Foto: Nenad Reberšak
Nije sramota ne ostvariti dobre rezultate. Sramota je poslati lošu pjesmu. A to što nisi ostvario dobar rezultat ponekad je stvar sreće, ponekad, kažu, stvar politike, ponekad ozračja i same izvedbe
Hrvatska ima Eurofest Hrvatska – Udrugu obožavatelja eurovizijskog festivala. Djeluje ona dugo, u njoj sami štovatelji ovog pjevačkog natjecanja koji pamte mali milijun izvedbi svake vrste, sve miroljubiv neki svijet poput Tomislava Krizmanića, predsjednika udruge koji Eurosong prati od 1984. godine. Uostalom, da nije miroljubiv ne bi Krizmanić bio edukator u zagrebačkom Zoološkom vrtu, savršena veza između javnosti i ZOO-a kad god recimo navrati neki novi stanovnik, recimo onaj naš varan prije neki dan.
Sreća, politika, izvedba
I baš je varan odradio svoje, doveo nas do Krizmanića. Grijeh je bio ne pitati koju i glede skorog Eurosonga. Uostalom, štono bi se reklo, digla se s jedne strane velika gungula oko autora pjesme naše predstavnice Nine Kraljić i činjenice da je pjeva na engleskom jeziku, dok se s druge strane čini da su fanovi konačno zadovoljni jer vide da se u sve to uložilo konačno nekog truda.
– Upravo tako. Bilo je dosta halabuke oko izbora, toga što autori nisu domaći, no fanovi uopće ne vide nikakav problem u tome. Jer, rezultati zadnjih godina su bili prilično loši, a neko vrijeme nismo ni sudjelovali što je izuzetno velika šteta – kazuje Krizmanić.
Podsjeća kako je bilo i glazbenika sklonih ocjeni da je bolje ne sudjelovati nego se sramotiti. Ali…
– Ali nije sramota ne ostvariti dobre rezultate. Sramota je poslati lošu pjesmu. Pri tom ne mislim na stvar osobnog ukusa, već na parametre koji, kakva god stila bila pjesma, kažu da je loša. Ako je pjesma u redu, ako se dobro otpjeva, ako je kvalitetan vokal, nema što bit neugodno. A to što nisi ostvario dobar rezultat ponekad je stvar sreće, ponekad, kažu, stvar politike, ponekad ozračja i same izvedbe – pojašnjava Krizmanić.
Opet se vraćamo pjesmi
Pače, podsjeća na činjenicu da su ove godine na Eurosongu 43 zemlje, u jednom polufinalu nastupa njih 18, ili 19. U tri minute treba osvojiti publiku, nekoga na Islandu, nekoga u Finskoj, ili nekoga na Malti, ‘natjerati’ ga da baš za tebe ide zvati i potrošiti koju paru i glasa. Teško je to. Kažu, tu je samo pjesma bitna!?
– A cilj samog Eurosonga je sada i promicanje tolerancije, zajedništva, razmjene kultura, uvažavanje drugoga. Nije to samo prazni, prazni show – ističe Krizmanić.
Svako vrijeme nosi svoje, veli. I pjesama koje su izazivale ‘šokove’ bilo je uvijek. Krizmanić se recimo spomenuo njemačke pjesme Đingis Kan 70-tih godina, kad je čovjek s brčinama i sabljom skakao po pozornici. Dan danas se to čini kič, ali je to bila hit pjesma međunarodnog uspjeha. Svako vrijeme nosi svoje, a tko danas želi napraviti skandal morat će se dobro potruditi.
Poticaj za dalje
Stoga ne čudi da ima razumijevanja Krizmanić i hrvatske skladatelje koji su teško podnijeli to da su nam pjesmu radili stranci. Kaže, razumije i njihov stav, i sam bi volio da su ovu pjesmu što je Nina Kraljić pjeva napravili naši autori. Uostalom, Hrvatska je onomad, hrvatski autori su onomad, drmali Eurosongom i to godinu za godinom. Možda ovogodišnja situacija bude dobar poticaj za dalje.
Velika konkurencija