Isti senzibilitet

Kako je došlo do suradnje?

BORIS: Do suradnje je došlo na inicijativu Maše, koja je upravo našu glazbu doživjela inspirativnom i pogodnom za njenu koreografiju. Super je što se sve dogodilo spontano i što smo se kao autori prepoznali po senzibilitetu. Ovakav spoj dvaju medija, plesa i glazbe, u visokoj produkciji, na daskama HNK, želja je svakog kreativca.

FILIP: Meni osobno jako imponira činjenica da je Maša izabrala našu glazbu za ovaj projekt, dok je Leo Mujić izabrao klasiku. Njegov minimalistički i neoklasicistički glazbeni pristup potpuno je suprotan electro pop rock izričaju kojeg mi njegujemo. Sviđa mi se ta ideja suprotnosti koje se upotpunjuju i funkcioniraju zajedno. Mislim da nam je kao autorima čast svirati ovu produkciju u suradnji s Mašom i baletom HNK.

Mašo, zašto baš Quasarr? Je li njihova glazba pogodna za suvremeni balet?

MAŠA: Već nakon prvog slušanja Quasarra osjetila sam strujanje ispod kože i potrebu da se to strujanje koreografski prenese u tijela plesača koji svojom interakcijom dalje vizualno prenose Quasarrovu muziku publici. Publika u tom momentu postaje pažljiv slušatelj i gledatelj. Quasarrov »sound« je senzualan, pokretan i osjeća se u utrobi. To su za mene iskreni argumenti i istinska plesna, suvremena, motivacija.

Skladate li za predstavu novu glazbu ili se ona oslanja na vaše poznate pjesme?

FILIP: Nas često prati kovanica art electropop, art electrorock. Jedna od stvari na kojima inzistiramo je da naše pjesme mogu funkcionirati u različitim uvjetima izvedbe. One dobro funkcioniraju u klupskim i »komornijim« uvjetima. Možemo održati punokrvnu klupsku svirku, ili začiniti nastup gudačima, trubačima, zborom. .. Na pozornici nas može biti šest ili 50. Sve ovisi o prostoru u kojem sviramo. Pitanje je samo hoćemo li naglasiti elektroniku i modernu plesnu glazbu koju težimo stvarati, ili onaj orkestrirani dio koji nam vrlo često upotpunjava zvučnu sliku. Zabavno je uzeti pjesmu koju smo svirali na jedan način i onda je malo prearanžirati da zazvuči drugačije, primjereno prostoru, ne gubeći onaj naš karakterističan zvuk.

Novo tkivo

Zanimljivo je kako će ansambl riječkoga baleta plesati uz vašu pratnju, odnosno i vi ste kao bend dio predstave s obzirom na to da ćete glazbu izvoditi uživo. Kako izgleda kad se bend naučen na neke druge pozornice nađe u ovoj za vas pomalo netipičnoj situaciji?

BORIS: Imponira biti na toj sceni, znajući da ti plesači plešu balet npr. Čajkovskog, a sada će plesati i našu glazbu. Nama je ovakav pristup i izvedba velika promjena. Inače ja kretnjama, plesom dajem dinamiku vizualno i komuniciram s publikom, dok su u ovom slučaju plesači i koreografija u prvom planu. Bend je dio kulise koji svojom svirkom daje glazbenu podlogu i zvučni efekt. Ali taj spoj svirke i plesača pjesmama daje potpuno novu dimenziju… Neko novo »tkivo«.

FILIP: Iako smo se u zadnje vrijeme okrenuli klupskim svirkama, uvijek nam je bila želja nastupe pretvoriti u audiovizualni doživljaj. Nešto slično smo bili ranije napravili. Na promociji albuma »Propaganda«, koji smo održali u HKD-u, na pozornici je bilo više od 50 glazbenika. Gosti su nam između ostalog bili i plesači i performeri. Dok smo mi svirali, oni su tijekom naše izvedbe plesali na nekim pjesmama, dajući tu vizualnu dimenziju koju smo htjeli postići. Spoj glazbe i njihova interpretacije te iste, kazališni izgled HKD-a, zbor, publika koja sjedi, dao je tom koncertu poseban ugođaj. Ali ipak tamo su naš nastup i svirka bili u prvom planu. Ovdje se nalazimo u drugačijoj ulozi. Ovdje se fokus usmjerava na plesače, baletnu interpretaciju, mi njima dajemo potporu svirajući.

Jeste se prepoznali u toj koreografiji?

BORIS: Osobno, jako mi se sviđa… Moje kretnje na koncertima više su stvar trenutka i energije i nikako se ne mogu nazvati koreografijom.

FILIP: Da se laički izrazim, Mašina koreografija je »tjelesna«, intenzivna, puna dodira, nabijena energijom. .. Boris je to ranije dobro opisao i u potpunosti se slažem s njime: njezina interpretacija dala je glazbi koju izvodimo potpuno novo tkivo i drugu dimenziju. Nastao je jedan poseban audiovizualni doživljaj. Sretan sam zbog toga.

 Kako to izgleda na probama kad se na pozornici nađu bend i ansambl?

MAŠA: Probe su životopisne, nabijene finom akcijom i energijom svih suradnika! Obožavam kada različiti umjetnici darežljivo dijele svoje znanje i iskustvo u svrhu stvaranja profesionalnog performansa.

Pozitivna trema

U opisu predstave stoji kako je »projekt osmišljen kao potreba za vizualnom komponentom u glazbi, kao ljubav prema estetici vizualnog i kao potreba ekspozicije Baleta HNK Ivan pl. Zajca široj, novoj i najnovijoj riječkoj publici«.Što to točno znači?

BORIS: Pretpostavljam da se radi o želji da se aktualizira trendove, a suvremeni ples i kazalište približi publici u Rijeci. Ova interakcija scene HNK, autorske glazbe i izvedbe uživo te suvremenog baleta upravo je prilika za takvo što. Čini mi se da zanimanje za kulturu sve više jenjava, a ovakav projekt je jedinstvena prilika da se takav trend promijeni… Zato pozivamo sve da dođu i pozdrave ovakav projekt.

Imate li tremu?

BORIS: Mala trema je uvijek prisutna, ali to je ona pozitivna… Hoće li tehnički sve proći dobro. To samo znači da nam je stalo.

Mislite li da ovaj vid suradnje pop benda i baleta otvara vrata kazališta nekoj mlađoj publici?

MAŠA: Nadam se da će mlađa, ali i ona starija publika naći zadovoljstvo u našem autorskom projektu. Možda će poneki Quasarrov fan postati ljubitelj plesa, a možda i obrnuto!