Srđan Ćuk, poznatiji pod imenom General Woo, nedavno je objavio svoj sedmi studijski album »Verbalni delikt« i možda svoj najbolji solo uradak. Album je izašao na dan u znaku tri jedanaestice 11. 11. ’11. što je više nego prikladno ako se uzme u obzir značaj i trag koji su General Woo i Target ostavili u hrvatskom hip-hopu kao dvojac Tram 11.

Ćuk nikad nije zvučao tako ljuto i oštro kao na novoj ploči gdje se obračunao s političarima, bankarima, Crkvom, globalnim zavjerama, reperima, izdavačima, društvom i sistemom općenito. U njemu svojstvenom stilu, bez okolišanja i dlake na jeziku vraća se u dane kad jedan i jedan nisu bili dva, već jedanaest.

Još uvijek vas nadzire policija?

– Mislim da trenutno ne. Prije je bilo praćenja i prisluškivanja. Nadam se da više neće.

Podrška obitelji

Oženjeni ste, imate dijete, a ipak napravili ste album bez komercijalnih ustupaka. Kako je ta odluka utjecala na vaš privatan život?

– Imam podršku obitelji, to mi je važno. Nemam što kalkulirati, pričam kako mislim.

Očito ste ogorčeni stanjem u državi – jeste li razmišljali o odlasku iz Hrvatske?

– Svi smo mi ogorčeni, neki više neki manje. Stanje je takvo kakvo je i treba puno stvari promijeniti da se napravi prvi korak prema boljoj budućnosti. Nisam pomislio na odlazak, strašno bi bilo da svi napustimo Hrvatsku. Ostajem tu gdje jesam i pokušat ću promijeniti prvo sebe, a onda pomoći drugima da to isto učine. Tek onda možemo zajedno mijenjati stvari.

Ne držište  puno do političara. Postoji li ipak neka stranka koju biste javno podržali i kako gledate na kolege glazbenike koji su pjevali u predizbornim kampanjama?

– Ne podržavam niti jednu struju, niti nastupam za stranke. Kolege glazbenici najvjerojatnije nastupaju za političare zbog love i promocije, malo je simpatizera.

USKOK smješniji od Rexa

U pjesmi »Zašto sada šutite« kažete da je USKOK »smješniji od inspektora Rexa«. Koje je vaše mišljenje o aktualnom suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu i razotkrivanju brojnih korupcijskih afera?

– Bojim se da je to većinom igrokaz i da će opet biti propusta od strane tužiteljstva. Mislim da će dobiti zatvora, ali se neće rasplesti cijela hobotnica koja krade već 20 godina. Sve te afere su kap u moru afera.

U kojoj je mjeri Crkva odgovorna za trenutno društveno stanje?

– U najmanju ruku, Crkva je uvijek odgovorna. Oni su bili prva korporacija na svijetu. Upetljani su u sve i svašta i ganjaju lovu. Kod nas, na primjer, imaju veliki utjecaj na politiku u kojoj je njima odlično i utjecaj na narod kojem ispiru mozak s tom »odličnom« politikom. Oni su važna karika u začaranom krugu i bave se više svim mogućim oblicima  materijalnog zgrtanja, a njihova je duhovnost – nula bodova. Čak su i duhovne stvari, odnosno istinu, stjerali u kut od samog starta.

Dobar dio pjesama grupe Tram 11 ostalo je aktualno do danas. Da li to znači da se u proteklih deset godina ništa nije promijenilo ili se povijest ponavlja?

– Osnovni elementi povijesti se ponavljaju. Uvijek je društvo uređeno na način da malo njih vlada i ima materijalno više, a većina nema ništa. Tu je i taj korijen robovlasništva koji nije nestao. Jednostavno smo robovi sistema. Radi, kupuj, troši, stres, i tako u krug cijeli život. Uvijek smo okupirani nevažnim stvarima  i ne bavimo se samim sobom, ne živimo.

Koje su prednosti i nedostaci života i rada u provinciji, Vukovaru, naspram metropole, Zagreba?

– Nema stresa u tolikim količinama kao u velikom gradu. Više je prirode i bolje se jede i spava. Uglavnom, dosta je usporeniji tempo. Mane su te da nema posla i nekih stvari poput specijaliziranih trgovina za neke proizvode ili kino, i takve sitnice. Što se tiče mog posla sve se većinom radi preko telefona i e-maila, a kad moram u Zagreb onda rado idem. Nemam studio u Vukovaru pa snimam u Zagrebu.

Hrvati se ljute na trosjedu

Okupacija Wall Streeta katalizirala je masovne prosvjede diljem svijeta ali kod nas je sve prošlo dosta mlako i pasivno. Što je prema vašem mišljenju potrebno da se ljudi »probude«?

– Ljudi su ljuti, ali doma na trosjedu. Nadam se da ću ih probuditi svojim stihovima, barem da se upitaju o čemu to pričam. Svi smo lijeni kad treba izaći na ulicu, ali i to će se promijeniti ako ne bude bolje. Očito je da Hrvate kao naciju samo jako teški trenuci okupljaju u akciji. Tako je bilo u Domovinskom ratu, a bit će i kad 70 posto ljudi ne bude moglo kupiti kruh.

Da li podržavate ulazak Hrvatske u EU?

– Ne, mislim da je to lažnjak svih vremena. Nama tamo nije mjesto. Vidjeli smo što je Europa zadnjih 20 godina – to je super-država papirologije i bankara. Svi će postati brojevi u kompjutoru i na mikročipu. Nema tu ljubavi prema čovjeku i opet se ponavlja povijest kad postanemo ovisna kolonija.