Kontroverzna skupina nastupa 18. kolovoza u Puli

Laibach: Mi smo SS masovne, popularne kulture

Vinko Peršić

Civilizacija ili društvo ili projekt u kojima ne postoji kontinuirana kontroverza u vezi s važnim pitanjima je civilizacija koja se ne razvija, što znači da se bliži smrti. To vrijedi i za Laibach



Pod nazivom Arena Fest 2011. u pulskoj Areni će u četvrtak 18. kolovoza na velikom open air rock festivalu nastupiti u jednoj večeri čak tri velika alter-rock-metal imena. Uz finske čeliste Apocalypticu i njemački alter bend Guano Apes, koncert će održati i kultni, kontroverzni, legendarni Laibach koji upravo slavi 30 godina rada s programom »Revisited«. Laibachu će ovo biti prvi nastup u pulskoj Areni. »Laibachovci« ne istupaju u intervjuima individualno nego kao kolektiv.


Koja je formula uspjeha Laibacha? I drugi su bili provokativni, ali nisu uspjeli…


– Uspjeh je relativna stvar, njegova je formula bliska teoriji relativiteta. Ali jedno je sigurno: sama provokacija očito nije dovoljna…




Koji je bio okidač početkom 80-ih godina prošlog stoljeća što je upalio i pokrenuo vašu kreativnost na likovnom, glazbenom i scenskom planu?


– Smrt Iana Curtisa, smrt Josipa Broza Tita i smrt Jugoslavije.


Mi smo vampiri, stalno tražimo novu krv  


 


Koja je razlika između Laibacha 80-tih i Laibacha u novom tisućljeću?


– Laibach je u početku 80-ih bio tek teorija, a sada, 30 godina kasnije je praksa.



Molim vas, za naše mlađe čitatelje objasnite koncept vaše države NSK, države bez teritorija i teritorijalnih pretenzija…


– Možda se tu treba vratiti malo unazad te ovo objašnjenje početi barem formacijom »Neue Slowenische Kunsta«. Neue Slowenische Kunst je, kad je ustanovljen 1984. godine, funkcionirao kao neformalna socijalno-političko-kulturna organizacija i estetski pokret osnovan na Laibachovim programskim manifestima. U velikoj je mjeri Neue Slowenische Kunst bio rezultat službene zabrane Laibacha. Tako je, unatoč zabrani, prisutnost Laibacha zbog aktivnosti ostalih grupa NSK bila još i povećana. Naš je zajednički cilj bio definirati odnos između umjetnosti i politike te stvoriti Utopiju koja će potrajati. Osnovni organizacijski princip bio nam je kolektivizam, metoda rada zvala se retro princip, a stilski se pokret najčešće definirao kao retroavangarda. Nakon više uspješnih zajedničkih i povezanih akcija Neue Slowenische Kunsta, u 80-tim i na početku 90-tih došlo je vrijeme za promjenu. Zbog nove politike, ideološke i ekonomske reorganizacije Europe – pad Berlinskog zida, reunifikacija Njemačke, raspada Sovjetskog Saveza i istočnog bloka, raspada Jugoslavije i uspostavljanje novih nacionalnih država – i Slowenische Kunst se transformirao, ovog puta iz organizacije u državu, da bi Utopija mogla potražiti novo tijelo. Na Crvenom trgu u Moskvi bila je 1992. godine potpisana deklaracija o proglašenju NSK države, države u vremenu i bez teritorija. Tim povodom u Moskvi bila je otvorena i prva NSK ambasada, a Crveni trg je kolektivnom gerilskom akcijom prekriven ogromnim crnim kvadratom. NSK članstvo je ukinuto i uvedeno je državljanstvo te su izdane prve NSK putovnice. Faktički svatko tko je u stanju identificirati se s kodeksom NSK države ima sad mogućnost zatražiti i dobiti status NSK državljanina. Uz članove različitih NSK grupa pravo državljanstva otvoreno je za ljude različitih religija, rasa, nacionalnosti i svjetonazora iz cijelog svijeta. NSK država nema teritorij i nacionalne granice. Nije osnovana na nacionalnoj, nego na transnacionalnoj paradigmi, što znači da zaista svatko može postati njezin državljanin, neovisno o nacionalnosti. NSK država predstavlja idealan oblik države. Njezin organizacijski princip je kolektivni prosvijećeni apsolutizam, a glava države je Imanentni Konsistentni Duh. Formalna vlada ne postoji, niti ne postoji neki »centralni komitet«. Postoje samo državljani, inženjeri, birokrati i egzekutori. Ovi posljednji bave se tehničkim pitanjima: virtualno održavaju Utopiju realnom. Država je osnovana na samoupravljanju, nezavisnosti i na aktivnoj koegzistenciji s drugim državama i formacijama. NSK funkcionira kao parazit unutar postojećih sistema na cjelokupnom teritoriju vremena. U posljednjih petnaestak godina bilo je otvorenih petnaestak privremenih NSK veleposlanstava po svijetu, a NSK danas već ima više državljana nego Vatikan. Budući da država NSK postoji samo kao virtualna država i u svojim osnovnim strukturnim principima prakticira logiku veoma sličnu internetskoj, nema šanse da se raspadne, a nema ni mogućnosti da se istinski i formira. Ona postoji i neovisno o Laibachu i u njoj Laibach ne odlučuje, niti ne želi odlučivati. Mi smo pomogli samo oko lansiranja ideje o toj državi, a vlast smo prepustili njezinim državljanima.



Kroz grupu je u ovih 30 godina prodefilirao čitav niz glazbenika. Zbog čega su se zadržavali tek nekoliko godina u grupi?


– Laibach je u principu anoniman, kolektivan projekt, u kojem su članovi rotirajući i zamjenjivi. Taj je princip funkcioniranja uspostavljen 1982. godine i jasno definiran u manifestnim tekstovima grupe. S promjenama Laibach održava vitalnost i snagu, kako intelektualnu tako i fizičku. Na kraju krajeva, Laibach je u određenom smislu vampirski projekt, koji za svoje postojanje stalno traži novu krv. Samo na taj način, kroz promjene, može uvijek ostati isti. Treba razumjeti da Laibach nije glazbena škola, nego škola života. Svi oni koji su u Laibach došli samo svirati glazbu, brzo su odustali jer Laibach ne traži samo glazbenike nego puno više od toga. Oni koji izdrže, ostaju, oni koji ne – odlaze.


Trideset godina Laibacha. Čega se nerado sjećate?


– Loših uspomena. Zato smo ih izbacili iz memorije i ne sjećamo ih se više.


Planovi?


– Postoje, ima ih dosta, ali ne volimo ih previše nabrajati unaprijed. Samo ćemo vam reći da spremamo mnogo različitih projekata za sljedeću petoljetku.


Kako Laibach djeluje u novom društvenom okruženju nakon 90-tih, budući da je nastao u posve drugom kontekstu?   – Prilagođavamo kontekst Laibachu. A možda smo ipak bili toliko ispred svog vremena da tu prednost sad možemo koristiti u novom društvenom kontekstu…

Nema napretka bez kontroverzi


Je li Laibach nadrastao Laibach i pomalo vam se oteo iz ruke?


– To nam je i cilj – da ide svojim putem i da ga vodi IKD, Imanentni Konzistentni Duh. Mi smo tu samo asistenti!


Što sami kažete o kontroverzama koje Laibach oduvijek izaziva?


– Kontroverznost je dijalektična: nijedan bitan napredak znanosti, politike, religije ili umjetnosti nije se dogodio bez nje, a kad neka stvar prestane biti predmet kontroverze, prestaje biti predmet zanimanja i samim tim razvoja. Civilizacija ili društvo ili projekt u kojima ne postoji kontinuirana kontroverza u vezi s važnim pitanjima je civilizacija koja se ne razvija, što znači da se bliži smrti. To vrijedi i za Laibach.


Kakav je danas vaš stav prema pola stoljeća socijalizma u Jugoslaviji? Je li promijenjen?


– Nije! Laibach ne mijenja svoj stav tek tako. Socijalizam nam je uvijek bio simpatičan. Svakako nisu socijalizam i komunizam krivi za politički raspad Jugoslavije, kao što ni kapitalizam i nacionalizam ne bi trebali biti glavni razlog za stvaranje nove hrvatske države.



Ima li se država NSK namjeru priključiti EU? Naravno, pitanje je šaljivo i služi kao provokacija…


– Relevantno pitanje je ima li EU namjeru priključiti se državi NSK. Ovaj odgovor nije šaljiv i ne služi kao provokacija.



Danas je publika apolitična i socijalno neangažirana. Koliko to predstavlja problem za djelovanje Laibacha? Ili je to dodatni izazov?


– Laibach se u principu ne bavi konkretnim političkim ili socijalnim angažmanom. To prepuštamo drugima koji u tome vide svoj smisao. Naš je jezik višeznačan i ponekad se u percepciji probudi tek nakon određenog vremena. To se može zvati i »investicija u budućnost«. Ne slažemo se s vašom konstatacijom da je današnja publika apolitična i socijalno neangažirana: svaka je publika politično tijelo koje djeluje i odlučuje barem posredno. To znači i za publiku koja je u svom stavu apriorno apolitična i koja je socijalno angažirana samo na internetskim društvenim mrežama.


Koliko Laibach trenutno komunicira ili radi s ostalim članovima kolektiva »Neue Slowenische Kunst«?


Neue Slowenische Kunst« je kao kolektivni pokret funkcionirao otprilike do 1992. godine, sve do formiranja države NSK. Sa činom formiranja države sam se pokret polako gasi i danas postoji još samo kao povijesna činjenica. Neke od glavnih grupa koje su ga sačinjavale i dalje samostalno razvijaju svoj jezik i svoj medij. Određena komunikacija između tih grupa još postoji, ali intenzivne i organizirane suradnje kakva je bila u 80-tima više nema jer za to nema potrebe.


Najšokantnija je gola istina


Tko je utjecao na Laibach? Na koga je Laibach utjecao?


– Na nas su utjecali Tito, Toto, Tati i Tutu. U to smo sigurni. Za ostalo ne znamo jer je svaki utjecaj i davanje krađa duše koju Laibach po definiciji nema.


Što za Laibach znači kazalište i kazališno izražavanje?


– Kazalište i kazališna gluma s stajališta analitičke psihologije u kapitalizmu funkcionira kao ustanova za utvrđivanje vladajuće političke paradigme i liječenje socijalno-klasnog kompleksa njegove publike. Estetska vrijednost teatra je svedena na nebitne detalje.


Objasnite izreku »nigdje ne pripadamo, zato se svugdje osjećamo odlično«…


 Krošnja našeg stabla raste u zemlji, a njegovi korijeni okrenuti su prema nebu. Laibach je transnacionalna paradigma i da nemamo putovnice države NSK, bili bismo apatridi. U našoj je prirodi da smo ničiji i zbog toga svačiji.


U današnje vrijeme kada je provokacija postala bit svakog marketinga, koliko Laibach može i dalje biti provokativan i radikalan u svojoj umjetnosti?


Jezik provokacije stalno mijenja svoju paradigmu i u suštini je neulovljiv, a provokacija koju prakticira marketing samo je blijedi odsjaj prave provokacije. Nama je uvijek drago ako smo provokativni, iako nam provokacija nije glavni cilj i za nas nije toliko bitna koliko se općenito misli. Ne trudimo se biti provokativni pod svaku cijenu da ne upadnemo u isprazni manirizam. Zato je ponekad provokacija kod nas samo mimikrija.


Laibach je danas vjerojatno uglavnom provokativan zbog toga što još uvijek postoji, a radikalan zbog toga jer je u osnovi isti kakav je bio prije 30 godina. Mi sebe smatramo veoma normalnim, čak i konzervativnim i možda je najsubverzivnija metoda u ovim vremenima jednostavna ozbiljnost u stavu protiv mržnje i cinizma. Danas ništa nije toliko šokantno i provokativno kao gola istina. To u posljednje vrijeme dokazuju i mnogi odlični dokumentarni filmovi.



Ulaznice po cijeni od 220 kuna za parter, 240 kuna za tribine i 270 kuna za VIP sektor mogu se nabaviti na svim prodajnim mjestima Eventima.



Tvrdite da provokativnost i radikalnost nisu isto. Pojasnite…


Postoji radikalna glupost koja nema veze s inteligentnom provokacijom kao legitimnim jezikom umjetničke ili političke akcije, koja preko provokacije poziva na reakciju i traži odgovor. Provokacija svakako ne treba biti formalno radikalna u svom izrazu jer to naravno ne znači da je ujedno i kvalitetna i legitimna. Radikalan je stav dosljednog pjesnika Arsena Dedića koji opet formalno gledano nije nimalo provokativan. Politički provokativan je recimo Thompson, koji formalno apsolutno nije nimalo radikalan niti kvalitetan. I tako dalje i tako dalje.


Optužuju vas za elitizam…


– Mi i jesmo elitna formacija: neka vrst SS masovne, popularne kulture.


Postoje li još ideologije ili o svemu odlučuju financijski centri moći?


– I financijski centri moći govore jezik ideologije jer ih je ona ustoličila kao takve. Ideologije su neuništive, sve dok ima Boga.


Inspirirani sami sobom  


 


Kako je raditi nove verzije starih pjesama? Je li to pomalo i obračun sa samim sobom?


– To je veoma zanimljiv projekt, pogledom okrenut unazad, u vlastitu povijest, ali zato da bismo mogli jasnije vidjeti prema naprijed. Taj pogled je svakako i samokritičan i traži svoju žrtvu, ali ujedno i kreativan, te kroz distancu od trideset godina apsolutno legitiman i nužan. Mi smo se tu jednostavno pustili inspirirati samim sobom.


Je li Laibachu lakše s današnjim ili nekadašnjim političarima?


– S političarima se ne opterećujemo previše i Laibachu je svejedno tko je od njih na vlasti. Više nas zanima njihov jezik, a taj je uvijek inspirativan.


Bi li Laibach samo glazbeno, bez vizualne komponente, bio uopće zamisliv?


– Pretpostavljamo da postoje i ljudi koji samo slušaju naše ploče i ne odlaze na koncerte, ali nastup uživo je audio-vizualni doživljaj gdje se zvuk sluša i očima. Zato nam je vizualna komponenta u tom kontekstu, naravno, jako bitna.


Na što u društvu Laibach danas reagira?


– Kao i prije 30 godina, mi se danas bavimo analizom odnosa između umjetnosti i politike i između kulture i ideologije. U tom radu pratimo sve što izazove naše zanimanje, neovisno o tome postoji li u društvu ili izvan njega.


Sprema li se Laibach za navodni kraj svijeta 2012. godine? Imate li i nekih planova nakon tog razdoblja?


– (smijeh) Po tom pitanju moramo se još konzultirati sa Svevišnjim što i kako da radimo dalje, nakon smaka svijeta.