je preskočilo proljeće, ni zdravstvo. »Ma, znate što mene najviše nervira. Kad mi s televizije poruče kako narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ja ne mislim da sam to zaslužio. Mislim da sam zaslužio bolje«, veli stariji. »I ja mislim da sam zaslužio bolje«, složi se mlađi, prije nego ih je doktor razdvojio. 

  Politika i televizija. Politika na televiziji. Televizije što se predano bave politikom, a onda i nama samima. Sve se to stislo u neobaveznu minutu razgovora, taman da dade za pravo rezultatima studije koju je za Agenciju za elektroničke medije izradila tvrtka AGB Nielsen Media Research. Istraživanje provedeno lani na uzorku od 4.614 kućanstava kaže da se u Hrvatskoj najviše gledaju informativni i politički sadržaji na televizijama s nacionalnom koncesijom. Reklo bi se, navika je to odavna, od vremena kad je televizore krasio heklani tabletić i kad su se satovi navijali u 19.30 jer tad počinje Dnevnik. 

  Gleda se, gleda

   No, nova vremena nose svoje, konkurencija nosi svoje. Televizija više nije samo jedna, nego su njih tri velike s nacionalnom koncesijom. Dnevnik više ne počinje samo u 19.30, već i u pola sedam i 19.15 sati. Studija kazuje kako je, što se informativnog i političkog sadržaja tiče, najgledanija Nova TV, a slijede HTV 1 te RTL televizija. Studija međutim ne kazuje kome se najviše vjeruje, odnosno koliko se uopće vjeruje onom što govore Zoran Šprajc, Romina Knežić ili Igor Bobić. Gleda se, gleda se toliko previše da i vrtićka djeca znaju tko nam je premijer, ali gleda li se samo zato da bi se odmahivalo rukom i našlo razloga za pokoju psovku, ili smo super zadovoljni tim kanalom informiranja!? 

SREDNJI SLOJ SREDNJE DOBI 

     Studija veli da najviše televizijskih gledatelja dolazi iz tri najveće regije – Zagreba, Slavonije i Dalmacije, te da se radi o ljudima srednjeg sloja, većim dijelom bez djece, srednje i starije životne dobi, s osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem. Zagušiti ih propagandom svake vrste pa i onom političkom, ili im ponuditi makar kakvu edukaciju, i ne čini se dilemom. No, teorija je jedno, a praksa nešto posve drugo, čak i kad vam sredstva od pristojbe daju mogućnost da budete ozbiljan medij. 

  NAPADANJE REKLAMAMA 

     Hrvatsko TV tržište bilježilo je stabilan rast do 2008. godine da bi s nastupanjem ekonomske krize tržište bilo u stalnom padu. Sve prognoze ukazuju da će tržište oglašavanja nastaviti padati i u 2013. Lani su najjači oglašivački sektori bili farmacija, kozmetika, hrana i telekomunikacije. To hoće reći da će nas svim željama i preferencijama usprkos s ekrana napadati u još većoj mjeri reklame tabletica za potenciju, snižena svinjska vratina, najnovije linije higijenskih uložaka i uvjeravanja kako uvijek ima jeftinija tarifa mobitela.

   Goran Milić, direktor vijesti i programa Al Jazeere Balkans, čovjek koji ima televizijskog staža koliko svi spomenuti voditelji zajedno, potvrđuje kako su u doba između 2000. i 2011. godine, dok je svakodnevno pratio istraživanja AGB Nielsena, uistinu najgledanije bile udarne informativne emisije. No, ima nešto i osim suhih brojki. 

   – Iz mog iskustva, bilo bi lijepo kada bi netko mogao izmjeriti angažiranost gledatelja dok prate TV program. Sigurno je da se vijesti i informativni sadržaji prate pozornije nego neki reality show. Ali, koncentrirano se gledanje ne mjeri, agencija samo registrira da je TV aparat uključen na tom i tom kanalu. Dakle, čovjek uključi program, televizor radi, a on se ode istuširati, obrijati, odjenuti, a za to se vrijeme gledanost mjeri jednako kao i posljednje minute utakmice Real-Borussia – ističe Milić.   

Tri svjetonazora

   Čini se, ima pravo. Ako nije državni udar – a u nas i da jest, ovako apatične ne bi nas ni kosnulo – teško se minuta obična Dnevnika može mjeriti s nogometnim spektaklom u kojem igrači ostavljaju dušu na terenu. U naših informativnih uradaka duša se na terenu ostavlja rijetko. Tu su stvari odavna zadane i to taman tako da se čini kako se hrvatski gledateljski korpus podijelio na tri dijela, tri dobne skupine, ako ne tri svjetonazora; onaj koji čeka Dnevnik Nove TV jer voli mrvicu te amerikanizirane forme, onaj koji je vjeran HRT-u jer još pamti Danu Roška kako prvi u nas ne čita vijesti s papira, i onaj kojem paše mladenački konzumerizam RTL-a. Pa svatko nudi istu vijest, tek malo, za potrebe ciljane publike, drugačije obrađenu. A kada je tako, dva su moguća scenarija. Onaj prvi, lošiji, vezan je i uz činjenicu da je istraživanje pokazalo kako je digitalna zemaljska platforma zastupljena u 59 posto hrvatskih kućanstava, dok su ostale platforme – kabelska, satelitska i internetska televizija (IPTV) zastupljene u 41 posto domova. Televizijama je dovijati se na razne načine kako sačuvati gledatelje i dovabiti nove. Krene li se u »lov« čim žućim sadržajem, pa i onim informativnim, lako bi mogli odlepršati i sadašnji fanovi. Udari li se ozbiljno, analitički, odgojno, učinci su vidljivi tek na duži rok, ali bi dugoročno možda dobili makar mrvicu zdraviju naciju. Hoće li primjerice HRT kreirati program tako da beskompromisno nudi vrhunsko novinarstvo, ili će krenuti linijom manjeg otpora pa gledateljima dati ono što navodno traže, recimo Branimira Bilića!?   

Zabavne emisije

   Za sada je jedino sigurno kako trendovi gledanosti pokazuju da su među najgledanijim sadržajima na sedam televizijskih programa (tri kanala HTV-a, Novoj TV, Domi TV, RTL-u i RTL 2) informativne i političke emisije koje u prosjeku gleda 25 posto gledatelja, ili njih više od milijun. To sugerira da su u nas istinske zvijezde zapravo voditelji Dnevnika. A to, pak, govori kako su izgledi da se ikad u nas razbije ta fina sprega i svekoliko uvažavanje politike i televizije, nikakvi. Milić se, međutim, ponovno vraća u razdoblje kad je pratio istraživanja AGB Nielsena. Jest, informativne emisije su bile najgledanije, ali….  

  – One su postupno padale, dok su rasle humoristične, dramske ili obiteljske serije. Danas je podnevna meksička sapunica, za koju i ne znam kako se zove, gledanija na HTV-u od glavnog TV dnevnika i od svakog političkog talk showa, Teme dana ili Nulte točke. Gledane su sve zabavne emisije gdje je dobra i skupa scenografija, popularni voditelji, gdje ima elemenata natjecanja, ispadanja i gdje se na kraju dijele nagrade, Farma, ples i pjevanje sa zvijezdama, zborovi, kvizovi, svakojaki reality – kaže Milić. 

   O meksičkim sapunicama ovo istraživanje, barem ono što je do javnosti doprlo, ne govori. Zato nevjerojatno zvuči podatak da nakon informativnih emisija, po gledanosti i obljubljenosti gledateljskoj, slijede religijske emisije koje u prosjeku gleda 18 posto gledatelja. Religija se plasirala čak i ispred sporta čiji udio iznosi 17 posto. Slijede filmovi sa 15 posto gledanosti, zabavne emisije s 14, serije s 12 posto te dokumentarne znanstvene i obrazovne emisije koje prati 11 posto gledatelja. Tematski specijalizirane emisije prati devet posto gledatelja, a glazbene sadržaje, kulturu i umjetnost te dječji program oko osam posto gledatelja. 

   – Ne znam otkud tvrdnja da je vjerski program među najgledanijima. Kada sam ja pratio mjerenja AGB Nielsena, gledanost tog programa je bila izrazito niska. Osim, naravno, kada se bira novi papa ili umre stari. Osim kada dođe do trvenja na razini Crkva – Vlada. Ali, generalno, vjerski program nije pratilo više od 4 do 5 posto gledatelja. Možda se nešto dogodilo u ove dvije godine, možda je ova kriza utjecala da ljudi više osluškuju poruke s oltara – priznaje i Milić. 

   Visok plasman religijskog programa tim je začudniji s obzirom da se osim HRT-a religijom malo tko od konkurencije bavi. Bit će da Milić ima pravo, da je kriza učinila svoje i natjerala nas da Dnevnike gledamo s krunicom u ruci dok iščekujemo objavu bilo kakva čuda koje će nas spasiti. Ili je ipak sport gledaniji!?   

Nalik bijelom svijetu

   – Sportski program je sigurno gledaniji od vjerskoga, ali našim TV mrežama ostalo je malo sporta, glavne događaje preuzimaju specijalizirane sportske televizije. Što znači da se sport i dalje pomno gleda, ali na RTL-u ne postoji, na Novoj TV je 20-ak puta na godinu i to odabrani, veoma gledani sadržaji, a HTV-u ostaju manje popularna natjecanja, vaterpolo, košarka… Međutim, kada HTV prati nogometnu ili rukometnu reprezentaciju, brojke gledanosti lete k nebu! – veli Milić. 

   Komercijalnim televizijama sport je skup, javnoj televiziji sve skuplji. Danas je gledatelju naviklom na sport na televiziji teže nego ikada, poglavito ako se i dalje uporno opire MAX TV-ovima i drugim ekstra haraču vičnim davateljima usluga. 

   – Zapravo, uspoređujući s drugim zemljama, nisam siguran da smo mi Hrvati neka posebno različita gledateljska skupina. Osim, valjda, u Sjevernoj Koreji, većina svjetske TV publike ima iste vrline i slabosti. Pronađi supružnike Gotovac, prati i potiči njihove skandale, gledanost će porasti. Pronađi najbolje i najružnije odjevene, uđi u dom najsiromašnijih s puno djece, snimi iznutra vile najbogatijih Hrvata, otkrij lopova, ubojicu, te će se priče radije gledati nego analiza gospodarskih kretanja u svijetu, Europi i kod nas – zaključuje Milić. 

   ‘Ajde da smo bar u nečem nalik bijelom svijetu. Ili to ovaj narod jednostavno ima televizije kakve zaslužuje, baš kao što ima vlast kakvu zaslužuje. To što neki misle da zaslužuju bolje, ostaje im tek dobar povod da u kakvoj liječničkoj čekaonici zapodjenu razgovor. I ništa više.