Mislim da mojoj glazbi ograničavanja žanrom ne gode. Normalno je rasti, i kroz godine se mijenjati. To želim za sebe i za svoju glazbu; da nikada ne prestanem tražiti nove načine izražavanja emocija i misli
RIJEKA » Hvaljena zagrebačka kantautorica Nina Romić večeras će u Palachu koncertno predstaviti aktualni album »Stablo«. Nina u Rijeku dolazi u pratnji benda koji je sudjelovao u snimanju njezinog trećeg nosača zvuka koji je, kako i sama glazbenica kaže, njeno najzrelije izdanje. Ulaznice za koncert po cijeni od 30 kuna moguće je kupiti u Dallasu, na šanku Palacha i Beertije te na web-stranici Entrio.hr. Na ulazu će cijena ulaznice biti 40 kuna. – U Rijeci smo nastupili prije godinu dana, a od tada smo bogatiji za treći album »Stablo« tako da će ovo biti koncert na kojem ćemo predstaviti cjelokupni materijal s albuma, naravno uz neke pjesme s prethodna dva albuma, kaže Nina.
Sjećate li se prethodnih nastupa u Rijeci? Kakva iskustva imate s riječkom publikom? – Sjećam se svih nastupa u Rijeci, ukupno ih je bilo tri, i svaki od njih je bio poseban. Od Tunela, Hartere, pa sve do Klub.a. Imam dobra iskustva s riječkom publikom, ljudi su vrlo pristupačni, srčani i otvoreni.
Bendovski zvuk
U petak ćete predstaviti novi nosač zvuka. U odnosu na prethodna dva albuma, zadnji ste stvarali s većim brojem instrumentalista. Koliko je zbog toga vaša glazba drukčija u odnosu na onu na prvom i drugom albumu? – Prije tjedan dana naš album »Stablo« dobio je vinilno izdanje što mi je posebno drago. Ovaj album sam dugo stvarala sa svojim muzičarima i drugačiji je od prethodna dva upravo zbog toga jer je okosnica cijele priče ipak bendovski zvuk uz moj autorski izričaj. Trudim se da se prepozna moj stil, i ono što ja jesam kroz osmišljen i razrađen zvuk u kojem su sudjelovali i moji dečki iz benda: Petar, Naranča i Fred. Normalno je rasti, i kroz godine se mijenjati. To želim za sebe i za svoju glazbu; da nikada ne prestanem tražiti nove načine izražavanja emocija i misli.
Veći dio albuma snimili ste uživo u MM centru Studentskog centra u Zagrebu. Što je snimanje u takvim uvjetima donijelo materijalu? – Prostor je dovoljno velik da smo se mogli namjestiti na najbolje pozicije gdje je svatko bio u svom svijetu i sa stotinu metara kablova pospojiti sve instrumente u jednu kutiju, da bi krajnji rezultat bila snimka uživo koja sa sobom ipak nosi razliku i može se dosta razlikovati od snimke koja je snimana u sterilnijim, studijskim uvjetima. Ljubitelj sam glazbe koju mogu doživjeti uživo i ako je ona slična ili identična onoj na snimci, to je za mene pun pogodak! To volim u glazbi i to sam htjela dati svojoj publici.
Kao predgrupa Nini Romić nastupit će riječki dvojac MišAndroid. MišAndroid je akustični duo: Miš (Mouse) svira gitaru, dok Android pjeva. Jamče samo »Pravu glazbu«: smokey jazz i hrskavi blues s nekoliko »ženskih« rock balada. MišAndroidu se sviđa glazba iz 30-ih godina prošlog stoljeća, stoga posebno cijene jazz i bossa nova dive.
Zašto ste se odlučili na objavljivanje albuma na vinilu? – Od samog početka maštala sam o tome da ovaj album ima i svoje vinilno izdanje, to je bio idući korak. Zahvaljujući diskografu ovu ideju smo i realizirali. Vinil je format koji je vječan, koji ima posebnu toplinu, a to je danas rijetkost naći jer smo zatrpani mnogim formatima uz koje smo pomalo i zaboravili slušati glazbu. Drago mi je da se vinil ponovno vraća i da i mi možemo imati mali udio u tome. Na vašim nosačima zvuka mjesto je pronašla i hrvatska tradicijska glazba. O kojim se skladbama radi? S kojim ste sve izvođačima tradicijske glazbe surađivali do sada? – Na svakom od svoja tri albuma obradila sam jednu pjesmu iz naroda, to su meni jako drage: »Zvira voda«, »Jutros mi je ruža procvjetala« i »Vuprem oči«. Te pjesme osjećam kao dio sebe, dio naše tradicije, i kao da su moje. Zato sam im posvetila pažnju i izvodim ih na svakom koncertu. Do sada sam surađivala s Dunjom Knebl koja mi je zapravo i odškrinula prozore u taj divan svijet narodnih pjesama. Na glazbenim večerima koje vodim u Močvari pod imenom »Začarana Močvara« nastupali su mnogi glazbenici s etnoscene poput Vuga, Drvoreda, Vanese Petrac, Lee Šprajc, Hrvoja Bana, Kololire, Kazana itd…
Svoju glazbu žanrovski opisujete kao šumsku folk psihodeliju. Kako biste riječima opisali taj žanr? – Taj naziv žanra je nastao iz zezancije i prikrivene potrebe da svoju glazbu odstranim iz određenog kalupa u koji me uporno pokušavaju smjestiti. Ne osjećam svoju glazbu toliko usko i mislim da joj takva ograničavanja žanrom ne gode. Šuma, folk i psihodelija su tri riječi koje mogu dočarati kako se ponekad osjećam stvarajući glazbu.
Ispušni ventil
Vaš rad redovito nailazi na pohvale i pozitivne kritike. Koliko vam je stalo do mišljenja kritičara? – Najviše mi je stalo do mišljenja mojih najbližih, mojih dječaka iz benda, kolega glazbenika, i mišljenja ljudi koji dolaze na naše koncerte. Mišljenje kritičara je važno, no ne i presudno. Ono može zainteresirati neke ljude koji te do tada nisu čuli, kao i stvoriti predrasude kod nekih ljudi, a da te uopće nisu ni poslušali. Volim i cijenim argumentiranu kritiku ljudi koji novinarstvo i kritiku doživljavaju kao poziv, a ne kao ispušni ventil. Po čemu ćete najviše pamtiti 2014. godinu? Kakvi su vam planovi za sljedeću godinu? – Ovu godinu ću najviše pamtiti po našem trećem albumu »Stablo« koji je osim na CD-u izašao i na vinilu, po uspješnim koncertima od Novog Sada do Budve, po novim glazbenim suradnjama s kolegama sa scene… Planovi za dalje su: svirati i stvarati i otkrivati.
