Nikad nije bio najglasniji, uvijek je radije hodio pokrajnjim putovima i stranputicama, rezerviranim za usamljenike i one koji se nisu plašili novoga
LJUBLJANA Umro je Tomaž Pengov, veliki slovenski pjesnik i kantautor, jedan od pionira autorske glazbe na području bivše Jugoslavije. Iako je počeo nastupati još koncem šezdesetih godina, kada je izvodio svoje prepjeve pjesama Boba Dylana na slovenskom jeziku, a svoj najvažniji album, »Odpotovanja«, snimio je 1973., nakon čega je slijedilo još nekoliko albuma – posljednji je bio live album iz 2006., nazvan »Koncert«, na kojem je rekapitulirao svoju glazbenu karijeru – Pengov nikad nije uspio ostvariti karijeru koja bi barem približno odgovarala njegovom iznimnom talentu.
Slovenski Cohen
»Slovenski Leonard Cohen«, kako su ga nazivali, u svom je radu objedinio nasljeđe najvećih pjesnika u glazbi, poput, recimo, već spomenutog Cohena, kao i Neila Younga, Nicka Drakea, Roya Harpera, Okudžave i Visockog, ali i domaćih, poput Arsena Dedića, Ivice Percla, Vlade Kreslina, Janija Kovačića i drugih velikana kantautorske glazbe na ovim prostorima.
Oni među nama koji su imali tu sreću čuti Pengova i njegov intimistički, sanjivi i emotivni vokal nikad ga neće zaboraviti. Iako je surađivao i s nekim grupama, primjerice Salamander i Mladi levi, u pravilu je nastupao sam, prateći se na 12-žičanoj akustičnoj gitari. Zapravo, bio je pjesnik koji je uz gitaru recitirao svoje stihove, iako je gitaru svirao iznimno i precizno.
SANJIVI VOKAL
Oni među nama koji su imali tu sreću čuti Pengova i njegov intimistički, sanjivi i emotivni vokal nikad ga neće zaboraviti
Album »Odpotovanja« jedan je od najupečatljivijih i najboljih prvijenaca objavljenih u vrijeme bivše države. Usto je riječ i o prvom nezavisnom albumu na području bivše Jugoslavije, snimljenom za legendarni slovenski ŠKUC. Legenda kaže da je većina pjesama na prvijencu snimljena u zahodu Tomaževih roditelja zbog izvrsne akustike. Tako je remek-djelo snimljeno po bagatelnoj cijeni.
Nezaboravni biseri
Iako je bio pjesnik koji je imao što reći, nije govorio često. Svoj drugi album »Pripovedi«, objavljen 1988., pripremao je čak osam godina. Devedesetih je snimio još dva albuma, »Rimska cesta« i »Biti tu«, a 2011. objavio je zbirku recitacija »Drevo i zvezda«.
Njegove pjesme nisu baš svirane na komercijalnim radiostanicama, a o njemu nisu ništa objavljivali u trač-magazinima. Volio je nastupati uživo, ali nije održao puno koncerata. Nikad nije bio u prvom redu ni najglasniji, uvijek je radije hodio pokrajnjim putovima i stranputicama, rezerviranim za usamljenike i one koji se nisu plašili novoga, drugačijega. Na tom nam je putu ostavio nezaboravne pjesme i bisere kantautorske glazbe poput »Danaja«, »Cesta«, »V nasmehu nekega dneva«, »Narodna pesem«, »Oče«, »Sarkofagi«, »Prišla je tiha« i mnoge druge. Hvala mu na tome.
