Portret rokera

“Mesto u mećavi”: Mladenović sasvim ljudski, sasvim profesionalno

Danijela Bauk

Želio sam napisati knjigu koja bi mogla obradovati samog Milana. Želio sam i napisao sam isključivo biografiju o profesionalnom životu, bez senzacionalizma, kazao je Žikić



RIJEKA » »Ja Milana nikad nisam volio ni zato što je bio dobar čovjek, ili gitarista, ili talentirani pjesnik, ili kreativni umjetnik. Niti sam ga volio zbog bilo kojih njegovih svojstava, ili osobina. Niti što mi je nešto u životu učinio. Volio sam ga i volim ga samo zato što on jeste. I što je jedini Milan koji je ikada postojao«. Citat je to Dušana Dejanovića, bubnjara Katarine II, trećeg benda velikog Milana Mladenovića. Citat je to koji krasi pozadinu knjige »Mesto u mećavi: Priča o Milanu Mladenoviću« autora Aleksandra Žikića.


Portret je to rock umjetnika koji na suptilan način tumači okolnosti iz kojih je iznikao mit o Milanu Mladenoviću, gitaristu, pjevaču i vođi Ekatarine Velike. Biografija jednog od najvećih rock’n’roll glazbenika bivše države predstavljena je preksinoć u punom klubu Palach, a o knjizi, Milanu Mladenoviću, Ekatarini Velikoj, ali i Limunovom drvetu, Šarlu Akrobati, Katarini II, odnosu društva prema briljantnim pojedincima, govorio je sam autor knjige, inače Milanov prijatelj, rock novinar, glazbeni kritičar i glazbenik Aleksandar Žikić, dok je druženje moderirala Sandra Rančić, novinarka i koautorica serijala »EKV – kao da je bilo nekad«.


   – Oblikujući ovu biografsku priču o Milanu Mladenoviću, kojeg sam neobično volio i cijenio, želio sam izbjeći sve što bi moglo narušiti onu vrstu privatnosti do koje je njemu uvijek bilo stalo. Želio sam, prije svega, napisati knjigu koja bi mogla obradovati samog Milana i one koji su ga poznavali mnogo bolje od mene. Želio sam i napisao sam isključivo biografiju o profesionalnom životu Milana, bez senzacionalizma, bez nepotrebnog prodiranja u njegov privatni život, privatnog sam se dotakao samo u onom dijelu gdje je ta privatnost bila usko povezana s umjetnošću koju je stvarao – kazao je Žikić.




   »Mesto u mećavi« prvi je put objavljeno 1998. godine, ali u iznimno skromnoj tiraži, a ove je godine objavljeno obogaćeno izdanje, odnosno drugo izdanje sadrži mini fotomonografiju, te su dodana još dva kraća teksta. Riječ je o tekstovima »Deset godina posle« i »Kao da je sada« koji su originalno objavljeni u okviru serije kolumni »Rokenrol, sada!« u dnevnom listu Blic, prvi povodom desetogodišnjice odlaska Milana Mladenovića, a drugi povodom objavljivanja tribute albuma »Kao da je bilo nekada«. Knjiga je koncipirana da vješto kombinira pogled i utiske Aleksandra Žikića s izvodima iz intervjua s osobama koje su radile i stvarale s Milanom Mladenovićem.


   – U knjizi se spominju imena mnogih, generacijskih bliskih Milanu, koji više nisu s nama, a zauvijek su ugrađeni u najplemenitije dijelove povijesti rock’n’rolla na ovom tlu. Zbog toga je, pored Milana, »Mesto u mećavi« posvećeno i Branku Kuštrinu, Ivici Vdoviću, Goranu Čavajdi, Nenadu Novakoviću, Dušanu Gerziću, Bojanu Pečaru, Dušanu Dejanoviću, Branku Vukojeviću, Mitru Subotiću i Margiti Stefanović. Posebna zahvala ide Nebojši Babiću, čiji izuzetni set fotografija osigurava neprocjenjivo upotpunjenje ovog, drugog izdanja knjige – naglasit će Žikić.


   Iako knjiga još uvijek nema hrvatskog izdavača, njeno riječko predstavljanje u Palachu je izazvalo veliko zanimanje što starijih, što mlađih štovatelja djela Milana Mladenovića i Ekatarine Velike. Bila je to zanimljiva večer druženja s autorom koji je i osobno poznavao Mladenovića, pohodio koncerte, radio intervjue, koji odlično poznaje tadašnju ali i sadašnju glazbenu scenu, a druženje je obogaćeno i citatima iz knjige što ih je čitala glumica Lora Orlović-Žikić.