Luka Nižetić: Klaun uvijek ostaje klaun, a cirkus uvijek ide dalje
Ana Braškić
08. studeni 2014 12:06
Kopirali ste poveznicu članka!
Uopće se ne opterećujem brakom, to mi je zadnje na svim životnim popisima. Ništa na silu, ništa jer se mora, samo ako se sve lijepo poklopi
Splitski glazbenik Luka Nižetić nedavno je dobio i vlastitu emisiju, kulinarski show »Pun p’jat« koji se emitira na Novoj TV. Kulinarski talent pokazao je pobijedivši u showu »Celebrity Macterchef«, a kuha i u vlastitom restoranu »Fabrika« u Komiži na Visu. Kad ne kuha i ne radi na novim glazbenim projektima snima spotove i fotografije, što za sebe, što za kolege glazbenike. Gledamo vas u novoj ulozi, kao voditelja kulinarske emisije »Pun’ pjat«. Nakon emitirane dvije epizode kakve su reakcije vaših bližnjih? – Reakcije su fantastične. Kažu da sam prirodan i spontan te da emisija prođe u dahu. Tko je dao ime emisiji? – Jedno popodne smo bacali imena moja sestra Petra, menadžerica Ema i ja i tako smo došli do naziva. Svega je tu bilo, no kad je netko od nas zavikao »pun p’jat«, to je bilo to! Znali smo da smo pronašli pravo ime!
KUHANJE JE UMJETNOST
Pobijedili ste u Celebrity Masterchefu. Jel’ taj uspjeh imao kakve veze s vašim angažmanom u ovoj emisiji? – Ideja o emisiji rodila se puno prije tog projekta. Moja je sestra gledajući me kod kuće kako kuham, rekla: mi ti moramo napravit nekakvu kulinarsku emisiju. Tako smo počeli razgovarati, smišljati ideje i onda je uslijedio poziv za Celebrity Mastechef. Koliko ste znanja stečenog tijekom sudjelovanja u Masterchefu ovog ljeta uspjeli primijeniti u kuhinji Fabrike? – Naučio sam dosta u Masterchefu i bilo je to prekrasno iskustvo. Primjenio sam dio stečenog znanja u Fabrici, a kako i ne bih kada smo imali najbolje mentore u emisiji. Od koga ste zapravo naučili kuhati? – Moja majka je virtuoz u kuhinji. Ona je prenijela tu ljubav na mene. Kuhanje nije samo obrada namirnica i sklapanje u nekakvo jelo, kuhanje je uživancija, inspiracija, pomicanje granica, traganje, učenje i zabava… Kuhanje je umjetnost bar ja tako mislim. Je li vaša sestra Petra jednako vješta s kuhačom? – Ona jako dobro kuha no puno rjeđe od mene, al’ kad skuha onda se o tome priča danima, mjesecima. Odlična je, pogotovo kada je u pitanju začinjavanje hrane, tu joj nema premca. Ja tu i tamo pretjeram, ali ona zna točno pogoditi nivo začina koji je prijemčljiv svakome. Koji je vaš najdraži recept, možete li ga podijeliti s našim čitateljima? – Sve fine i meni drage recepte pročitajte na facebook stranici Pun p’jat i u posebnoj rubrici Pun p’jat na domeni punkufer.hr. Tamo je sve opisano. Samo se treba prihvatit kuvače i šišaaaaaaj!
ČAROBNA MARE
Publika je upoznala vaš kulinarski talent. No što je s glazbenom karijerom. Jeste li nju malo stavili po strani? – Nikako. Pripremam nove pjesme, novi koncept kojemu se jako veselim. Još je rano pričati o tome. Glazbi pristupam vrlo studiozno i pažljivo. Neću izdavati pjesme bezveze, moram biti u potpunosti zadovoljan. Glazba je moja prva ljubav i ono što me najviše čini sretnim. Ne bih mogao bez glazbe i pozornice, tamo sam k’o doma, siguran i svoj. Nedavno je objavljen spot Tine Vukov za pjesmu »666«. Vi ga potpisujete kao redatelj. Kako je došlo do te suradnje? – Imamo istu menadžericu, a meni se jako dopada to što Tina radi. Uživam u njezinom pjevanju, a i glazbeni smjer koji je odabrala kazuje da je na dobrom putu. Svidjela mi se pjesma, ambijent i cijela glazbena čarolija koja vas ne ostavlja ravnodušnima kada čujete pjesmu. Bavim se u slobodno vrijeme fotkanjem i snimanjem te radim isključivo stvari koje me zaintrigiraju. Uživao sam radeći s Tinom. Uskoro ćemo i ponovno surađivati. Kome ste još režirali spotove? Od koga ste naučili sve što znate o režiji? – Ivani Kindl, Luci, Tini Vukov i sebi. Režiju potpisujemo moja menadžerica Ema i ja. Mene više zanima snimanje, kadar i što se sve može na licu mjesta dobiti. Što se tiče kamere, samouk sam. No moja prijateljica Mare Milin, poznata i priznata fotografkinja puno mi je pomogla jer doista je veliki umjetnik, pomalo čarobnjak, radi prekrasne stvari i promatrati i biti dio njezinog umjetničkog stvaralaštva neprocjenjivo je iskustvo. Hoćete li svoj fotografski talent jednog dana predstaviti široj javnosti kroz neku izložbu? – Možda, kada budem spreman da je to što želim pokazati to. Teško mi je zadovoljiti sebe, mogu još bolje.
KROKODIL U SLOVENIJI
Poznata je vaša strast prema putovanjima. Jeste li negdje bili u posljednjih godinu dana? – Bio sam u Londonu kod prijatelja. Fascinantan grad mogućnosti, umjetnosti, različitosti i šarenila. Jako mi se svidio. Vratit ću se prvom prilikom sigurno. Koje je najneobičnije jelo koje ste probali na nekom od putovanja? – Krokodila u Sloveniji. Planirate li skoro neko putovanje? – Berlin mi se smiješi. Hm. Osim pjevanja, kuhanja, putovanja i fotografije, volite i tetovaže. Koliko ih imate? Hoćete li uskoro opet kod tatoo majstora? – Jako volim crtanje po tijelu. Stalno bi nešto, imam sada neku ideju, mislim da ću je skoro sprovesti u djelo. Trenutačno imam 10 tetovaža, hitno treba još jedna jer kažu da nije dobro imati paran broj, a kad imaš neparan onda nije dobro neparan, tako da stalno moram još jednu.. ha ha.. Prvu sam napravio sa 16 godina. Majka je trebala potpisati pristanak. Hvala mama, znam da se zbog toga sad mrzis, al’ ajde, svo zlo u tome. Vaša prijateljica Marijana Batinić sljedeće godine postat će majka. Vidite li se vi u ulozi oca? – Vidim, al’ otom potom. Nema tu plana. Dijete nemate, ali zato imate haskija Chaku koji vas svuda prati. – On je najdivnije stvorenje na svijetu. Toliko je dobar i pristojan, on vam je jedan pravi gospodin, šjor Chaka. Haski je, a toliko je poslušan i dobar da nitko ne vjeruje. Mi smo odlični kompići i svuda ide sa mnom. Je li vam žao što do sada niste uplovili u bračnu luku? – Nikako, uopće se ne opterećujem time, to mi je zadnje na svim životnim popisima. Ništa na silu, ništa jer se mora, samo ako se sve lijepo poklopi. Prošle godine proslavili ste trideseti rođendan. Je li se nešto promijenilo u vašem životu? – Apsolutno ništa, pametniji i zreliji sam nešto malo, ali i neozbiljniji, pa na vagi opet dođe na isto, klaun uvijek ostaje klaun, a cirkus uvijek ide dalje.
