Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
17. veljače 2020.
Film Igora Mirkovića

"Noćni brodovi": Ljubav na prvi artritis

Radko Polič i Ana Karić
Radko Polič i Ana Karić
Autor:
Objavljeno: 7. ožujak 2012. u 14:35 2012-03-07T14:35:16+01:00

Redatelj Mirković je zajedno s Elvisom Bošnjakom napisao i scenarij, i u njemu je puno dobrih detalja, ali i neiskorištenih potencijala

ZAGREB U zapadnjačkom kultu mladosti, začinjenom fotošopiranom slikom stvarnosti bez bora i nesavršenosti, teško je i govoriti o starosti osim kao o rastućoj pošasti koja će nam svima doći glave, a kamo li o starosti snimiti film. I mi u zemljama trećeg svijeta, tzv. tranzicijskim društvima, zdušno smo prihvatili taj kult pa se starosti sjetimo tamo negdje oko izbora, kad penzioneri postaju značajan politički faktor jer ih je, pobogu, sve više. 

U KINIMA OD 15. OŽUJKA

  Iako film kreće u redovnu kinodistribuciju 15. ožujka, marketing je zamislio da bi dobar datum za njegovo predstavljanje široj javnosti mogao biti i 8. mart, pa će se na taj međunarodni Dan žena film moći pogledati na pretpremijeri u »Movieplexu« zagrebačkog Centra Kaptol u 20 sati. Osim filma, gledatelji će moći prisustvovati i minikoncertu skupine Meritas, čija pjesma »Još jednom« zatvara film. Zagrebačka premijera »Noćnih brodova« najavljena je za 12. ožujka u »Movieplexu«, a riječka za utorak, 13. ožujka u Art kinu »Croatia«.

    U takvoj slici stvarnosti veselile su najave da će relativno kasni igranofilmski debitant Igor Mirković svoj prvijenac snimiti upravo kao toplu priču o životu koji ne mora nužno, simbolički, završiti s prvim artritisom. 

    Film »Noćni brodovi«, koji će se u hrvatskim kinima moći pogledati od 15. ožujka, priča priču o dvoje samaca koji će pokušati promijeniti nametnut im starački usud fikusa u staračkom domu. Dnevna rutina, čak i u sasvim solidnim uvjetima doma za umirovljenike, gdje se sestre ne izdiru a sadistički doktori ne muče jadnu starčad, postaje opterećenje onoga trenutka kad se ponovno primiriši Život, uobličen u naznaci ljubavi. Ne, dakle, iščekivanje da srce prestane kucati, nego da počne tinejdžerski poskakivati, bez obzira na ono što piše u rodnom listu ili povijesti bolesti. 

   Bijeg prema moru

Helena i Jakov, koje tumače odlični Ana Karić i Radko Polič, neće se zaljubiti na prvi pogled, jer prvo će on biti osoran, a onda će se ona praviti uvrijeđena, no malo po malo isplivat će i jedna priča iz davne prošlosti – mitsko čekanje drage na gatu u Rijeci, a nje nema... I nije važno je li Jakov samo zaigrao igru pa ušao u ulogu baš onog za kojim je ona skoro otišla prije 60 godina, kocka je bačena, a bijeg iz doma prema moru neizbježan. 

    Mirković je za film napisao i scenarij, zajedno s Elvisom Bošnjakom, i u njemu je puno dobrih detalja, poput starog automobila bez rikverca, koji dakle može samo naprijed, nikako natrag, i koji će dramu pretvoriti u film ceste. Tu su i humorne scene iz staračkog doma s odličnim epizodistom Perom Kvrgićem ili nervoznom muškom ekipom koja bi stalno gledala neki nogomet. A tu je i scena sa »španjolskim vrapcima«, zalutavanjem naših Bonnie i Claydea u neko žitno polje na putu prema željenom moru, pri čemu scena funkcionira kao prikaz rastuće seksualne napetosti između para koji ispipava svoje emocije, ali i poligon za glumačke egzibicije epizodnog Bogdana Diklića. 

   Od drame do filma ceste

No bez obzira na te sitnice u kojima se vidi značajan spisateljski mar, čak i bez obzira na to što će se film u mnogim segmentima zaokružiti, pa će uvjetan kraj biti i njegov početak, dojam je da je scenarij preplošan, na segmente banalan i, ponajviše, s krizom identiteta. Film tako na mahove pretenditra biti ozbiljnom dramom o (ne)mogućnostima novih početaka. I dobro pritom počinje, jer gledatelj zarana naslućuje da je opušteni i šarmantni bivši saksofonist na brodovima Jakov zapravo ozbiljno bolestan, pa je njegov bijeg s Helenom ujedno i bijeg od suočavanja s bolešću – no onda kada bi gledatelj očekivao sadržajnijeg povoda za prikaz te ozbiljne životne drame – neke Mostove okruga Madison s premosnicom – dobije vodnjikav film ceste, opet nerealiziran u svemu svojem potencijalu. 

Glumački ansambl

 U filmu, uz Anu Karić i Radka Poliča te Peru Kvrgića i Bogdana Diklića, glume i Renata Ulmanski, Jadranka Đokić, Lana Barić, Angel Palašev te u »cameo« ulozi Stjepan Jimmy Stanić. Sniman je šest tjedana u Zagrebu, Rijeci i okolici Đurđevca, direktor fotografije je Silvestar Kolbas, a montažerka je Ivana Fumić.

    Bez obzira na to, iz materijala koji su dobili Ana Karić i Radko Polič izvukli su maksimum, što redatelj Mirković ima zahvaliti i odličnoj kemiji između dvoje glumaca. Kemiji koja i poneke banalne replike čini podnošljivijima. 

    Nenametljivu, ali odličnu muziku u filmu potpisuje sjajna Tamara Obrovac, a valja spomenuti i odličnu šminku u filmu Snježane Gorup, najvidljiviju na transformaciji bolesnog Jakova, ali i Helene, koja od početne rezigniranosti otkrićem novog razloga za život počinje sjati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.