Ritam bijega iz geta

Euro Black Nation: Hip hop kao izraz marginaliziranih mladih Roma

Boris Pavelić

Hip-hop je spojio Alena Kuruca, Nedeljka Todorovića i Darija Mihajlovića, trojicu mladih Roma koje glazba preobražava u umjetnike i tako im udahnjuje smisao života u romskim naseobinama



Stvarno sam umoran, nemam inspiracije/ boli me kurac za sve jebene nacije/ nema zajebancije, ovo je masa/ uz kilo grasa, jebeno talasa, Baba Štrumpf repa na zemljanom podu potleušice u romskome naselju Barake na rubu Darde u Baranji. »Ja sam beat box«, kaže DJ Buzza, pa ustima počinje prizvoditi zvukove zapanjujuće slične elektroničkom bubnju: »Pa-pa-tum-tum; pa-pa-tum-tum…«


Ghettokilla se počinje ljuljati pored njih, karakteristično pružajući i križajući ruke u rap ritmu. Tri mlada baranjska Roma, momke bez naobrazbe, stalnoga posla, perspektive i društvenoga priznanja, glazba učas preobražava u samosvjesne umjetnike okupljene u hip-hop skupinu »Euro black nation«.


Promjena je dojmljiva, jer iz njihove glazbe zrači opipljiva kreativna snaga: repaju iz glave, stihove slažu napamet. Alenu Kurucu, Nedeljku Todoroviću i Dariju Mihajloviću – kako se zovu u ovome prizemnom, izvanumjetničkom životu – hip hop glazba, temelj kulture otpora generacija odbačenih, već godinama pomaže da izraze vlastiti osjećaj života u romskim naseobinama na rubu baranjskih mjesta, i udahnu mu smisao i opravdanje.




A kad ih je nedavno pronašao glazbenik i producent Darko Pecotić, suutemeljitelj legendarnog »Legena«, naletjeli su na menadžera koji će im pomoći da osvijeste kako njihova glazba ne mora biti samo vjerna ali nezanimljiva kopija američkih uzora, nego i autonomni izraz njihove vlastite zajednice, i to ne samo u Baranji i Hrvatskoj.


– Rome sam upoznao još u djetinjstvu, u zagrebačkoj četvrti Pešćenica, gdje sam odrastao. Ondje sam se često družio s njima. Uvijek su bili najbolji break-danceri. Čim je break-dance stigao u Zagreb, Romi su ga naučili bez ikakvih teškoća.


Najbolje su plesali u gradu; kada bi oni počeli »densati«, svi bi stali gledati. Postajala je, naravno, i stara predrasuda da je s Romima bolje ne družiti se, da je to opasno, i da s njima možeš samo doživjeti probleme. Nikad ništa slično nisam osjetio, prisjetio se za Novi list Darko Pecotić. 


Geto glazba


Nakon što je odselio u Baranju, gdje je pokrenuo zapažen Surduk-festival, kombinacija tinejdžerskih uspomena i kasnijega bogatog iskustva s etno glazbom potaknula je Pecotića da krene istraživati.


– U posljednjih desetak godina, hip hop se iz crnačkih kvartova Amerike preselio u druga rasna i nacionalna geta u svijetu, stvorivši prepoznatljiv, ali raznorodan žanr »geto glazbe«. Na osnovu vlastitih iskustava iz školskih dana, pretpostavio sam da bi nešto takvo moralo postojati i među Romima u Hrvatskoj, pa sam počeo tragati, kaže Pecotić.



GHETOKILLA: »GANCI GETO U STILU SA REPOM…«


Vidim viziju jebeš buraz kritikudolazim iz getaznam tu politiku tko tu glumi u stilu 2Pacafinoća curi vidim iza stakla ganci geto u stilu sa repomjučer više trebo dotako bi nebo sve to zvuči smešno ovo što sam rekobetoniram, čilamkao ghetokilla jedan jedan jedan jedan je za getodrugi je za nebotreći je za betonDJ BUZZA: »ŽIVIM NA ULICI JER DOMA NEMA MJESTA…« Ja dolazim iz malog mjestagdje je podvala čestagdje su ulična sranja samo loša gestakuća mi je cestaživim na ulici jer doma nema mjestadoma nema mjesta. Vraćam se ekipi u naša četiri zidas vama smo ljudovi sve dok ima dimaja volim geto, živim u getuulica me rodila sa vama sam eto! Koračaš putevima putevi se suzeživot je takav brate nemaš ni za pljugepogledaš okolinu rulja samo rujeloša je spika brate daleko se čujećiburimo kume zar me se ne sjećašživot je takav brate imaš al ga ne trebašsamo da jedno znaš, nisi ti faktor igrejedan za jednim dok te murija ne stigne. Ruke gore ulice neka gore mariceneka pičke plaču u krilu kod mamiceoni bi da igraju a stalno guberokam za braću geto i ljude. Nakrivite kape, svežite maramemožda vas i primijete, bježite od menehoćete promjene to ćete i dobitisve dok je mene vi se nećete probitidrugovi znaju da moje riječi traju kod nas u kraju za poštovanje znajunemaš respekta nemaš ni sreće ovim rimama sada vrela krv teče


Rezultati su bili su zapanjujući: na rubu Belog manastira, u romskome naselju znakovitog imena Rupa, dom je obitelji Kuruc. Odnosi u naselju od desetak krhkih kućica takvi su da nas je domaćin upozorio neka ni ne pokušavamo fotografirati. Sve je skromno, trošno, i nekako nakrivljeno, usprkos čestim tvrdnjama da Romi u Baranji žive možda najbolje od svih Roma u Hrvatskoj.


Po standardima bjelačke većine, kuća Kuruca nije više od potleušice. Valja se sagnuti kada ulazite, toliko su vrata niska. U sobici, pred starim i trošnim kompjutorom, sjedi 22-godišnji Alen. Ali kada surfa youtubeom u potrazi za virtualnom hip-hop Baranjom, pretvara se u svoju vlastitu umjetničku kreaciju, moćnog hip hopera nadimka Ghetokilla.


Na internetu je pronašao najrazličitije ritmičke podloge, pa sjedi i sam niže stihove. Sretan je kad stvara. Stihovi mu naviru. Ljubomoran na njih i posve svjestan njihove vrijednosti, zabranio nam je da zapisujemo; dobili smo tek jednu njegovu staru, već uvježbanu stvar.


 – Romi u Baranji već od najmlađih godina slušaju suvremeni hip hop. Narodnjake smatraju muzikom za svadbe. Uzor su im 50 Cents, Snoop Doggy Dog, 2Pac Shakur… To je temperamentna glazba, ritmična, lako se uklapa u njihov život. Ona je jedini umjetnički izraz dovoljno otvoren da progovori o njihovim problemima, i to ne onako kako ih vide drugi, nego kako oni vide sebe same. Uostalom, i život crnaca u američkim getima može se smatrati sličnim njihovome. Iznenadilo me kada sam otkrio da mladi Romi slušaju hip hop, a mladi bjelačke većine turbo folk, ispričao nam je Darko Pecotić.    


Petnaestak minuta vožnje od Belog manastira, još je jedno romsko naselje na rubu. U Dardi je, zovu ga – posve precizno – Barake. Tu sa suprugom živi i 25-godišnji Nedeljko Todorović. Školu nije završio, ali umjetnik jest: DJ Buzza mu je ime.


Njegov je osjećaj za ritam nepogrešiv: ritmička podloga koju bez ikakvih pomagala proizvodi svojim prijateljima uistinu zvuči kao snimljena s kompjutorske ritam mašine. Repa na hrvatskom i romskom, ali mu Ghetokilla prigovara da presporo piše.


– Ne moš repat deset godina istu stvar, čoveče, govori mu na neobičnoj verziji srpsko-hrvatskoga, kakvom govore Romi u Baranji.


Uskoro dolazi i »prvi Rom reper u Dardi«, Dario Mihajlović, umjetničkog imena Baba Štrumf, vjeran sljedbenik Snoop Doggy Doga.


Doslovno ovako pripovijeda kako je, kao petnaestogodišnji klinac, upoznao hip hop:


– Od ujaka jednom prilikom sam dobio, ne znam, hlače sam dobio, iako i on je bio u Njemačkoj… Možda on to nije znao šta je, i ono, to mi se, onako, svidjelo, i to sam furo, i još uvijek nisam znao šta je to, i ono, na satelitskoj anteni, pustim, kuiš, i ono, skontam, šta je ovo, ja to imam, i to mi se sviđa jednostavno, i tu sam, tu sam krenio, ne znam, kad sam krenio, nisi mogo maramu kupit, bog te neće, nema maramu da kupiš, nemoš kupit, ne znam, onda, neznam, hlače pogotovo, da ne pričam, ni ih bilo, opće…



Onako, široke, pa sam mogo recimo stavit tu iza, flašu od vina, tu nazad, tu i tu i… Jednostavno, mi smo se počeli furat… Sam odjednom, kaže, ja to jebote mogu, beat box… I tak je počelo.. Pa onda, kažem, pa ajmo jednom naše, zašt’ uvijek tuđe stvari radimo?


Završio je dva razreda osnovne, a oko nogu muva mu se četverogodišnji sinčić. Supruga je Osječanka, Hrvatica. Upravo je stigao s posla, ličio je nekakve zidove, sav je od boje. Njih trojica – Ghetokilla, DJ Buzza i Baba Štrumf – nukleus su »Euro black nation« projekta. Ali imaju ambiciju, zajedno s Darkom Pecotićem, cijelu baranjsku hip hop scenu – bogatu onoliko koliko to može zvučati neobično – objediniti u jedan veliki dinamični i trajni umjetnički projekt geto glazbe pod zajedničkim imenom »Euro black nation«. 


Nezaštićena manjina


Umjetnici sami ne zamaraju se konceptima i njihovim objašnjenjima:


– »Euro black nation«? To ti je kao neka provokacija, provokativna rečenica, šta ja znam, ovaj, kaksezove…, počinje, ali i brzo odustaje Alen Kuruc Ghetokilla.


Najobrazovaniji je u bendu, završio je tri razreda srednje. No nevoljkost da konceptualiziraju vlastito stvaranje nije posljedica samo manjkavoga obrazovanja: Romi su možda više nego itko svjesni zamki nacionalnoga i rasnog identiteta nezaštićene manjine.


Mnogi od njih zaziru od vlastite različitosti, a to je i posve razumljivo. U snažnoj želji da ih sredina – naročito ona većinska – napokon prihvati i prestane prezirati, oni često bježe od vlastitoga identiteta.


Zato ih ideja o »Euro black nationu« pomalo i plaši, jer instiktivno slute da bi im umjetnički izraz snažnoga identiteta i samosvijesti mogao priskrbiti dodatnih poniženja i prezira bijele većine. Zato u baranjskoj hiphoperskoj zajednici traje rasprava trebaju li biti »romski« ili naprosto »baranjski hip hop«.


Dakako da i bijelci u Baranji repaju, nije to sporno. No nesporno je i to da postoji tipično romski hip hop, uostalom hip hop na romskome jeziku, ali i posebne teme koje Romi znaju iz vlastitih domova, a bijelci, u najbolju ruku, s MTV-ja i s interneta.


»Euro black nation« za to su najbolji primjer. Četvrti član benda, Brane, u zatvoru je. Dobio je 11 mjeseci zbog krađe. Pecotić tvrdi da je sjajan break dance plesač, plesati je naučio od crnaca na ulicama Njemačke i Londona, gdje je živio za vrijeme rata.


No i ostali članovi benda imaju neugodnih iskustava s policijom, Baba Štrumf i vrlo neugodnih. DJ Buzza pamti nacionalističke i rasne uvrede. Njegovi su za rata ostali u Baranji, pa su ga nakon mirne reintegracije često zvali »četnikom«. Tukao se da obrani vlastito dostojanstvo. Privodili ga u policiju. Repati je počeo s petnaest godina: smijali mu se i njegovi. No kad je počeo na romskom, dopalo im se. Oženio se, nada se djetetu – ta toliko ih gologuzih trči po darđanskome Getu.


DJ Buzza objašnjava: »Ma znaš o čemu se tu radi? Radi se o našim životima, kako, ovaj, bi hteli sve da bude ljepo, ali na kraju to nije ljepo, nego svi, kagdati objasnim sad, ovaj, na primer ja bi sad htel njemu pomoć, razumeš, al on neće meni pomoć, on tera svoje sve nešto.. Na primer, ja hoću da se slažem s njim al on neće, on bi se sa mnom potuko, znaš… I kad onda prođem, na poslu, ja radim beat box, nema…«