Dobitnik brojnih nagrada i priznanja publike i struke, među ostalima i Porina, sastav Zagreb Jazz Portrait nastupit će, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, 24. ožujka na festivalu Jazz.hr/proljeće u dvorani »Blagoje Bersa« Muzičke akademije u Zagrebu. Na tom će koncertu obilježiti 25 godina kontinuiranog djelovanja i predstaviti svoj novi CD prigodnog naslova – »25«, na koji su uvrstili nove skladbe svih članova sastava.

Ovaj sastav ima posebno mjesto u hrvatskom jazzu zato što dosljedno slijedi vlastiti glazbeni put. Jedan je od najpostojanijih sastava u povijesti hrvatskog jazza koji godinama djeluje u istoj postavi. Na prvoj probi, 1991. godine, sudjelovali su bubnjar Jurica Uginović (tragično preminuo 1998), sopran i tenor saksofonist Saša Nestorović, kontrabasist Nenad Jura Vrandečić i gitarist Mario Igrec. Umjesto Ugrinovića kvartetu se 1998. pridružio Borna Šercar, a dolaskom klavijaturista Hrvoja Gallera sastav je 2011. proširen u kvintet. U toj postavi ostao je do danas i u smislu kontinuiranog djelovanju istih članova definitivno je, u novijoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, najdugovječniji sastav. Tome je, prije svega, zaslužan velik glazbeni entuzijazam svih članova sastava i iskrena želja za zajedničkim muziciranjem te ustrajanje na vlastitom glazbenom izrazu.

Tajna dugovječnosti

– Jazz orkestar HRT-a djeluje već 65 godina, ali to je veliki sastav. Ne znam što se računa, ima raznih sastava, nisam siguran koliko je koji trajao, ne znam ni kada je svo to vrijeme prošlo. Tajna dugovječnosti Zagreb Jazz Portraita su ljetne radionice na otoku Braču, gdje se skupljamo i radimo s mladima – to nas puni energijom. Osim toga, njegujemo korektne odnose, pune poštovanja. Možemo si sve otvoreno reći, ali biramo riječi – kaže Saša Nestorović.

 – Sjećamo se i dugog vijeka trajanja sastava BP Convention Boška Petrovića, no kod njih se tijekom postojanja izmijenjalo na desetke glazbenika. Ostale jazz grupe postojale bi neko vrijeme pa bi prestale s djelovanjem, a pojedini su članovi nastavljali solo karijeru – dodaje kontrabasist Nenad Jura Vrandečić.

– Možda je tajna dugovječnosti u tome što rijetko nastupamo pa se zaželimo zajedničkog muziciranja. Naravno, šalim se. Očito se u svojoj različitosti uzajamno nadopunjujemo i sve rezultira posebnim, zajedničkim zvukom –  kaže Mario Igrec.

Na tom tragu su i razmišljanja Borne Šercara: – Umjetnost, odnosno glazba i kreativno izražavanje na prvom su mjestu s, naravno, međusobnim poštivanjem unutar sastava i prihvaćanjem svakog baš onakvog kakav on jest kao glazbenik i kao čovjeka.

Osim što je ZJP godinama zadržao isti postav, ostao je vjeran svom zvuku i koncepciji. Na početku njihova rada zapaženi su bili tematski koncerti, otprilike jednom mjesečno u MM centru Studentskog centra, na kojima je sastav portretirao legendarne jazz autore, među ostalima Theloniousa Monka, Johna Coltranea, Charliea Parkera, Milesa Davisa i Dukea Ellingtona.

Vrandečić se prisjeća tog doba: – U početnoj fazi djelovanja, kao i mnogi mlađi glazbenici, okušali smo se u standardima velikana jazza, ali s vlastitim aranžmanima, pa i rekonstrukcijama kompozicija i doradama po našem ukusu.

Vlastiti izraz i zvuk

– Bili smo oduševljeni publikom i zvukom, aranžirali smo, prilagođavali, dodavali neke posebnosti i uz to stvarali naš zvuk. Sjećam se Ellingtonove »Come Sunday« koju nikad nisam čuo u izvedbi na električnoj gitari, ali pokazalo se da je to  moguće – kaže Nestorović, a Igrec dodaje: – Osim što smo publici približavali određene velikane jazza i mi smo učili ulazeći u specifičnosti autora. Ali najvažnije je da nismo naprosto prosviravali kompozicije nego smo se trudili dati svoj pečat. Stavljali smo ih u neke naoko čudne aranžmanske situacije, ali tako da ne izgube svoj okus. Dakle polako smo stvarali svoj zvuk.

ZJP je uspjeh postigao upravo zahvaljujući prepoznatljivoj originalnoj glazbi zbog čega je i doživio 25 godina, što je »duboka starost« govorimo li o uobičajenom trajanju postava u jazzu. Velik poticaj bila je pobjeda na Heineken natjecanju u BP Clubu kad su, suprotno očekivanjima, izabrani za najbolji sastav u jakoj konkurenciji u kojoj su, među ostalima bili Boilersi koji su večer prije imali mnogobrojnu zagrebačku publiku.

Najvažniji doprinos ZJP je dao stvaranjem autorske glazbe pri čemu svi članovi sudjeluju kao skladatelji, što se očitovalo već na tom natjecanju. Menadžment Heinekena naglasio je njihovu originalnost i poslao sastav na veliku turneju od 10 koncerata.

U novije vrijeme, sada kao kvintet, »portretovci« su proširili način djelovanja u smislu izvođenja s klasičnim gudačim postavama kao što su kvartet i orkestar. Tu suradnju napravili su, između ostalog, s poznatim orkestrom Acoustic Project kojeg čine članovi Zagrebačke filharmonije. Također, njihove nove skladbe sve više poprimaju formu višestavačnih djela kao što je to u klasičnoj glazbi, gdje su pojedini dijelovi s improvizacijama svedeni gotovo na minimum. Jednu takvu snimili su za novi album.

– Vlastite skladbe su nas zapravo održale na okupu i svaki put iznova motivirale na skladanje i okupljanje prilikom snimanja i koncertiranja – kaže o tome Vrandečić, a Igrec dodaje: – Naše skladbe su naša legitimacija, to smo naprosto mi. Meni je, primjerice, upravo to razlog zbog kojeg se bavim glazbom.

– Na taj način istražujemo i kreiramo specifičan zvuk i umjetnički izričaj – riječi su Borne Šercara, a Nestorović će reći: – Kasnije bih tu i tamo čuo od raznih glazbenika da ih usrećuje što ne sviramo standarde, nego radije vlastite skladbe, ali trudili smo se ponekad odsvirati dobro i neki standard, koliko smo mogli.

ZJP-ovci su glazbenici bogatog iskustva koji su dobro upoznati s raznim aspektima jazza, stilovima, ritmovima, trendovima, motivima hrvatske narodne glazbe… Sve se to osjeća u njihovoj glazbi, naravno i na novom CD-u. Budući da godinama sviraju zajedno, vrlo su uigrani, poznaju se u dušu. Zato se skladbe doimaju kao da su pisane upravo za te glazbenike, za njihove afinitete i karaktere. Svaka zvuči drukčije, a s druge strane u skladu s njihovim prepoznatljivim zvukom. Svaka donosi svoju priču, ima svoju dramatiku i ugođaj, drukčije je žanrovski obojena, u drukčijem je tempu, neke su vedre i rasplesane, a druge izražavaju dubok unutrašnji nemir…

Bez razmetanja i težnje za atraktivnošću, samo zato da bi se dopali, oni sviraju zrelo, smireno, opušteno; čak i kad se upuštaju u free to se doima kao nasušna potreba a ne želja za iskazivanjem ekstravagancije. Iako su od reda sjajni improvizatori, njihova su sola gotovo neprimjetna, u službi pojedine skladbe, ne da pokažu što znaju nego da urese izvedbu, a svaka je brižno dotjerana, puna filigranskih detalja, raskošna i ispunjena krasnim bojama.

Radionica za studente

Nestorović će reći: – U stvaralaštvu sastava najvažnije je da su skladbe već zamišljene baš za ljude koji ih izvode. Dovoljno se dugo poznajemo da možemo unaprijed odrediti specifičnosti sviranja svakoga od nas. Naravno, često pretjeramo i zadamo si teške zadatke, ali smo u međuvremenu otkrili da nas baš to veseli.

 Igrec dodaje: – Važno je poštivanje tuđe ideje, ali i prihvaćanje sugestija ako se pokažu kao dobitne. Pritom individualno glazbeno sazrijevanje utječe u kreativnost benda.

Dan poslije koncerta članovi kvarteta će na Muzičkoj akademiji održati glazbenu radionicu na temu komunikacije i sviranja u jazz ansamblu. Nakon što će nešto odsvirati, razgovarat će sa studentima o realnosti nepostojanja jazz scene i načinu na koji se ipak može i mora djelovati, u nadi za nekim boljim budućim vremenima.

– Radionice su važne za prenošenje iskustava, razmjenu informacija… ponekad ljudi na radionici promijene svoje stavove, odu u sasvim drugom pravcu od onog kojim su navikli. Do sad smo održali puno radionica i rezultati su svuda oko nas, svakodnevno se susrećemo s njima. Iako postoje brojne Youtube lekcije i radionice, ipak se energija sviranja najbolje prenosi uživo. Nije još pronađen takav cjeloviti transfer ljubavi i duhovnosti digitalnim slikama, bar ne za sada – misli Nestorović.

– Nakon toliko godina zajedničkog sviranja svjesni smo važnosti komunikacije unutar sastava; kako prije muziciranja kroz dogovor, tako i za vrijeme sviranja kroz uvažavanje i poštovanje svačijeg kreativnog impulsa bez ego tripa. Zato to iskustvo želimo podijeliti s mlađima. Glazbenici uvijek nešto nauče od moderatora, razmijenjuju iskustva, ali ne smetnimo s uma da i mi odemo bogatiji za nova iskustva! – kaže Ignac.

– Glazbene radionice su velika korist ponajviše za mlađe glazbenike jer u smislu jazz glazbe zapravo samo na njima mogu čuti sve vrste informacija koje zanimaju nekog instrumentalista, pogotovo što se s mentorima može direktno komunicirati i pitati za sve male tajne »velikih kuhara«. Tako se mogu saznati one finese koje ne možete dobiti u školi ili putem gledananja i slušanja s distance – dodaje Vrandečić.

– Iako više nije s nama, kroz svaki projekt ZJP-a naša mala zajednica prisjeća se Jurice Ugrinovića. I ovaj koncert, kao i album, posvećeni su ovom divnom ljudskom biću, dragom prijatelju i suradniku čiji spomen uvijek ozari lica onih koji su se družili s njim – kažu uoči koncerta članovi Zagreb Jazz Portraita.