The Beatles

Album “Abbey Road”: Može i bez imena

Marinko Krmpotić

Naslovnica albuma bez ikakvog je natpisa o nazivu grupe ili ploče prikazivala četvoricu Beatlesa kako prelaze pješački prijelaz u ulici Abbey Road. Ploča će s devet milijuna prodanih primjeraka postati njihov najuspješniji studijski album, a znatan dio publike i kritike i danas ga smatra najboljim što su ikad napravili



Čak i ne morate biti veliki fan Beatlesa da bi vam jedna od najjačih ploča odličnom glazbom bogate 1969. godine bila »Abbey Road« – ako zbog ničeg drugog, onda stoga što je to bio zadnji studijski rad velike liverpulske četvorke.


Naime, već prije izrade tog albuma osjećalo se da su Beatlesi pri kraju zajedničkog rada i to ne zato što bi im nedostajalo inspiracije, već stoga što su razlike među članovima bile sve veće, a pogotovo se John Lennon sve jače okretao samostalnoj karijeri. Problemi i sukobi unutar grupe očiti su bili još 1968. godine u vrijeme snimanja legendarnog »Bijelog albuma«, a baš s namjerom smanjivanja tih nesuglasica Beatlesi su u proljeće 1969. godine iznova odlučili ući u studio te pomiriti stavove i različita gledanja kroz rad na novom albumu kojeg odlučuju snimiti pred kamerama. Rezultat je album »Let It Be« koji će biti objavljen tek 1970. godine i službeno postati njihov posljednji objavljeni album. Tijekom tog snimanja došlo je do toliko novih sukoba i razračunavanja pa je bilo očigledno kako ideja o pomirenju kroz rad nije bila uspješna. No, njihov producent George Martin nije osoba koja će tek tako odustati pa u travnju iste te godine uspijeva nagovoriti grupu da još jednom uđu u studio i pokušaju snimiti novi materijal! Svjesni činjenice da su do svjetske slave i milijuna dolara došli kao grupa, a ne kroz solo karijeru, Beatlesi ga ipak poslušaju te tijekom travnja, lipnja i kolovoza u londonskim Abbey studijima rade na novoj ploči, a konačan je rezultat »Abbey Road«, posljednji snimljeni i pretposljednji objavljeni album Beatlesa, njihov jedanaesti studijski uradak i ploča koja će s devet milijuna prodanih primjeraka postati njihov najuspješniji studijski album, a znatan dio publike i kritike i danas ga smatra najboljim što su ikad napravili. 


 Prva mjesta na listama


U Engleskoj je album objavljen 26. rujna, a u Americi 1. listopada te 1969. godine i neposredno po izlasku zauzeo je prva mjesta na listama najprodavanijih albuma pri čemu je u Engleskoj na vodećoj poziciji ukupno ostao punih 17, a u Americi 12 tjedana. Budući da su odnosi u grupi bili već toliko zatrovani da je teško išao i studijski rad, o koncertnom predstavljanju uopće se i nije razmišljalo, a s komercijalne strane nije ni bilo potrebno jer su Beatlesi tada bili već tako veliki da je samo ime prodavalo album. Štoviše, moglo je to i bez imena! Naime, naslovnica albuma bez ikakvog je natpisa o nazivu grupe ili ploče prikazivala četvoricu Beatlesa kako prelaze pješački prijelaz u ulici Abbey Road. Ništa više i nije bilo potrebno, jer su John, Paul, George i Ringo već tada bili toliko poznati da su i mala djeca znala o kome je riječ. 





Naslovnica »Abbey Road« albuma jedna je od najčuvenijih u povijesti rock glazbe pa od tih dana mnogi turisti odlaze na to mjesto i »glume« Beatlese prelazeći ulicu na pješačkom prijelazu ovjekovječenom na naslovnici. Naravno, tu su naslovnicu oponašali i mnogi iz rock svijeta pa su tako, primjerice, Red Hot Chilli Peppers izveli vlastiti performans uslikavši se za EP »Abbey Road« tako da prelaze ulicu na tom mjestu potpuno goli, točnije s čarapama na spolnim organima!



  Posljednji studijski album Betlesa ponudio je 17 pjesama, a kontroverze među članovima grupe, kao i među njihovim obožavateljima, izazvala je završna pjesma ili pjesme B strane. Naime, na inicijativu Paula McCartneya i producenta Georga Martina završnih devet pjesama albuma bili su neobična kombinacija nedovršenih, često i tehnički nedotjeranih pjesama, mahom skica od kojih su tek trebale nastati pjesme. Taj svoj pokušaj da bude što izvorniji temeljnoj ideji zamišljene pjesme, ali i da nastavi s konceptualnim pristupom glazbi kakav su Beatlesi imali još od albuma »Sgt. Peppers«, McCartney je nazvao »Medley« (miješano) i u njega smjestio devet skladbi – »You Never Give me Your Money«, »Sun King«, »Mean Mr. Mustard«, »Polythene Pam«, »She Came In Through the Bathrooom Window«, »Golden Slumbers«, »Carry That Weight«, »The End« te »Her Majesty« koja se pojavljuje kao skrivena snimka 14 sekundi nakon završetka pjesme »The End«. Reakcije su bile različite. John Lennon bio je protiv tog eksperimentiranja i zalagao se za klasični album, a kad mu to nije uspjelo inzistirao je da njegove pjesme budu na jednoj, a ostale na drugoj strani i u tome je uspio utoliko što je »Medley« dio odvojen od ostalih pjesama i zasebna je cjelina koju je Lennon nazvao – smeće! Slično je reagirala i publika. Za neke je taj završetak bio vrh vrhova Beatles genijalnosti i inovativnosti, a drugima je sve skupa bilo bez veze, nepotrebno, dosadno i daleko ispod razine grupe. Konačnu procjenu najbolje je donijeti sam, a s današnje distance od velikih 45 godina jasne su dvije stvari – niti jedna od devet »Medley« pjesama nije stekla status velikog hita, ali su neke od njih te »Medley« kao cjelina nedvojbeno znatno utjecale na stvaralaštvo brojnih autora progresivnog rocka u sedamdesetim godinama, pa i kasnije, sve do danas.  

Tri velika svjetska hita


No, ako za taj završni dio albuma još i postoje dvojbe o kvaliteti, za prethodnih osam pjesama nedvojbeno je kako se radi o odličnoj glazbi koja je ponudila i tri velika svjetska hita. Ploču otvara sjajna »Come Together« koja je nastala iz Lennonove skladbe »Let’s Get It Together« namijenjene kampanji kalifornijskog guvernera Timothyja Learyija, »proroka LSD-a« i protivnika desničarski usmjerenog Reagana. Pisana u književnoj tehnici toka struje svijesti »Come Together« pjesma je puna okovane blues i rock energije koja svaki tren prijeti eksplodirati, a način izvedbe bio je toliko originalan i moderan da do danas »Come Together« predstavlja jednu od najobrađivanijih pjesama Beatlesa. Slijedi je prekrasna »Something«, vrhunska balada koju je George Harrison pisao inspiriran skladbom »Something in the Way She Moves« Jamesa Taylora i ponudio je za izvedbu Joe Cockeru. No, dopala se i ostalim Beatlesima pa su je snimili za album i objavljena je prije Cockerove verzije zbog čega je najsretniji svakako bio sam Harrison jer se ta prekrasna ljubavna pjesma kao dvostruka A strana singla »Come Togerther»/»Something« već u listopadu našla na prvom mjestu u SAD-u postavši prvi »Beatles« broj jedan singl čiji autori nisu bili Lennon ili McCartney. Štoviše, upravo ovu pjesmu Lennon je isticao kao najbolju na albumu, McCartney je izjavio kako je to najbolja pjesma koju je Harrison ikada napisao, a Frank Sinatra – koji baš nije volio Betalese – proglasio ju je najljepšom ljubavnom pjesmom ikada napisanom. 


 Pjesma »za bakice«


Nakon ovako fantastičnog početka treća pjesma jednostavno ne može biti tako dobra pa McCartneyeva »Maxwell’s Silver Hammer« zaista donosi pad u kvaliteti, a zbog njenog za McCartneya tipičnog cabaret zvuka Lennon ju je posprdno nazivao još jednom Paulovom pjesmom »za bakice«. No, odmor za Beatlese traje vrlo kratko jer je već četvrta pjesma s A strane svjetski hit. Riječ je o još jednoj fantastičnoj ljubavnoj baladi, temi »Oh, Darling« koja energičnošću i žestinom nadilazi sneno nježnu »Something«, ali nudi istu skalu snažnih emocija i iskaza ljubavi. Sjajan spoj soula, rocka i bluesa praćen povremenim doo wap upadima i upečatljivim McCartney vokalom teško koga može ostaviti ravnodušim pa nije čudo da je i ova pjesma nadiživjela svoje vrijeme. Slijedi »Octopus’s Garden«, simpatičan i mediteranski razigran akustičan osvrt Ringa Starra na dojmove vezane uz putovanja ne Sardiniju, a A strana završava 7. 44 minute dugom Lennonovom pričom o odnosu njega i Yoko Ono, skladbom »I Want You (She’s So Heavy)« koja privlači svojom čvrstom blues strukturom, teškim zvukom, ponavljajućim rifom i nizom glazbenih efekata. 


  B strana počinje još jednim Harrisonovim biserom, sjajnom akustičnom »Here Comes the Sun« koja nudi toliko pozitivne energije i radosti da je nemoguće uz nju ne zapjevati, toliko je svježa, razigrana, nježna i lijepa. Slijedi je zanimljiva i nesvakidašnja 


  »Because« koju je Lennon napisao potaknut načinom na koji je Yoko Ono izvodila Beethovenovu »Mjesečevu sonatu« i idealna je kao uvod u šesnaestminutni »Medley« dio u kojem ćemo kroz različite stilove i glazbene izraze čuti sirove Beatese sklone eksperimentiranju i istraživanju mogućnosti zvuka, studijske tehnike i vlastitih ideja. 


 Raspad grupe


Nedugo po objavljivanju albuma Lennon je počeo najavljivati svoj odlazak što se već itekako osjećalo, između ostalog i iz činjenice da je još 4. lipnja te godine objavio prvi solo singl, veliki svjetski hit »Give Peace a Chance«, a uz to svojim je stalnim istupima s Yoko Ono i objavljivanjem zajedničkog albuma »Two Virgins« jasno pokazivao kako Beatlesi nisu jedini način kroz koji može stvarati glazbu. Iako je on prvi nagovještavao raspad grupe, prvi koji je otpao bio je Paul McCartney čiji je odlazak u travnju 1970. godine značio i službeno kraj za mnoge najveće svjetske rock grupe. »Abbey Road«, njihov posljednji studijski rad, bio je i ostao dokaz koliko su veliki i jaki bili.