Jedan od najperspektivnijih srpskih bendova novije generacije, Repetitor, dolazi u Rijeku na prvi samostalni koncert.

Osim albuma prvijenca »Sve što vidim je prvi put«, koncert u klubu Place u četvrtak 19. travnja s početkom u 21.30 sati čija je cijena ulaznice 35 kuna, u pretprodaji i 50 na dan svirke, poslužit će i kao najava novog albuma.

Grupa je nastala u zimu 2005. kad se bubnjarica Ana-Marija Cupin pridružila basistici i pjevačici Mileni Milutinović i gitaristu i pjevaču Borisu Vlastelici koji su već neko vrijeme svirali zajedno. Repetitor danas slovi za jedan od sinonima srpske rock scene koji ima i kvalitetu, i energiju neophodnu za dobru svirku. Povodom svirke u Placeu, razgovarali smo s Borisom Vlastelicom.

U Rijeci i Opatiji svirali ste već nekoliko puta. Kakva sjećanja nosite s tih svirki?

 Luka i rokenrol, to je Rijeka. Ne nužno tim redoslijedom. Grad kao što je Rijeka ne možeš ne voljeti. Što se koncerata tiče – Hartera, Barufe, Ri Rock – svaki put je bilo sve bolje, a kako je ovo klupska svirka što mi najviše volimo, nadam se da će se nastaviti u istom ritmu.

Što pripremate za koncert u Placeu?

Od Vardara do Triglava

Prvi album »Sve što vidim je prvi put« ponudili ste i na besplatan download. Kako je prošla ta »akcija«?

– Album se može besplatno skinuti na exitmusic.rs, a brojke ne znamo jer nas ne zanima dovoljno da bismo se raspitali. Bitno je da je to dostupno.

Planirate li to ponoviti u budućnosti, s novim materijalom?

– Da, ali samo uz opciju da se može platiti ako i koliko tko hoće.

Ima li uopće smisla objavljivati fizičke CD-?

 – Ima smisla, ali u mnogo manjim tiražama. Ne mora biti baš CD, može i vinil ili kaseta, s obzirom na to da danas nosače zvuka kupuju uglavnom fanovi, koji već imaju album, ali bi htjeli imati i tvrdo izdanje, a prodaja se uglavnom događa na koncertima.

Radite li na novom materijalu? Kad će biti objavljen?

– Snimili smo pjesme, sad se producira, ali realno je da će biti objavljen tek na jesen. Nismo žurili poslije prvog albuma, već smo svjesno čekali da se prašina slegne kako nas ne bi povukla. A za to vrijeme svirali smo od Vardara do Triglava i nazad nekoliko puta.

Koliko će se vaš drugi album razlikovati od prvog, što tekstualno, što glazbeno? Budući da ste sada i koju godinu stariji, hoće li se to osjetiti u temama pjesama?

Duboka ilegala

Nazivaju vas jednim od glavnih predstavnika nove srpske scene. Kakva je danas ta urbana rock scena u Srbiji?

– Dobra i raznovrsna. Beogradska scena otkad postoji je jaka, a nikad nije bilo toliko bendova koliko ih je sada, i mnogi su dobri, a neki odlični. Ljudi često očekuju kako će to odjeknuti i biti ispraćeno kao oni bendovi iz 80-ih godina, ali sve se promijenilo, čega sve nema, čega sve ima, to se zaboravlja i onda ljudi ponekad pomisle kako sada nema više dobrih bendova jer bi u suprotnom oni to čuli na televiziji i radiju.

 Danas ne postoji jedna velika scena, već više mikroscena jer tako diktira mogućnost izbora na internetu gdje su se mladi preselili. A dobri rokenrol bendovi su danas skriveni dragulji. U Beogradu ih ima dosta, ali se mora malo kopati do njih.

Iako to nije baš skroz neuobičajeno, u bendu imate djevojku na basu i djevojku na bubnjevima? Kako publika reagira na djevojku za bubnjevima?

– Normalno, samo u tom slučaju gaćice na njih ne bacaju žene, nego muškarci, pa to zna biti neugodno.

Kakvi su vam planovi za ljeto, što se tiče nastupa?

– Plan je da nas na ljeto ne bude nigdje, sve do jeseni kad izdajemo album. Proljetna turneja u travnju i svibnju, i onda do studenog duboka ilegala.