U subotu u Opatiji

Gibonni: U pjesmama ispovijedam i svoje, ali i tuđe grijehe

Vinko Peršić

Niti se predstavljam boljim, niti lošijim, nego onakvim kakav jesam. Ne treba se čovjek dopasti svima. Ne bi bilo prirodno...



Zlatana Stipišića Gibonnija nije potrebno posebno predstavljati. Jedan je od najprodavanijih i najnagrađivanijih autora i izvođača u regiji. Unatoč tome nema ga često u medijima. U medijima je prisutan samo kad treba najaviti novi album ili turneju, ali i tada intervjue daje na kapaljku. U tim intervjuima nema ni riječi o njegovom privatnom životu.


Ni nastupi mu nisu česti, iako ih gomila njegovih fanova s nestrpljenjem očekuje. Ovo ljeto održao je ipak koncert u zadarskim Jazinama uz Deep Purple. Nakon velikog uspjeha svog posljednjeg domaćeg albuma »Toleranca« Gibonni je snimio i album na engleskom jeziku »20th Century Man« s uglednim stranim suradnicima. U eteru je trenutačno aktualan singl »Non credere«, suradnja s talijanskim pjevačem Danilom Saccom, pjevačem kultne talijanske grupe Nomadi. To je talijanska verzija pjesme »She said«, objavljene na albumu »20th Century Man«. Za tu pjesmu ovih se dana očekuje se i premijera videospota.



Ulaznice za opatijski koncert »Gibonni i prijatelji« po cijeni od 140 kuna možete potražiti na blagajni Ljetne pozornice, u Dallas Music Shopu u Rijeci i na ticketshop.hr. Na koncertu će posjetitelji moći uživati u brojnim Gibonnijevim hitovima, što onima iz njegove mladosti i početka stvaranja, što u onima puno novijeg datuma.





   Gibonniju su osnovna tema emocije. Doduše o njima uglavnom pjeva, a malo priča. Pogotovo za medije. Iako smo s Gibonnijem radili već nekoliko velikih intervjua nova pitanja pred njegov veliki koncert na Ljetnoj pozornici u Opatiji u subotu 30. kolovoza u 21 sat podnaslovljen »Family date« navirala su sama od sebe. Uz goste koje je Gibonni naveo u intervjuu moguća su i – iznenađenja.


Blizak odnos


Ajmo odmah drito u glavu: koji su to prijatelji koji će vam biti gosti na opatijskom koncertu?


   – Prvi je Vlatko Stefanovski, moj veliki prijatelj koji je svojom gitarom obilježio sve albume koje sam snimio u zadnjih 15 godina i s kojim nažalost prerijetko imam priliku podijeliti pozornicu, samo jednom ili dvaput godišnje. Vlatko je promijenio svoj raspored obaveza samo da nam se može priključiti u Opatiji, da sviranjem doprinese i oplemeni koncert. Tu će biti i moja prijateljica Stephanie, solistica London Gospel Choira. Ona putuje i pjeva svugdje po svijetu, a ovom prilikom dolazi iz Šri Lanke na koncert u Opatiju. Ovaj put smo osmislili i drugačiju scenu. Mislim da će koncert stvarno biti nešto posebno.


   Što ćete izvesti na koncertu? Hoće li stvarno po nečemu biti poseban? Što znači »Family date«?


   – Moja publika i ja smo kroz ova dva desetljeća stvorili uistinu familijaran odnos. Mnoge ljude u mojoj publici poznajem poimenice, jer postoje mnogi koji dolaze doslovno na sve moje koncerte. Ljudi su mi poklanjali knjige, CD-e različitih umjetnika, i na neki način smo utjecali jedni na druge. I tako sam za ovaj put poželio da oni osmisle set listu pjesama koje žele da sviram. Mislim da je to jako prisno i jako neobično za našu scenu.


   Imam osjećaj da vas bolje pozna netko tko vas zna samo preko vaših pjesmama nego netko tko vam je susjed…


   – Skroz ste u pravu. S nekim se na stepenicama možete pozdraviti s »dobar dan«, a u pjesmama ispovijedite i svoje i tuđe grijehe.


   Koliko je autobiografskog u vašim pjesmama?


   – Baš prije nekoliko dana Oliver mi je rekao da se samo lud čovik može toliko ogoliti i hodati naokolo. Niti se predstavljam boljim, niti lošijim nego onakvim kakav jesam. Ne treba se čovjek dopasti svima. Ne bi bilo prirodno…


Još se tražim


Vi od albuma do albuma stalno glazbeno i tekstualno evoluirate, stalno čak i nesvjesno tražite nešto novo. Ipak ne može se pobjeći od sebe jer uvijek je to prepoznatljiv Gibonni. Što je to što karakterizira vašu glazbu i stihove?


   – Ja vjerujem da je za dobru pjesmu mnogo bitniji zanos, čarolija, spontanost, te neke iracionalne stvari, nego neki veliki skriveni smisao. Mislim da se pjesma ne bi trebala pretvoriti u kolumnu. To pjesmu prizemlji. Ne smiješ pjesmu stavljati u krletku, dozvoli joj da se dogodi, ne smiješ joj smetati svojim egom. Bolja je ona od tebe!


   Koje su se promjene dogodile Gibonniju od »Osmog putnika« do danas?


   – To me ljudi često pitaju. Mislim da te promjene nisu išle naglo, nego postupno, pa ih ne mogu ni objasniti na način da je postojao nekakav rez. Mislim da sam sigurno po svojoj prirodi znatiželjan čovjek. Zanima me mnogo različitih stilova glazbe, kao što me zanimaju i različiti žanrovi u filmu. Ako se odlučiš za jedan pravac, to je kao da cijeli život glumiš u westernima ili SF filmovima, a meni to moja priroda nije dopustila. Imam osjećaj da se još uvijek tražim. To me čini živim.


   Jeste li ikad u stvaranju napravili neki kompromis?


   – Nikad nisam radio kompromise dok sam pisao ili snimao pjesme. Više su moji diskografi morali raditi kompromise prema meni nego ja prema njima.


Produženo djetinjstvo


Zbog čega relativno rijetko radite koncerte?


   – Zato jer ne želim dopustiti da se moji koncerti pretvore u rutinu što bi gusti raspored možda nametnuo. Volim imati malo nastupa, ali da sam na svaki koncentriran.


   Što je za vas značilo pisanje »Los Angeles Timesa« da ste jedan od 15 glazbenika koji zaslužuju svjetsku karijeru?



Što je ono najbolje što ste naučili od oca kao glazbenik i kao čovjek?   – Moj otac Ljubo i ja smo bili najbolji prijatelji. On je u mnogo čemu bio, pomalo kontradiktorno, spartanski nastrojen. Dušom pjesnik, a po navikama vojnik. Nisam kroz sve ove godine upoznao glazbenika niti blizu posvećenog tome što čini, kao što je on to bio. Uistinu je bio privilegij imati ga za sebe.


   – To je bio veliki kompliment. To je signal da su počeli pratiti što se događa u ovim krajevima i da više nismo iza željezne zavjese kao u posljednjih 100 godina.


   Dosad ste dobili preko 30 Porina. Što je Gibonniju Porin?


   – Oni ne pripadaju samo meni nego i mojim suradnicima, svim talentiranim ljudima koji su dali svoj doprinos da bi moje pjesme tako zvučale. Mislim da je Porin kao priznanje važan, jer to je kao da je netko na općini ovjerio tvoj rad. Neki službeni dokaz da su te ljudi iz struke primijetili. A i mislim da ima jednu utješnu ulogu za one stvari koje su bile dobre, a nisu bile postale jako popularne.


   Niste više dečko iz Osmog putnika. Nostalgija za mladošću?


   – Naravno da je bolje biti mlad, ali ne treba razbijati glavu oko starenja. Ja ionako živim produženo djetinjstvo. Još kad preskočim Dnevnik i političko-informativne emisije, odmah mi je deset godina manje.


   Kako dalje? Novi album?


   – U zadnje vrijeme sam napisao neke dobre pjesme koje bi trebalo snimiti, ali i neke koje ću pod hitno zaboraviti. Kad budem spreman, sigurno ću ući u studio.