Udruga obožavatelja Eurosonga: Vjerujemo u Ninu, proći će u finale

Foto: Nenad Reberšak

Nije sramota ne ostvariti dobre rezultate. Sramota je poslati lošu pjesmu. A to što nisi ostvario dobar rezultat ponekad je stvar sreće, ponekad, kažu, stvar politike, ponekad ozračja i same izvedbe

Hrvatska ima Eurofest Hrvatska – Udrugu obožavatelja eurovizijskog festivala. Djeluje ona dugo, u njoj sami štovatelji ovog pjevačkog natjecanja koji pamte mali milijun izvedbi svake vrste, sve miroljubiv neki svijet poput Tomislava Krizmanića, predsjednika udruge koji Eurosong prati od 1984. godine. Uostalom, da nije miroljubiv ne bi Krizmanić bio edukator u zagrebačkom Zoološkom vrtu, savršena veza između javnosti i ZOO-a kad god recimo navrati neki novi stanovnik, recimo onaj naš varan prije neki dan.

Sreća, politika, izvedba

I baš je varan odradio svoje, doveo nas do Krizmanića. Grijeh je bio ne pitati koju i glede skorog Eurosonga. Uostalom, štono bi se reklo, digla se s jedne strane velika gungula oko autora pjesme naše predstavnice Nine Kraljić i činjenice da je pjeva na engleskom jeziku, dok se s druge strane čini da su fanovi konačno zadovoljni jer vide da se u sve to uložilo konačno nekog truda.

– Upravo tako. Bilo je dosta halabuke oko izbora, toga što autori nisu domaći, no fanovi uopće ne vide nikakav problem u tome. Jer, rezultati zadnjih godina su bili prilično loši, a neko vrijeme nismo ni sudjelovali što je izuzetno velika šteta – kazuje Krizmanić.

Podsjeća kako je bilo i glazbenika sklonih ocjeni da je bolje ne sudjelovati nego se sramotiti. Ali…

– Ali nije sramota ne ostvariti dobre rezultate. Sramota je poslati lošu pjesmu. Pri tom ne mislim na stvar osobnog ukusa, već na parametre koji, kakva god stila bila pjesma, kažu da je loša. Ako je pjesma u redu, ako se dobro otpjeva, ako je kvalitetan vokal, nema što bit neugodno. A to što nisi ostvario dobar rezultat ponekad je stvar sreće, ponekad, kažu, stvar politike, ponekad ozračja i same izvedbe – pojašnjava Krizmanić.

Opet se vraćamo pjesmi

Pače, podsjeća na činjenicu da su ove godine na Eurosongu 43 zemlje, u jednom polufinalu nastupa njih 18, ili 19. U tri minute treba osvojiti publiku, nekoga na Islandu, nekoga u Finskoj, ili nekoga na Malti, ‘natjerati’ ga da baš za tebe ide zvati i potrošiti koju paru i glasa. Teško je to. Kažu, tu je samo pjesma bitna!?

– Nikada nije bila, čak od šezdesetih godina. Naravno, manje su bili izraženi ti efekti, no tendencija je da se zadnjih godina sve više vraćamo pjesmi – na to će Krizmanić.Ali, ističe, što god da se događa, to je europska olimpijada glazbe i super ja na njoj biti!

– A cilj samog Eurosonga je sada i promicanje tolerancije, zajedništva, razmjene kultura, uvažavanje drugoga. Nije to samo prazni, prazni show – ističe Krizmanić.

Svako vrijeme nosi svoje, veli. I pjesama koje su izazivale ‘šokove’ bilo je uvijek. Krizmanić se recimo spomenuo njemačke pjesme Đingis Kan 70-tih godina, kad je čovjek s brčinama i sabljom skakao po pozornici. Dan danas se to čini kič, ali je to bila hit pjesma međunarodnog uspjeha. Svako vrijeme nosi svoje, a tko danas želi napraviti skandal morat će se dobro potruditi.

Poticaj za dalje

Kad se već u nas tako ustrajno lome koplja, vazda nanovo, oko načina izbora pjesme, logično je nekako bilo pitati zašto ti koji kroje pravila češće ne konzultiraju i udrugu. Krizmanić veli da je suradnji bilo.– Ne smatramo se mi ne znam kakvim ekspertima, ali neko iskustvo imamo i neka zgodna razmišljanja se pojave među našim ljudima, jer to gledaju iz perspektive gledatelje, konzumenta i imaju širok spektar, širok kut gledanja taman da im je lakše komparirati – kaže Krizmanić. A opet, za neke uspjehe i neuspjehe nikada se ne da naći odgovor na pitanje zašto, što je bilo ono ključno. – Ne treba tu puno raspredanja, drama, problematiziranja. Treba jednostavno uživati. Treba biti tamo, ne sramiti se svog predstavnika, promovirati zemlju i to je to! – poručuje Krizmanić.

Stoga ne čudi da ima razumijevanja Krizmanić i hrvatske skladatelje koji su teško podnijeli to da su nam pjesmu radili stranci. Kaže, razumije i njihov stav, i sam bi volio da su ovu pjesmu što je Nina Kraljić pjeva napravili naši autori. Uostalom, Hrvatska je onomad, hrvatski autori su onomad, drmali Eurosongom i to godinu za godinom. Možda ovogodišnja situacija bude dobar poticaj za dalje.

Velika konkurencija

Nego, prognoze za ovu godinu i Ninu Kraljić!?– Naše prognoze su naravno naj, naj, naj! Realno, čvrsto smo uvjereni da će proći u finale. Makar, u polufinalu gdje smo mi je velika konkurencija. Ove godine su stilski pjesme vrlo raznolike, takve da svaka ima fanove kojima je sjajna i kojima je bez veze. Glasovi će se disperzirati, a tko će tu uspjet isplivat’, vidjet ćemo. A u finalu!? Hm, ne znam. Ja evo ove godine imam jedno pet, šest svojih favorita, a to mi se nikada nije dogodilo. Ne mogu se nikako odlučiti što bi – priznaje Krizmanić. Straha, zapravo, nema. Ima zato fanova sa svih strana svijeta jako hvale Nininu pjesmu. – Obožavatelja je jako puno, a ono što je neobično je što se javljaju ljudi iz Ekvadora i Čilea kojima je ta pjesma apsolutno fantastična, a nisu hrvatskog porijekla – kazuje Krizmanić.