Nego, moram spomenuti čime ste mene fascinirali. Svega mu, kako vam samo uspijeva radnu površinu držati tako urednom za kuhanja!?

– Haha. Po horoskopu sam djevica, podznak strijelac. Više naginjem strijelcu po naravi, ali po pedantnosti sam čista djevica. Osoba sam koja je strahovito organizirana, ako već to blago ne naginje prema opsesivno kompulzivnom poremećaju. Mene nered čini nervoznom. To je tako. Nekad zna biti jako opterećujuće, ali je za život i organizaciju života jako dobro. 

I jeste li zadovoljni s tim što je nacija čula i vidjela?

– Haha, pa jesam, naravno da sam zadovoljna. Mislim da sam pokazala, ponajprije sebi, da mi je, što se kuhanja tiče, samo nebo granica. Moje znanje o kulinarstvu je veliko, ali opet ne dovoljno da bi se nazvala chefom i da bi mogla biti chef nekog vrhunskog restorana. Fali mi jako puno znanja i utakmica u nogama, i voljna sam učit. Nije, doduše, da se vidim jednog dana u kuhinji, ali se svakako vidim u nekim projektima koji uključuju hranu.

Znači li to da vam je još nešto osim Croatia Food Festivala na pameti?

– Planova ima, ali su još uvijek u fazi razrade pa o njima ne bi još govorila. Ne želim iskoristiti ovaj trenutak te, ajmo reć’ popularnosti, pa napravit bilo što. Voljela bih napraviti nešto kvalitetno, nešto što ima smisla.

Ajmo sad malo na rubriku ‘naj’. Što je bilo najlakše, što najteže, što najzahtjevnije…?

– Najteži mi je bio slatki tjedan. Trenutak koji sigurno želim zaboraviti je pripremanje deserta u samom finalu kada sam deset minuta prije kraja sve bacila u smeće. Zato sam desert u finalu i nazvala “Potez očajnika”. Cijeli slatki tjedan bio mi je užasan, jer ne volim slatko, a kuham ono što volim.

Najviše volim azijsku i japanski kuhinju i to je ono što sam kuhala. Ali, volim i tradicionalnu kuhinju. Recimo, ako moram izdvojiti dva, tri najdraža jela, japanske gyoze su sigurno moje najdraže jelo, ali i špinat, pire i jaja, ili purica s mlincima.

Najzabavniji trenutak je sigurno bio bosanski izazov, spravljanje pite i bureka. Svi smo razvlačili pite, svi smo naginjali bosanskom dijalektu i sve je bilo zabavno i smiješno. Nevjerojatno je kako sve povezano s Bosnom obilježava taj humor. Tu sam i pobijedila na što sam jako ponosna, jer moj je otac rodom iz Sarajeva, a cijela obitelj mog supruga iz Bihaća.

Znači, zvonili su tu večer telefoni? Potvrdili ste se u obitelji.

– Zvonili su! Snaha zna, hahaha.

U finalu ste bili jedina žena naspram tri muškarca. Zašto je u tim profesionalnim kuhinjama žena manje?

– Mislim da se žene drže tradicionalne kuhinje i manje su sklone eksperimentima. Za muške je već uspjeh da uopće sudjeluju, da su u kuhinji, pa glavom u zid i hrabriji su. Mislim da je stvar u tome. S druge strane, kada gledate broj chefova opet je puno više muških. Zašto je tako, ne znama.

Jedna od tih rijetkih žena u tom muškom društvu je i Ana Grgić. Je li bila od korisnih savjeta?

– Jako! Bojala sam se žene u žiriju zbog predrasude da žene simpatiziraju muškarce. To je baš bila predrasuda. Radovan će vam dati savjet ako ga tražite, Andrej ako procjeni da ga trebate, a Ana nam je svima bila kao učiteljica. Bila je otvorena za svaku moju nedoumicu. Nije da će ti dati recept i reći kako da što napraviš, ali će ti između redaka reći što paše sa čim, što raditi a što ne. K’o mala spužvica upijala sam svaki njihov savjet i pokušavala ih primijeniti u određenim jelima. Njoj sam beskrajno zahvalna na svakoj sekundi koju mi je posvetila.

Tko vas je iznenadio od ‘protivnika’?

– Sva Davidova jela su izuzetno ukusna, makar ga prezentacija ne zanima ni malo. Iznenadili su me Hrvoje Rupčić i Ricardo Luque. Hrvoje sa svojom hrabrošću i nevjerojatno dobrim jelima što ih je smislio i iskombinirao u svojoj glavi, a Ricardo jelima iz njegove rodne Venezuele.

Mijenja li se nakon ove pobjede nešto koda vas doma, u vašoj kuhinji? Hoće li suprug i kćeri dati da se išta mijenja!?

– Ma moje cure jako vole azijsku kuhinju. I ova koja ima dvije godine jede sushi k’o sumanuta, tako da se tu ne mijenja ništa. Ja u kuhinju ulazim da se opustim, relaksiram. Moja idealna nedjelja počinje tako da prvo sat vremena provedem u krevetu sa svojom djecom, da gledamo crtiće i ja popijem kavu. Nakon toga želim čuti tapkanje njihovih bosih tabana po stanu, a onda svi zajedno odlazimo na plac. Slijedi zatim ulazak u kuhinju, kuhanje od dva, tri sata i nekoliko sljedova. Mene to opušta, čini me sretnom, tako se zabavljam i relaksiram. Neće se promijeniti ništa osim što ću se možda češće upustiti u neke eksperimente.