Vedran i Zvjezdan Ružić: Uvjerljivi izvođači glazbom mogu uljepšati stvarnost

Snimio Marin ANIČIĆ

Na pitanje »tko ste vi« - Vedran Ružić je odmah na početku odgovorio da je »renesansni čovjek koji se bavi slikanjem i muzikom«, dok je Zvjezdan na kraju razgovora sebe okarakterizirao kao »impresionističkog lika za klavirom«

Mladi umjetnici iz Matulja, braća Vedran i Zvjezdan Ružić, dobitnici su godišnje nagrade Općine Matulji. Nedavno ih je opatijski gradonačelnik pozvao da predstavljaju Opatiju u pobratimljenim gradovima. Njihova popularnost iz dana u dan sve je veća.

 Do nje su stigli zahvaljući jakoj sinergiji, volji, trudu, svestranosti i što je izuzetno interesantno, to su postigli u ne baš rasprostranjenom glazbenom žanru – jazzu. Zvjezdan Ružić diplomirao je klavir na konzervatoriju u Austriji. Član je jazz sastava Jazziana Croatica koji svojim autentičnim autorskim melosom čuva hrvatsku kulturnu baštinu.

Kao glazbenik nastupao je diljem svijeta, a dobitnik je hrvatske diskografske nagrade Porin i strukovne nagrade Status. Vedran Ružić, također dobitnik Statusa za glazbu, završio je Fakultet za hotelski i turistički menadžment, te je pohađao jazz konzervatorij u Klagenfurtu.

Trenutačno je student Akademije za primijenjenu umjetnost u Rijeci, a iza sebe već ima velik broj izložbi. Autor je dvije slikovnice, »Mačak z Voloskega« i »Vincent z Kastva«, a u pripremi je i treća – »Vid z Reki«. Braća Ružić, za kontrabasom i na klaviru, te treći član banda Tonči Grabušić na bubnjevima, nedavno su predstavili album »Night Speaking«.

Autorski album izveo je Vedran Ružić trio, a njihovo magično putovanje svijetom nota, uz slike svestranog liburnijskog umjetnika, publika je nagrađivala višestrukim pljeskom. Vedranov album nastao je kao produkt niza godina strpljivog skladanja melodija, a rezultat je osam autorskih pjesama koje se žanrovski protežu od bluesa do etno jazza. O ovim mladim ljudima moglo bi se napisati još jako puno, prije svega da su vrlo susretljivi, dragi i komunikativni, no što oni kažu sami o sebi i svom uspjehu, pokušali smo doznati u paralelnom razgovoru…

  Tko ste vi? Što biste rekli o sebi, a da to nisu šture informacije iz vaše biografije?

  –Vedran: Predstavio bih sebe kao renesansnog čovjeka koji se bavi slikanjem i muzikom, i ne nužno tim redom.

  –Zvjezdan: To je vrlo nezahvalno pitanje. Hmmm….

  –Vedran: Reci da si lik koji voli biti u studiju, a izvan studija voli šetati po šumi i trčati sa psom lungomarem.

  – Zvjezdan: Smislit ću nešto do kraja razgovora.    

Glazbeni promotori Opatije

Dobili ste godišnju nagradu Općine Matulji i priliku da predstavljate Opatiju u njezinim pobratimljenim gradovima. Što za vas takva priznanja znače?

  – Vedran: Gradonačelnik Opatije obratio nam se s idejom, da bi bilo zanimljivo da održimo koncert na gostovanju u Bad Ischleu. To bi trebalo biti realizirano ubrzo. Uz to, plan je da nastupimo i u ostalim opatijskim gradovima prijateljima, ali naravno o tome tek predstoje dogovori. Vrlo mi je drago da je Grad Opatija podržao ideju da se moja slikovnica »Mačak z Voloskega« prevede na njemački, mađarski i talijanski jezik, i na taj način približi i onima kojima je namijenjena u pobratimljenim gradovima.

  – Zvjezdan: Nagrada općine za nas izuzetno puno znači jer je najteže biti prepoznat u svom kraju. S obzirom da smo malo mjesto, tim je teže. Zapravo, nismo imali nikakva očekivanja. Ni na kraju pameti nam nije bilo da će se sve to dogoditi i da će nas već sada, dok smo mladi, predložiti za takvu nagradu. Definitivno nam je to jedna od dražih nagrada i motivira nas da i dalje idemo istim smjerom.

  Prepoznala vas je i publika. Kako je jazz prihvaćen u našoj regiji, na Liburniji?

  – Vedran: Svakom tko se bavi glazbom san je izdati nosač zvuka. Meni se to ostvarilo. Koncert u Villi Angiolini na promociji bio je jedan od mojih najdražih. Okupilo se više od 150 ljudi, stajalo se i slušalo vani na terasi. Mislim da takvih događaja i jazz svirke treba biti više, još uvijek se dovoljno ne shvaća da publike za takvu vrstu glazbe ima puno. Posebno mi je bilo drago što su na koncert stigli i predstavnici Grada Opatije, a primjerice Općina Matulji podržala nas je kupnjom sto CD-a. Koncert je to na kojem su uspješno spojene umjetnosti slikarstva i glazbe, a to je ono čemu osobno ciljam u životu. Kao muzičari, mi se nastojimo boriti da ova vrsta glazbe opstane.

  – Zvjezdan: Super je što jazz polako gubi stigmu muzike koja je nepristupačna, dosadna, monotona i samo za odabrane. Sve više interesa postoji za jazz koncerte onih koji nikad nisu slušali jazz ili ga ne poznaju, ali s koncerta odlaze s pozitivnim dojmovima i uz neki opis »iako to ne kužim, stvarno mi je uljepšalo večer«, a to je ono najbitnije. Jazz je kao i svaka druga muzika, a kao i u svakoj interpretaciji bitna je uvjerljivost. Jako je bitan taj impuls energičnosti, baš kao i u rock’n’rollu.    

Ostali smo svoji

Kakvo je vaše mišljenje o televizijskim glazbenim show programima? Jesu li to dobre platforme za proboj u glazbeni i svijet umjetnosti?

  – Vedran: Gledam samo Voice i to zato što mi tamo nastupa prijatelj Mateo Resman, za kojeg navijam. Divim mu se do kuda je dogurao. Mislim da je Voice prva glazbena emisija koja je zaista došla do glazbenih zvijezda u pravom smislu te riječi. Postoji ta jedna kvaliteta svih sudionika, no ja preferiram onaj »tradicionalniji« ulazak u svijet glazbe.

  – Zvjezdan: Biti muzičar i baviti se muzikom znači jako puno odricanja, živaca, energije i truda, sa željom da se barem dio tog uloga vrati. Zato volim glazbenike s »bluzom«, nekom životnom pričom iza sebe, koja govori o onome što su prošli do tog cilja. Mislim da takvi umjetnici to više cijene i samim time se i bolje snalaze u svijetu glazbe. U suprotnom na pladnju dobiješ veliku binu, ali iza toga nema priče. Nama nije dana odmah velika bina, imali smo prvo koncerte na koje je stizalo deset ljudi, pa pedeset, sto. Trudili smo se, s time rasli, bili spremni na kritike. Podnosili ih, uvažavali, a istovremeno smo nastojali ostati svoji.    

Idu li slikarstvo i glazba »ruku pod ruku«?  Vedran: Jedna moja kompozicija, koja se zove »Tanac z triljun« nastajala je paralelno sa slikom. Volim sinergiju slikarstva i muzike, to mi se dopada. Prva ljubav mi je bila slikarstvo, u periodu srednje škole zaljubio sam se u muziku, a sada shvaćam da je moj put kombinirati jedno i drugo. Ljudi mi se znaju smijati, govore da sam renesansni čovjek, pitaju me – »Pa zar ti od toga živiš?«.   Zvjezdan: Ljudi često umjetnost ne doživljavaju kao posao. Postoji jedan prijatelj koji me je pitao – »Jel’ sviraš šta?«. Rekao sam mu: »Da, da,«, a on meni odgovara: »A planiraš šta raditi«?

Atelje »Mala soba«

Kakvi su planovi za dalje?

  – Zvjezdan: Uskoro ću izdati autorski jazz CD »End of first act«. Naslov albuma nije izmišljen, nego je to rezultat mog stvaranja muzike za kazalište. Na kraju prvog čina trebala nam je skladba i nastala je upravo ta. Ljudi, glumci su otišli s pozornice, »light« je ostao na nama i svirali smo tu skladbu. U zadnjih sedam godina aktivan sam kao »sideman«, surađujem u tuđim projektima, pa su tako nastale i neke autorske pjesme. Darko Jurković i ja uskoro izdajemo duo CD s autorskim skladbama, te je prije tjedan dana izdan CD projekta »Goran Končar & Darko Jurković kvartet-Meeting Point« čiji sam član. To je projekt u kojem spajamo klasiku i jazz, također CD s autorskim skladbama, ali na kojem smo snimili i praizvedbu Papandopulove skladbe Capriccio za violinu i jazz kvartet.

  – Vedran: Za moj autorski privijenac »Night Speaking« moram se posebno zahvaliti Tončiju Grabušiću, članu našeg banda. On je dao jedan izvrstan inovativni zvuk za ovaj CD, tako da su pjesme zazvučile još bolje od mog predviđanja. Imam atelje »Mala soba« u Voloskom zajedno sa četvero umjetnika – super je stvarati na takvim mjestima jer utječemo jedan na drugog. Lijepo je biti u okruženjima gdje su umjetnici i zato mi je to Volosko urezano u srce. Pripremam treću slikovnicu »Vid z Reki«, a to su evo samo neke od važnijih stvari koje će obilježiti moju blisku budućnost.

  Zvjezdana je do kraja razgovora mučilo pitanje »tko ste vi«? Ipak, na kraju, uz pomoć brata došao je do zaključka.

  – Zvjezdan: Da, možda jesam. Impresionistički lik za klavirom.

  – Vedran: Ma on je starinski lik iz Pariza.

  – Zvjezdan: Da, volio bih živjeti u Parizu – taj grad je totalna inspiracija!