Britanski filmaš u zagrebačkoj tvornici

Peter Greenaway snima u “Gredelju” novi film

Davor Mandić



Nekoliko minuta čekanja na ulazu i razmišljanja o nevjerojatnom kulturnom potencijalu ove impresivne tvornice i eto naših domaćina iz hrvatskog produkcijskog tima s informacijom da će Greenaway uskoro biti slobodan za naša pitanja. Greenaway nas odmah odvodi na glavni set, u ogromnu halu koja »glumi« dvorac na Rajni u koji dolazi glavni lik – slikar i tiskar Hendrik Goltzius – žicati novac od bogatog i ekscentričnog njemačkog plemića Margravea. No prema Greenawayevoj priči cijela ta stvar ubrzo će postati poligon seksualnog razvrata koji ispituje rimokatoličko, pa i šire kršćasko licemjerje u odnosu prema seksu. »Seks i smrt jedine su važne teme«, reći će Greenaway, grozeći se politike i filmova koji u prvom planu nose tekst. »Ja sam se školovao kao slikar i u prvi plan uvijek stavljam sliku«, kaže, i dodaje da mu se čini da je većina ljudi danas vizualno nepismena.    


Lik nizozemskog manirističkog majstora Goltziusa uzeo je kao inspiraciju za ovaj film a ujedno i kao nastavak serijala o nizozemskim majstorima započet filmom »Nightwatching« iz 2007., u kojem je u fokusu bio Rembrandt i njegova famozna slika »Noćna straža«. Goltzius mu je, kaže, posebno interesantan zbog toga što je bio inovator.   


Hrvati obojeni u crno


– Goltzius je Bill Gates svoga doba po tome što je želio uvesti novu tehnologiju, ali ne tehnologiju u današnjem smislu, nego tehnologiju tiskanja slika. On dolazi s idejom da se slike tiskaju, a ne samo slikaju, što je tada bilo revolucionarno jer su se dotad tiskali samo tekstovi – kaže Greenaway objašnjavajući da je sve to bilo jako skupo pa je zato iskonstruirao priču u kojoj on dolazi Margraveu sa svojom kompanijom »Pelikan« sastavljenom od glumaca i tiskara. Goltzius u filmu ima ideju otiskivanja erotiziranih verzija biblijskih priča o Adamu i Evi, Lotu i njegovim kćerima, Ivanu Krstitelju i Salomi, a markizov dvor ubrzo postaje mjestom oživotvorenja tih priča na tankoj granici stvarnosti i fikcije u izvedbi kompanije »Pelikan«. 




 – Seks i smrt – ponavlja kao mantru Greenaway kao jedino bitno, a nas zanima ima li i hrvatskih glumaca u ekipi i što rade. Ima ih, dakako, ali Greenaway kao da se opravdava što ih nema više i što nemaju značajnije uloge pa kaže da je većina filma na engleskom jeziku. »Ali zato dvije gole hrvatske statistice trče kroz jedan kadar«, dodaje. Hrvate su na kraju dopale uloge tek dvorana i slugu, i to ne bilo kakvih slugu. Budući da su Margraveu crni sluge preskupi i politički nepodobni, on uzima Hrvate i farba ih u crno (!). Oni će dakako u filmu i pričati hrvatskih jezikom.    


I Bog, i Vrag


Na setu u dan naše posjete nije bilo hrvatskih glumaca, ali bilo je dvoje glavnih – nizozemski pjesnik i glumac Ramsey Nasr, koji tumači glavnu ulogu Goltziusa, te legenda Fahrid Murray Abraham u ulozi Margravea. Nasr je bio pričljiv i rado je potegao iz hotela samo na druženje s novinarima. Njemu je iskustvo rada na ovom filmu neprocjenjivo, tim više što ga je redatelj angažirao za jednu drugu, sporednu ulogu, da bi ga potom prebacio na jednu malo veću, no na kraju završio je tumačeći Goltziusa. 


– Stekao sam dojam da bi Greenaway htio da glumim sve muške likove – kroz smijeh nam je povjerio svoja razmišljanja ovaj glumac i pjesnik koji nije tek samo pjesnik, već je i prestižni nizozemski Poet Laureat za period od 2009. do 2012. godine. A osim što glumi i piše pjesme, piše i roman, pa je vjerojatno i po toj renesansnoj univerzalnosti privukao Greenawaya. Nasr inače nije prvi put u Hrvatskoj, dapače, njegov je otac, Palestinac, svojedobno studirao u Beogradu, pa su posjeti Hrvatskoj bili i više nego česti. 


Slično je i s Flavijem Parentijem, jednim od glumaca koji su također došli na druženje, a koji su, posloženi na stolcima ispred novinara, djelovali kao neka oživljena maštarija Pedra Almodovara. Svi osim možda Giuseppea Delbona, no on u filmu i tako glumi Boga, Vraga i Lota. Spomenuti Parenti je naime Hrvatsku posjećivao u više navrata ranih 90-tih, kad je, kaže, bilo jeftino tu ljetovati. Rat obično ruši cijene turističkih aranžmana, dodajemo.   


Više novaca, manje slobode


Manje glamurozan susret imali smo s hrvatskim producentom Igorom Nolom, no on nam je objasnio neke tehničke pojedinosti. On je naime predložio lokaciju Gredelja nakon što je pročitao scenarij, iako je Greenawaya odvukao i do Trakošćana. No Britanac se zakačio za »Gredelj« čim ga je vidio, što znači da će od ukupnih 45 planiranih dana snimanja čak 32 biti odrađena u »Gredelju«. Druge hrvatske lokacije nisu u igri, budući da se kao bitan set filma navodi i ogroman bazen, kakav u Hrvatskoj očito ne postoji. Ne postoji valjda niti igdje drugdje jer se jedan takav gradi blizu Bruxellesa. Potrebu za bazenom Greenaway pak prilično plastično dočarava: »U filmu je puno jebanja, na zemlji, u zraku i u vatri, pa je onda logično da ga bude i u vodi«. 


 Hrvatska pokriva 16 posto budžeta, govori nam Nola, a saznajemo i da je ukupan budžet filma oko dva milijuna eura, što je inače polovica svote kojom Greenaway obično raspolaže u želji da ostane što je više moguće nezavisan. »Što je više novaca u produkciji, to su manje tvoje slobode kao autora«, zaključuje Greenaway. Malo se tome može dodati osim činjenice da i prosječan hrvatski dugometražni igrani film košta koliko i posljednji Greenaway, no Cannes, na kojem se očekuje njegova premijera, još nije vidio niti jednoga od njih.